Crkva Svete velikomučenice Varvare u Mokrinama kod Herceg Novog danas, 17. decembra, na dan molitvenog spomena ove slavne sledbenice Hristove, koja se od ranih ljeta unevesti Hristu, proslavila je svoju hramovnu slavu
Svetu službu Božiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva namjesništva hercegnovskog i molitveno učešće vjernog naroda.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao je prije Liturgije novi živopis u ovoj svetinji, čija je obnova je počela u januaru 2020.godine. Freskopisanje je završeno u maju ove godine, urađena je rekonstrukcija ikonostasa i obnovljena pjevnica.
Jevanđeljsku besjedu proiznio je iguman savinski jeromonah Makarije koji je kazao da se u riječima Prepodobnog Justina Ćelijskog „po svetu koji nosi u sebi, čovek sudi o svetu oko sebe“, krije sva tajna ljudskog spasenja i sve tajne Carstva nebeskog:
„Jer po onome što nalazimo u svome srcu, sudićemo i onome što vidimo u realnom životu i svaki čovjek koji bude sagledavao svoj život na ovakav način, vidjeće da se u njegovom srcu i njegovom razumu zaista dešavaju čudesne stvari.“
Primjetivši da mi obično uočavamo samo što je loše, kazao je da nam se zato i javlja zla strast osuđivanja drugih i suđenja svemu oko nas, a tajna spasenja nalazi se u Hristovima riječima sa Krsta: Oprosti im Oče, jer ne znaju šta čine!
„Onaj koji nosi ljubav u sebi i koji nosi Hrista u sebi, on će uvijek iz sebe, što god mu se spolja događalo, davati odgovor ljubavi“, poručio je jeromonah Makarije.
Osvrnuvši se na današnje Jevanđelje kada Hristos kaže da ne treba da se radujemo što nam se demoni pokoravaju i što su demonske sile ispod nas, istakao je da je čovjek naznačen da bude iznad strasti i prljavštine i grijeha ovoga svijeta.
„Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima.” Tumačeći ove Hristove riječi, iguman savinski je kazao da dok čovjek umuje umom ovoga svijeta, dok se um čovjeka ne preobrazi u Hristu, on razmišlja na način kako razmišlja ovaj svijet, a mi hrišćani smo pozvani na život iznad ovoga svijeta.
„Važno je da svako od nas vodi računa gdje se nalazi i da vidi gdje je u odnosu na ove riječi koje izgovorio veliki svetitelj Justin Ćelijski. Kako se naše srce odnosi ka našim bližnjima, kakve misli i odnos imamo prema svojim bližnjima, takav odnos imamo i sa Bogom. Nikakve razlike nema! Sudimo li drugima, sudimo Bogu – prvo Bogu sudimo pa onda drugima“, kazao je, dodavši da svako od nas mora da se zapita gdje se on nalazi jer će kroz to probuditi u sebi važnu duhovnu nit – strah Božji.
Po njegovim riječima kod čovjeka se kad vidi da u sebi ima mnogo grijeha, osude i drugih stvari, javlja vapaj ka Bogu za Njegovom pomoći za spasenje, a onda se javlja sila blagodati Duha Svetoga koja ga priziva na istinsko pokajanje koje ga vodi ka Hristu. Pokajanje nije samo jedan trenutak, već stanje u kome hrišćani moraju da ostanu do kraja života na zemlji, jer se samo kroz Hrista može ući u Carstvo nebesko još ovdje u ovom životu. To ćemo najbolje pratiti, kako je zaključio jeromonah Makarije, iguman savinski, upravo riječima ave Justina Ćelijskog:
„Pratimo svoj unutarnji svijet i po tome ćemo prepoznati gdje se nalazimo i u odnosu sa Hristom i odnosu sa ljudima. Neka bi Bog dao i Presveta Bogorodica, i Velikomučenica Varvara, da se u nas useli sila Hristova i da iz nas uvijek izlazi ta sila koju u ovome svijetu nazivamo ljubavlju, a to je u stvari Carstvo nebesko – Carstvo Oca, Sina i Svetoga Duha. Amin!“
Po zaamvonoj molitvi, crkvu je ophodila litija, a potom je Mitropolit Joanikije blagosiljao slavske darove.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije u arhijerskoj besjedi koju je proiznio po otpustu, poučio je vjerni narod da se Sveta velikomučenica Varvara udostojila zbog svojih podviga, izlivanja svoje mučeničke krvi za Hrista, da stoji pred Prestolom Božijim i da ima tu slobodu da nas zastupa svojim svetim molitvama. Njoj je Gospod dao i tu blagodat, da silazi u ovaj svijet i prenosi Božji blagoslov, štiti i ukrepljuje sve one koji joj se mole. Sveta Varvara je u davnim vremenima progona hrišćanstva, neustrašivo ispovjedila vjeru, postradala je od svojih ukućana, svoga oca, koji kao neznabožac.
