Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas na praznik Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti, bogoslužio je na temeljima ranohrišćanskog manastira Zlatica u Podgorici, povodom hramovne slave ove svete obitelji.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije u svom arhipastirskom slovu je kazao da gledajući na biblijske primjere kada je narod ustajao i pokretao se, imamo mnogo primjera koji liče i koji su zapravo početak naših litija te da je najljepši primjer litije, ona koju je učinio Gospod Isus Hristos sa svojim apostolima hodeći od Vitanije do Jerusalima:
“To je za Njega bio uzlazak na golgotu iako je prethodno vaskrsao četvorodnevnog Lazara, svoga prijatelja. Kada je došao u Vitaniju i vaskrsenjem Lazarevim iz mrtvih utješio njegove sestre Martu i Mariju i njegove njegovu rodbinu i javio se kao pobjeditelj smrti i pokazao, svojim apostolima i svima ostalima koji su čuli za tu nevjerovatnu vijest vaskrsenja Lazarevoga, da je On gospodar života i smrti i da je pobjeditelj smrti, On je krenuo da dobrovoljno samoga sebe prinese na žrtvu, na krst za spasenje roda ljudskoga, da svoju živonosnu krv izlije na krstu radi nas i našega spasenja. Ali Njegov hod prema Jerusalimu bio je svečan i uzvišen, jer ga je narod već proslavljao kao svoga Cara i kao pobjeditelja smrti, kao Mesiju, kao Spasitelja svijeta.”
Podsjetio je Mitropolit Joanikije da su djeca tada, nadahnuta Duhom Svetim, pjevala: Osana na visinama, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, što priliči samo Spasitelju svijeta, Gospodu koji je došao u ovaj svijet radi našega spasenja. Božanska radost i nadahnuće Duha Svetoga ispunila je srca svih vjernih, posebno djece, koja su kao anđeli Božiji izašla u susret Hristu, tako da od tada i datira, kako je objasnio, običaj nošenja palmovih grančica ili vrbica, koja označavaju našu bezazlenost i naše obnovljenje, proljeće novoga života.
Vladika je zatim pojasnio da iako često doživljavamo Cvijeti kao dječji praznik, što on djelimično jeste, ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim je praznik cijele Crkve, a “mi pokazujemo da smo djeca Božija, jer se pred Gospodom pokazujemo sa nevinošću svoje duše, čistotom svoje vjere, obogaćujemo se dječjom bezazlenošću i dobrotom i angelskom čistotom, i to obnavlja naš život”. I dok su Jerusalimljani u velikom broju izašli da sretu Gospoda, proslavljajući Ga kao Spasitelja svijeta, sadukeji i fariseji su se dogovarali kako da oklevetaju, optuže, osude i ubiju Isusa, pripremajući Njegovo raspeće na krstu, koje se tada smatralo najsramnijom smrću.
“Gospod je ulazeći u Jerusalim kao pobjeditelj smrti već bio spreman da primi stradanje i poniženje i svu sramotu ljudsku. Da se ponizi do krajnjih granica ljudskoga poniženja, da bi rod ljudski obogatio svojim Božanstvom i obdario Duhom Svetim, i uzvisio iz pakla i smrti do slobode i slave djece Božije, do vječnoga života i do svoga vječnoga carstva, koje se projavilo u Jerusalimu već sada, na taj sveti dan”, besjedio je Vladika i dodao:
“I mi takođe danas sabrani ovdje u našem Jerusalimu, ovdje na ovim zidinama jerusalimskih svetih crkava Božijih, na ovim temeljima razrušenih crkava, došli smo da proslavimo ovaj veliki praznik i da ispunimo volju svetih ktitora koji su ove crkve, kada su ih podizali, namijenili da se u njima služe Svete službe Božije i da se u njima narod Božiji hrani nebeskim hljebom. Da bi živio novim nebeskim životom, da bi nebesku blagost i dobrotu i čistotu nastanio u svoju dušu, da bi se ispunio Božanskom ljubavlju i da bi ta ljubav zahvatila cio naš život.”
Posebno je istakao da ovim današnjim okupljanjem “svjedočimo da smo na strani onih i zajedno sa onima koji su dočekali Hrista u Jerusalimu otvorene duše i otvorenog srca, sa spremnošću da Gospoda smjestimo u svoje srce, da naše srce bude stan Bogu živome i Spasitelju našemu”.
“Ispovijedamo da smo spremni da s Njime idemo na golgotu, jer ovi dani koji slijede su dani strogoga posta, ali i molitve i našega ushođenja na golgotu Hristovu, dok nas miluje blaga ruka Božija i krijepi da ne posustanemo i da uđemo u tu dramu koja zahvate i Nebo i Zemlju, a najvažnije naša srca. Na takav način se čistimo od naših grijehova, obnavljamo ljudskost, mir i zajedništvo, ljubav umnožavamo među nama”, kazao je Visokopreosvećeni i pozvao vjerne da u ove dane koji slijede budu što više na svetim bogosluženjima, naročito na Veliki četvrtak, Veliki petak, Veliku subotu, jer je to prilika da doživimo djela Božija, da zajedno budemo sa Hristom na Njegovoj golgoti, na Njegovom raspeću.
Dalje je poučio sabrane da tu dramu i raspeće Hristovo, mi ne doživljavamo kao nešto što se dogodilo i ostalo u prošlosti pa ga se samo sjećamo, jer djela Božija nijesu kao djela ljudska, njih vrijeme ne može patamnjeti.
“Dejstvo Božjih djela je vječno, i mi doživljavamo neposredno i u ponoći djela Božija. Zato treba da se ohrabrimo danas na ovaj praznik u kome već proslavljamo Hristovu pobjedu nad smrću, ali da je doživimo po našoj mjeri, koliko je to moguće nama u punoći na dan Vaskrsenja Hristovoga. Ovaj praznik je već predokušaj Vaskrsenja Hristovoga i zato je tako radostan i veličanstven. I ovaj sabor je sveti iako su ovi hramovi Božiji, na čijim temeljima smo se sabrali, davno razrušeni. Ali ovo mjesto danas je obučeno u Božiju slavu zbog ove Svete službe i vašega molitvenoga učešća uprkos ovome vremenu. Neka se Božiji blagoslov, zbog ove vaše izdržljivosti danas po ovome vjetru i hladnoći, umoži i u vašim dušama i u vašim domovima i u cijelome svijetu, ako Bog da, i da dobro nadvlada nad zlim”, poručio je na kraju svoje besjede Mitropolit.
Nakon svetog pričešća, temelje zlatičke svetinje ophodila je slavska litija, a onda je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao slavske prinose i čestitao slavu mati Evgeniji.
Sabranje je nastavljeno uz trpezu ljubavi i praznični program, koji su saborno izvela djeca polaznici podgoričkih škola vjeronauke.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
