Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije služio je danas, u Crkvi Svetog Tome u Bečićima, Svetu arhijerejsku liturgiju i parastos protojereju-stavroforu Ostoji Ostojiću.
Vladika se vjernima obratio besjedom nakon Liturgije i parastosa.
Podsjetio je da Časni post koji postimo počinje Jevanđelskom pričom O mitaru i fariseju i da nam ona govori o unutrašnjem stanju i jednog i drugog i o tome šta je osnovni cilj i smisao ovoga posta.
„To je da ne budemo sudije vaseljene. Da ne sudimo svojoj braći i bližnjima, nego prvenstveno da bdijemo nad našom dušom, da tražimo da iskorijenimo sve ono što nije po prirodi i sve ono što je suprotno Jevanđelju Hristovom, a opet se ustalilo i ukorijenilo u našoj navici i u našem životu. Tako je čovjek pozvan da svakoga trenutka bdije nad svojom dušom, da je čisti od grijeha svake vrste i da tako se vraća onome liku koji mu je Bog dao i po kome ga je sazdao. Međutim, nije samo u toku ovog velikog i časnog posta čovjek upućen na samoga sebe-da samo gleda na svoju dušu, nego je crkva odredila da i ove svake subote u toku Velikoga posta mi vršimo pomen za sve one koji su preminuli.“
Preosvećeni vladika je potom pomenuo da subotnja bogosluženja započinju večernjom službom, a nastavljaju se jutrenjem i Liturgijom, u kojima se molimo za pokoj duša i oproštenje grijehova svih pravoslavnih hrišćana koji su se predstavili-prešli iz zemaljskog života u onaj drugi.
„Samim tim što se mi molimo za njihove duše i za oproštaj grijehova, da mi svjedočimo da su oni još uvijek živi. Ne molimo se za one koji više ne postoje, nego se molimo za one koje trenutno ne možemo da vidimo tjelesnim očima, niti možemo da ih opipamo rukama, ali svakako da su oni živi i mi se molimo za pokoj njihov. To radimo pobuđeni svojom ličnom ljubavlju, ali i time što nam je to Bog zapovijedio da se molimo za naše bližnje, kao što će i oni, nakon našeg predstavljenja koji budu poslije nas, se moliti i za naše duše.
Među svim tim za koje se molimo danas, među svim našim srodnicima, pomolili smo se i za dušu predstavljenog prote našeg oca Ostoje i nema potrebe da ja bilo šta o njemu govorim, jer svako od vas ga je mnogo bolje poznavao od mene lično, ali želim samo da kažem da onaj put koji je on izabrao, zapravo jeste i najljepši put koji jedan čovjek ovdje na zemlji može da izabere. Put koji je najčasniji i koji je od svih puteva uzvišeniji, a to je da se propovijeda Jevanđelje, da se propovijeda riječ ona istinita i neprolazna, koja život daje. Zato i mi, svi još jednom molimo se da svaki onaj grijeh koji je učinio (kako se kaže u crkvenim pjesmama), voljno i nevoljno, da mu Bog oprosti, a sve nas pomiluje i spase kao blag i čovjekoljubiv. Njemu neka je slava u vijekove vijekova. Amin“- zaključio je Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije.
Lana Ostojić
