Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u drugu nedjelju pred Božić – Nedjelju praotaca, 24. decembra, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Materice, služio je Svetu službu Božiju u Manastiru Svetog Spiridona na Paštrovskoj gori, uz sasluženje Njegovog preosveštenstva Episkopa novobrdskog g. Ilariona, vikara Patrijarha srpskog g. Porfirija, sveštenstva i sveštenomonaštva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Vladika Ilarion: U ove dane sagledavamo čovještvo Hristovo – Gospod je čovjek
Nakon čitanja Svetog jevanđelja besjedio je Preosvećeni Vladika Ilarion koji je poručio da je čovjekovo osnovno djelanje blagodarenje, da živi tako da bi mogao svakog dana iskreno, od srca, Bogu da blagodari zato što je sio za prepunu trpezu, za Hljeb koji nam se daje, koji je osijenjen riječju Božijom.
“Kaže Gospod Hristos: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih, a prije svega o onoj riječi ovaploćenoj. Mi živimo hraneći se samim Sinom Božijim, Logosom koji je sjedinjen sa ljudskom prirodom, Logosom Božijim koji je nepromjenljivo i neizmjenljivo sjedinjen sa ljudskom prirodom i nama se postavlja kao trpeza, kao lijek vječnosti. Zato budimo zahvalni svakoga dana, jer su nam otvorena vrata Raja. Trpeza je prebogata, naslađujte sa bogato svi, kako govori i Sveti Zlatoust”, besjedio je Vladika Ilarion.
Pojasnivši da ovu svetu trpezu imamo zato što su u njenom pripremanju učestvovala pokoljenja prije nas, naglasio je da mi vjerujemo u Boga otaca naših, Boga koji se javljao u Saboru svetih našim ocima: Avramu, Isaku, Jakovu… Sv. Savi, Sv. Simeonu, Sv. Spiridonu…
“Svi ti oci su učestvovali u toj trpezi Gospodnjoj. Pozvani su bili mnogi na trpezu, ali mnogo njih se izgovorilo: imam njivu pa odoh da je ogledam, kupih pet jarmova volova, idem da ih pogledam; molim te, izgovori me; oženih se, i zato ne mogu doći… I kaže Gospod: Mnogo je zvanih, ali malo izabranih zato što su ovi ljudi, kako čujete u Jevanđelju, bili bogati. Oni su smatrali da su bogati i njima nije bilo potrebno drugo blago i bogatstvo. Za ovu trpezu dolazi samo onaj koji je ubog i siromašan, jer Hristos kaže, kada su ovi počeli da se izgovaraju: Idite na raskršća i dovedite da mi se napuni trpeza”, podsjetio je Vladika.
Poučio je sabrane da Boga nikada ne možemo da poznamo do kraja, jedino ono što Jedinorodni Sin otkriva, tako da se razum buni i stalno traži objašnjenje ili neki doživljaj, neko znamenje sa druge strane, ono što su tražili Judeji.
“Mi treba da živimo u tom prostoru slobode, da se oslobodimo, stojeći na molitvi, tih zahtjeva za objašnjenjem i za znamenjem i zapravo ništa da ne očekujemo od Boga. I da budemo spremni, imajući vjeru Avramovu, sve da Mu damo jer jedino Gospodu Hristu treba sve da položimo pred noge. Ne dajte se ljudima u pokornost, ali čovjeku u Gospodu Isusu Hristu treba da se damo u pokornost. On jedini zaslužuje naše poklonjenje jer Njemu su se klanjali i naši oci i, evo, u ove dane praznujemo, pominjemo danas molitveno praoce Hristove po tijelu i proroke, počevši od praotaca Avrama, Isaka i Jakova pa redom svih proroka koji su živjeli da vide dan Hristov, svi su bili usmjerni ka Njemu”, rekao je vikar Patrijarha srpskog g. Porfirija.
Sljedeće nedjelje spominju se direktni preci Hristovi po tijelu – Nedjelja Svetih otaca, pa onda ide Nedjelja bogootaca, tako da u ove dane, kako je kazao, sagledavamo to čovještvo Hristovo jer Gospod je čovjek i kada počinjemo da mu se molimo treba sa Njim da se naučimo i kao sa čovjekom da razgovaramo:
“Braćo i sestre, imamo čovjeka. Imaš tog čovjeka sa kojim možeš da razgovaraš, a stvoren si za razgovor da bi se predao Njemu, sve svoje Njemu dao, a onda u razgovoru sa tim čovjekom polako počinješ da sagledavaš da On nije običan čovjek, On je mnogo više od čovjeka i da se Njegova slava preizobilno izliva. I taj blagodatni dar biva u Crkvi Božijoj, On osjenjuje ovo sabranje, osjenjuje Sveto predloženje koje ćemo da stavimo i mi predlažemo tu trpezu, učestvujući u njoj, a zapravo Gospod čini, jer je On sve i u svemu. On je i sveštenik i žrtva, On je onaj koji prima i koji se razdaje, ali voli da i mi učestvujemo u toj tajni.”
