Na ostacima drevne Duklje kod Podgoric i ove godine na Tominu nedjelju, 27. aprila, održan je tradicionalni crkveno-narodni sabor, koji je počeo Svetom arhijerejsko liturgijom koju je sa sveštenstvom i vjernim narodom, po prvi put na svojoj titularnoj katedri, služio Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
Nakon što je blagoslovio slavske prinose i prezao kolač, sabranima se obratio Preosvećeni Episkop dioklijski Pajsije istakavši da mi danas živimo dane koje je prorok Jeremija prorekao da će se desiti: da će Bog sklopiti Novi zavjet kojim će grijehove ljudi odbaciti, da će ih prihvatiti i da će oni biti Njegov narod i da će On biti njihov Bog.
„Naročito mi to osjećamo u ovim danima poslije Vaskrsenja Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je nakon svoga krsnoga stradanja nama podario radost vaskrsenja. Prvo je obradovao one najbliže Njegove sledbenike svojim javljanjem, a onda i sve hrišćane, i one koji su vjerovali do dana današnjeg, On istom to radošću obasipa.“
U nastavku Vladika je podsjetio da se Gospod odmah po vaskrsenju prvo javio ženama mironosicama te da su one to prenijela ostalim učenicima koji su ipak bili u nevjerju. Potom se Gospod javlja i dvojici učenika koji idu za Emaus, ali ostali učenici nisu baš bili sigurni ni njihovim riječima. A onda se On javlja, kako se kaže u današnjem Jevanđelju, učenicima, ali kada nije bio prisutan Sveti apostol Toma.
„I nakon toga javljanja utvrdila se vjera njihova u vaskrslog Gospoda. Iako je Gospod vaskrsao, iako je sila Njegovog vaskrsenja već djelovala, na primjeru Svetog apostola Tome i njegovog reagovanja, možemo da vidimo da čovjek opet može da bude daleko i od te radosti i od tebe Božije sile. Apostol Toma, kada su mu učenici rekli da se opet Gospod javio i njima, po tom nekom ljudskom umovanju, ali i po ljudskoj gordosti, kaže: ako ja ne vidim Gospoda i ako ja nametnem ruke svoje u rane Njegove, neću vjerovati. Vidite koliko ljudska gordost može da bude velika! Bog je vaskrsao i javio se živ, a jedan čovjek kaže da to ništa možda ne postoji ako on to ne potvrdi, ako on svojim očima ne vidi i rukama na opipa“, besjedio je Vladika.
Naglasivši da se i to desilo i po promislu Božijem, Preosvećeni Episkop dioklijski je kazao da i danas ima mnogo ljudi koji bi isto to rekli, da ne vjeruju u Hrista ni u Njegovo vaskrsenje ako sami ne vide da On strada i da vaskrsava.
„Zato i u pojedinim pjesmama ove službe, koja se pjeva uoči nedjelje, crkveni pisci govore dobro neverje Tomino – to jest da se pokaže da se i među onim najbližim učenicima Hristovim njihova vjera lagano uvećavala, jačala, kako bi i nas poučila da naša vjera treba lagano da se uvećava. I kad ima neke nevjerice i nekog sumnjanja da se to vremenom otklanja, ukoliko mi stvarno položimo nadu na Boga i ako stvarno želimo da saznamo šta je istina. A istina je da je Bog vaskrsao i cijelom svijetu dao život vječni“, poručio je Episkop Pasjije.
Po njegovim riječima današnji praznik je potpuno duhovan te iako je nastao u vremenu, on prevazilazi to vrijeme, prevazilazi ovaj svijet.
„Ali mjesto na kojem mi danas služimo, svakako mu daje jednu istorijsku i ljudsku crtu – služimo na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski. I po milosti Božijoj ja sam dobio titulu drevnih ranohrišćanskih episkopa dioklijskih, kao pomoćnik Mitropolita našeg Joanikija. I ovo je moja prva služba u ovoj crkvi, koja ko zna koliko vjekova broji i ko zna ko u njoj je sve prinosio svoje molitve, Bogu se molio, slavio Vaskrsenje Hristovo, vaskrslog Boga i Njegove Svete. I na ovaj dan i na sve ostale dane slavili ime Božije i da njihove molitve i naše molitve se uznose i nastavljaju, i daće Bog da se sa ovoga mjesta, sa ovih temelja, Božije ime slavi i Njegovo vaskrsenje u vjekove vjekova, amin!“, poručio je sa drevne Duklje Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
Miljan Mijušković: Ovi temelji Duklje podignuti su rukama onih koji su vjerovali, stradali i nadali se
Nakon Svete liturgije upriličen je bogat kulturno-umjetnički program, kao i slavska trpeza hrišćanske ljubavi.
Svečanu besjedu izgovorio je profesor filosofije g. Miljan Mijušković koji je naglasio da Tomina sumnja nije bila odbacivanje, već put ka dubljoj vjeri:
„Živa vjera se ne rađa u algoritmima nauke, nego u srcu koje se rve, baš kao što se i Jakov rvao s Bogom – sve do zore, i sve dok ga Gospod nije blagoslovio. I kao što se Jakov ne odreče, nego istraja, tako je i Toma ostao, tražio, pitao – i dobio odgovor. Ne ukor, nego poziv: Pruži ruku svoju… i ne budi nevjeran, nego vjeran. Svjedočimo dakle, apostol Toma je, kroz svoju sumnju, došao do temelja — do istinske vjere! A na tom temelju, kao što su i ovi temelji Duklje na kojima danas stojimo, narasla je Crkva Hristova. Da ne bi Tomine sumnje, hrišćanstvo ne bi obuhvatilo i opravdalo čovjeka u svojoj cjelovitosti — i njegovu razumsku stranu, i njegovu duševnost ali i njegovu slabost i ranjivost. „
Duklja je, kako je kazao, živi primjer tog jedinstva vjere, sumnje, nadanja, slobodne volje i ljubavi. Duklja je bila klasični grčki polis, ali polis koji je preobražen Hristom.
„Tu više nema filosofske agore kao trga za raspravu. Starogrčka rasprava, traženje, preispitivanje — sada se događaju unutar Crkve, na Liturgiji. Ovdje na Duklji na temeljima ranohrišćanske bazilike gdje smo jutros služili Svetu liturgiju, Crkva postade novi centar sabranja i izvor istine. Kao što je antički polis građen na dijalogu, tako je i Crkva hrišćanska sačuvala slobodu preispitivanja, ali je to preispitivanje sada usmjereno ka spasenju, ka ujedinjenju sa Hristom. Ovi temelji Duklje, na kojima danas stojimo, nisu podignuti rukama samoga društva. Podignuti su rukama onih koji su vjerovali, stradali i nadali se! Ti temelji su podigli i nosili društvo! Na njima braćo i sestre, i mi danas gradimo — ne zidove, već svoje srce, svoju vjeru, i svoj život“, poručio je profesor filosofije g. Miljan Mijušković.
Učešća u programu uzeli su KUD ”Abrašević” iz Kragujevca, glumac Jovan Dabović, Etno grupa ”Gorica”, narodni guslari Maksim Vojvodić i Željko Vukčević. Antičkim zvucima sa drevnog instrumenta buzuki, na temeljima drevne Duklje, oglasio se Miško Obradović. Kao i prethodnih godina, sabor je okupio i djecu iz podgoričkih škola vjeronauke.
Organizaciju saborovanja na Duklji pomogli su Udruženje Pipera ”Pipo” i Piperski omladinski zbor ”Sveti Stafan Piperski”.
Vesna Dević