„Međutim, Sveta Varvara imala je Gospoda Isusa Hrista u svome srcu i bila je neustrašiva. U njenom srcu je bila plamena vjera i ona se nije bojala ni smrti, ni Krsta, ni stradanja, nego je hrabro izlila svoju krv za Hrista – svoga vječnoga Ženika, i zato je nju Gospod udostojio tolike slave. Prođoše vremena i vjekovi, a njeno ime je sve svijetlije i njena slava se sve više širi po cijelome svijetu“, podsjetio je Mitropolit na žitije ove ugodnice Božije, koja je bila među onim mučenicima koji su svojom krvlju ugasili oganj idolopoklonstva.
Svojim životom i stradanjem Sveta Varvara tako je posvjedočila Hrista da su mnogi zbog njenog podviga povjerovali i na njoj se, istakao je, pokazala ona riječ Tertulijanova da je krv hrišćana sjeme za nove mučenike. Podsjetivši da se njen spomen slavi svuda u hrišćanstvu, da su joj širom svijeta posvećeni hramovi, Mitropolit Joanikije je ukazao na poštovanje koja ova svetiteljka ima u našem srpskom narodu.
„Velika je danas radost ovdje na Mokrinama. Ovu crkvu su vaši preci podigli i ukrasili i spolja iznutra i oko nje, tako da joj se i danas divimo. Divimo se njihovoj ljubavi, slozi i umjeću, jer ova crkva se nije mogla sagraditi bez velike ljubavi i sloge. Nije ovdje bilo prebogatih ljudi, koji su je mogli sami podići, nego se cio ovaj kraj objedinio oko podizanja ove znamenite svetinje“, poručio je Vladika.
Ukazujući na ljepotu vajarskih radova na crkvi, ali i na groblju na Mokrinama, rekao je da se u njima vidi ruka mještanina Stanka Lepetića, koji nije bio obični kamenorezac nego veliki umjetnik svoga vremena:
„A to je zapravo opet ljubav, jer se vidi da je ugrađivao svoja najfinija osjećanja u ovaj kamen, da ih ovjekovječi, ne samo svoju ljubav prema ovome kraju i prema hramu nego i svoju vjeru. A on je bio samo jedan od onih koji su ovaj hram podizali.“
Pohvalivši trud mještana koji su u ovo novo vrijeme zajedno sa svojim sveštenicima, prvo o. Vladanom, a onda za o. Zoranom, sabrali oko ovoga hrama, obnovili i ukrasili, Mitropolit je kazao da je danas izvršeno obnovljenje ovoga Svetoga hrama – osvećenje:
„A to se i zove obnovljenje, jer vječna Božija novina, kada se hram osvećuje, silazi na njega i stalno ga obnavlja blagodaću Duha Svetoga. Kao i čovjek što se osvećuje tako se i hram osvećuje ili obrnuto. Hramove podižemo da bismo se i mi osvećivali.“
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se zahvalio svima koji su se potrudili oko obnove svetinje, istakavši zasluge Opštine Herceg Novi koja je pomogla ne samo obnovu ovoga već i drugih hramova.
„ I kada radimo i kada slavimo, mnogo se ljepše osjećamo ako smo u većoj zajednici, u većoj jednodušnosti, u većoj u bratskoj ljubavi i slozi. Neka budu srećni ovi praznici. I još jednom svima zahvaljujem na trudu u toku obnove ovoga Svetoga hrama. Neka vas Bog nagradi i za veliki i za mali i za najmanji prilog kako On to sam zna i umije i hoće i može! Svima na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta!“
Sveštenik Zoran Miljanić je zablagodario Mitropolitu Joanikiju na ljubavi i podsjetio da je obnova hrama počela blagoslovom blažene uspomene Mitropolita Amfilohija. Potom su djeca sa vjeronauke, polaznici škole ćirilične kaligrafije darovali Mitropolitu Joanikiju tropar njegove krsne slave na svitku, a Boris Markuš nerukotvoreni lik Gospodnji, fresku u kamenu.
Gramate za obnovu hrama danas su dodjeljene predsjedniku Opštine Stevanu Katiću, privredniku Nikoli Nikši Gojkoviću, freskopiscu Borisu Markušu, Ani Zambelić Pištalo, dok će ostalim donatorima zahvalnice biti naknadno uručene.
Današnjem sabranju prisustvovali su predsjednik Opštine Herceg Novi g. Stevan Katić sa saradnicima i konzul Republike Srbije u Herceg Novom g. Mićo Rogović.
Proslava je nastavljena kulturno umjetničkim programom u kojem su učestvovali horovi „Sveti Sava“ i „Prepodobna Kasija Konstantinopoljska“, a promovisana je i knjiga Gorana Komara „Nadgrobni spomenici sela Mokrine kod Herceg Novog“.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
