Kraj konaka Manastira Svetog Jovana Vladimira u zetskom selu Kurilo, danas su sahranjeni zemni ostaci mati Jakove, igumanije ove svete obitelji, koja je usnula u Gospodu juče, 23. avgusta, na praznik Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija
Svetu zaupokojenu liturgiju i opijelo služili su protosinđel Justin (Mrenović) i jerej Blažo Petrović, paroh zetski.
Opraštajući se od novoprestavljene sluškinje Božije, o. Blažo je kazao da kao što svi mi prolazimo u ovome životu iskušenja, nadajući se da ćemo se obresti u Carstvu nebeskom sa Hristom Gospodom, tako je i matuška Jakova kroz ovaj trnoviti život išla dostojanstveno. Govoreći o životu ovog duhovnog čeda Prepodobnog Justina Ćelijskog, otac je podsjetio da je ona svoje dane od mladosti, 60-ih godina prošloga vijeka, provodila u dalekom Parizu uz skute budućeg arhiepiskopa cetinjskoga, tadašnjeg profesora na Fakultetu, jeromonaha Amfilohija. Kasnije 1976. dolazi da živi pored Ave Justina Ćelijskoga sa svojim sestrama, a potom prelazi u Ćirilovac kod oca Joila, da bi 9. jula 2017. godine bila postavljena za igumaniju Manastira Svetog Jovana Vladimira u Kurilu. Mati Jakova je, kako je naglasio, “vodila i predvodila brod spasenja zetske crkve”.
“Draga matuška, bila si više od monahinje, za mene i za mnoge od nas ovdje prisutnih majka u pravom smislu te riječi. Ko je jednom došao kraj tvoga skuta sa bilo kojim problemom, osjetio je utjehu, majčinsku ljubav i dobrotu. Na mnogim mjestima gdje se čovjek obrete nekada bude dočekan sa malo više ljubavi, ali kod tebe je svako dočekan onako kao što nas uči Spasitelj naš Hristos.”
Sa prisutnima je podijelio svoje sjećanje na mati Jakovu, ističući da je od momenta kada je postao sveštenoslužitelj Božijeg oltara, ona bila njegova desna ruka:
“Kod tebe sam počeo i započeo vjeronauku u mojoj parohiji, kraj tebe sam uzrastao, slušajući predivne pouke i priča o Svetom avi Justinu Ćelijskom čudotvorcu, onome avi koji je svjedočio u zatočeništvu Boga živoga, koga si ti svima nama svjedočila svakoga dana.”
Govoreći o tragu koji je mati ostavila na mještane Zete, ali i šire, istakao je da su se kraj nje svi osjećali kao da su pored svoga, najrođenijeg, najmilosnijeg:
“Tvoj zagrljaj je bio prepun toplote, čovječnosti, i zato ću te danas pred ovim skupom iz svega srca nazvati apostolom zetskim novim. Pokazaće vrijeme, i pokazaće svima nama Gospod, ko si i šta si bila. U svim našim srcima ti ćeš uvijek biti jedna divna brižna majka koju bih želio svima, i poželio da makar jednom osjete u životu kraj sebe.
Evo danas te, matuška, ispraćamo na vječan počinak i svi vjerujemo, i znamo, da ćete naš Mitropolit Amfilohije sa svojim duhovnim ocem Svetim avom dočekati i prenijeti kao miomirisnu žrtvu Gospodu u vječnom životu.
Moli se za sve nas, matuška Jakova, da kada dođe čas naše končine da nas sretneš sa Svetim avom i Svetim Jovanom Vladimirom, kojem si služila sve ove godine, da bi se svi zajedno obreli u Carstvu nebeskom. Neka ti je vječna slava i počinak u Carstvu Hristovome”, kazao je u svom oproštajnom slovu jerej Blažo Petrović, paroh zetski.
Vesna Dević