Preosvećeni Episkop Ilarion je posebno naglasio da hrišćani nemaju prava da bude nezhvalni i nezadovoljni kada nam se preizobilno izliva iz svetog putira, koje nam se daje, te da treba da se sjetimo samo ove trpeze za koju su sjedali naši praoci.
“Sjetite se šta je sve učinjeno da bi do ove trpeze moglo da dođe i samo recite: Slava ti Gospode. I da budemo ubogi na onaj način kako Gospod Hristos to želi, siromašni, budući svjesni svoje ograničenosti, slabosti, a da budemo bogati Bogom onako kako je bio bogat Sveti Spiridon, jednostavan čovjek koji je imao ono bogatstvo blagodatno kakvo imaju Sveti oci.
Neka bi molitve Svetoga Spiridona bile sa ovim mjestom, neka bi se sabirali ovdje u slavu Božiju, sa blagoslovom Mitropolita našega i oca Joanikija. Neka bi, braćo i sestre, i sa ovim mjestom i sa sestrinstvom bio blagoslov i Njegove svetosti Patrijarha Porfirija čije vam i pozdrave prenosim, koji se raduje zajedno sa nama, i evo na neki način učestvuje u ovom sabranju preko mene koji sam i njegov izaslanik. Nek je srećno i Bogom blagosloveno i da se sabiramo još na mnogaja i blagaja ljeta!”, poručio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Patrijarha srpskog g. Porfirija.
Mitropolit Joanikije: Majke se dreše u ime onoga koji nas je odvezao i daravo slobodu i novi život
Na kraju Svete liturgije arhijereji su blagoslovili slavske prinose i prerezali kolač u čast Svetog Spiridona, a potom je Visokopreosvećeni Mitropolit čestitao slavu sestrinstvu ovoga svetoga hrama. Podsjetio je da je Paštrovska gora nazvana svetom gorom jer je zasuta svetinjama te da Paštrovići nijesu podizali samo svete manastire, nego i manje crkve, da bi i kada izađu na ovu goru imali gdje da se sabiraju i mole Bogu i Svetom Spiridonu, koji je zaštitnik pomoraca i svih hrišćana koji mu se obraćaju sa vjerom da će im on kao svetitelj Božiji pomoći.
“Mnogima je pomogao, mnogima pritekao u pomoć i za vrijeme svoga zemaljskoga života, a još mnogo više poslije svoga proslavljenja. Evo, toliki vjekovi prođoše, a on i Sveti otac naš Nikolaj, koji su bili savremenici i učesnici Prvoga vaseljenskog sabora, pomažu i rukovode hrišćane, štite ih od svih bijeda i nevolja i čine premnogo čudesa. Ne znamo ko veći broj čudesa čini”, besjedio je Mitropolit, dodavši da iako je kod nas poznatiji možda Sveti Nikola, treba imati u vidu uvijek i one svetitelje o kojima se ne priča toliko, ali kod kojih narod dobija utjehu i kod čijih se svetih kivota duhovno preporodi.
Po njegovim riječima na Paštrovskoj gori danas je trostruki praznik. Prvo u cijeloj vaseljeni proslavljamo Svete praoce Hristove po tijelu, pominjemo one koji su služili Gospodu u čistoti i pravdi i istini, one koji su se trudili da Bogu ugode. Ispunjavali se Duhom Svetim i Bog ih obdarivao i najavljivao im ono što će doći, ispunjavao ih proročkim darom te su izdaleka vidjeli ovaploćenje, rođenje Hristovo, rođenje Spasitelja svijeta.
“Proslavljamo i Svete pramatere Hristove po tijelu. Stari zavjet ne govori toliko o Hristovim pramajkama, ali nekoliko njih pominje i mi ih danas posebno ističemo i ovaj praznik zovemo Materice – posvećujemo ga majkama. To je specifičnost za naš srpski rod, da imamo ove praznike koje je narod ukrasio svojom duševnošću, pa imamo i lijepe narodne običaje da djeca vezuju majke i neće da ih odvežu dok ih ne daruju. A to sve činimo u spomen onoga koji je nama snishodio do te mjere da je primio i uze i lance i javio se kao rob u jednom momentu, i bio zarobljen i svezan, da bi nama darovao slobodu. I kada se majke odvezuju, darujući svojoj djeci neki lijep poklončić, onda to čine u ime onoga koji nas je odvezao od uza ropstva i daravo nam slobodu i novi život i radost i novo zajedništvo, ispunio nas ljubavlju, Duhom svojim Svetim nam darovao poznanje istine.”
Drugi praznik koji danas ovaj sabor proslavlja je slava ovoga svetoga hrama – Sveti Spiridon:
“Slavimo Boga koji je divan u Svetima svojim, a naročito u Svetom ocu našem Spiridonu Trimitunskome. Bog je izvor svetosti i On je jedini sveti, ali Njegova je ljubav takva da čini pričasnicima svoje svetosti i one koji Mu služe i daruje im takvu blagodat da mogu da nas zastupaju u ovome svijetu i da nas rukovode ka spasenju, da nas privode ka Hristu. Takav je Sveti Spiridon koji se javio kao sasud Duha Svetoga i Božije blagodati i Božjom milošću i ljubavlju i silom Njegovom čini čudesa i daje iscjeljenja i prosvećenja i duša i tijela, da bismo sagledali puteve spasenja i da bismo njima išli odlučno i istrajno u sve dane života svoga, služeći Gospodu, idući putem Svetih otaca i praotaca, onih koji su u vjeri živjeli i koji su se osveštavali na ovome svetom Božjem putu.”
Treći praznik koji se danas proslavlja na Paštrovskoj gori je dolazak Vladike Ilariona. Mitropolit je kazao da je, kada proslavljamo praznike i slave, divno kada nam neko dođe iz daleka, naročito kad nam je tako blizak i drag kao Vladika Ilarion, i zablogodario mu i na ovom dolasku, ali i na budućim dolascima, ako Bog da.
“Došao je on kao izaslanik Njegove svetosti i zahvaljujemo i Njegovoj svetosti Patrijarhu Porfiriju, a i njemu na trudu što je došao na ovu visoku goru na koju nije lako izaći i što nam je doveo svoju bratiju sa Kosova i Metohije te su danas ovdje pjevali i ukrasili ovu svetu službu i uveličali ovaj naš lijepi praznik i sabranje. Uvijek kad su nam ovdje braća i sestre, a posebno monasi i monahinje sa Kosova i Metohije, to doživljavamo kao veliki blagoslov i veliku radost jer oni nose krst Hristov. Nosimo ga i mi, ali njima je mnogo teže, u neprestanim su opasnostima, ali zato ih Bog miluje i štiti i krijepi”, kazao je Vladika, dodajući da se tako i mi krijepimo njihovom vjerom i ljubavlju.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zapazio je da naš narod često ide na KiM i pozvao da nastavi da posjećuje kosovsko-metohijske svetinje:
“Da se u njima zajedno sa monasima, monahinjama i vjernim narodom Kosova i Metohije Bogu moli. Na takav način čuvamo, njegujemo naše zajedništvo, u njemu je velika snaga i ukrijepljenje i optimizam. Iako imamo teškoća, Crkva je uvijek imala teškoća, i naš srpski narod je upoznat sa tim teškoćama kroz svoju istoriju, ali nikada nije klonuo duhom jer ga je Bog krijepio i ove svetinje su ga radovale i uvijek snažile Duhom Svetim da ide putem Božjim, putem vjere, časti, poštenja, slobode, njegujući zajedništvo, čestitost i poštenje.”
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da naše sestre Teoktista i Antonija služe ovoj svetinji na Paštrovskoj gori i radujući se stvaraju uslove za život ove svete obitelji.
“Ispunjene su radošću i milošću Božijom koje im daje snage da izgrađuju ovu svetinju, a na takav način izgrađuju svoje spasenje. I svi se radujemo zajedno sa njima što se ovdje formira nova sveta obitelj i što će ova svetinja zaživjeti u pravom i punom smislu te riječi. Na radost svima, srećna slava i Bog na pomoć našim sestrama! Neka Bog daruje snage i sile da nose svoj krst i da ovu svetinju izgrađuju i izgrađuju i svoje spasenje. Amin Bože daj.”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
