slava manastira Dajbabe

Sveti Simeon Dajbabski – slava manastira Dajbabe, bogoslužio Episkop Joanikije

Ime: 01.04.2021 Vladika Joanikije Slava Dajbabe; Opis: Slava manastira Dajbabe, bogoslužio Episkop Joanikije Tip: audio/mpeg

Administrator Mitropolije crnogorsko-primorske, Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije služio je danas, na praznik prepodobnog Simeona Dajbabskog, slave manastira Dajbabe sa sveštenstvom Svetu arhijerejsku liturgiju pređeosvećenih darova u ovom manastiru.

 

Nakon Svetog pričešća blagosiljan je slavski kolač, koji su pripremili članovi Dječjeg hora “Prepodobni Simeon Dajbabski”, koji danas takođe slavi svoju slavu.

U arhipastirskom slovu na kraju bogosluženja Vladika Joanikije je rekao da je Gospod prepodobnog Simeona, kao svijeću raspaljenu, postavio da svijetli svima nama i da nam pokazuje svjetlost vjere pravoslavne.

“Njegov život, od početka do kraja, bio je u znaku svjetlosti Božije. Ispunjen je vjerom od svoga najranijeg uzrasta, koju je naslijedio od svojih blaženih predaka iz bratstva Popovića, svešteničke porodice”, rekao je Vladika budimljansko-nikšićki.

Rekao je da je on izdanak toga roda i slava grada Cetinja.

“I ako se Cetinje sa nekim zaista može pohvaliti, ponajprije treba da se hvali prepodobnim Simeonom, jer svi drugi koji su se proslavili na Cetinju, svojim ranijim porijeklom su odnekuda došli. A prepodobni Simeon potiče baš sa Cetinja”, rekao je Vladika i podsjetio da su Popovići, u vremenima kad su mnogi poklekli, ostali vjerni pravoslavlju, zajedno s vladikom Danilom Petroviću.

Podsjetio je na životni put Svetog Simeona od Cetinja, do svetoga Kijeva, Ostroga i Dajbabske gore.

“Pripremajući se za najveće djelo u svom životu, svega je sebe ugradio u ovu svetinju. Bio je veoma obrazovan, svetootačkog obrazovanja. O tome svjedoči i njegova biblioteka, koja je većim dijelom raznešena, ali ostalo je nešto njegovih knjiga. Bio je ne samo svetootačkog obrazovanja nego i svetootačke revnosti. Ugledao se na svete oce pustinjake iz davnih vremena, na Svetoga Antonija i Svetoga Makarija. I na Svetoga Vasilija Ostroškoga”, naglasio je Vladika Joanikije.

Vladika Joanikije je istakao da je prepodobni Simeon pored svetootačkog obrazovanja naučio i najvažniju nauku koju je naš naropd vjekovima njegova – nauku posta, molitve i pokajanja.

“Tu nauku je on usavršio. I evo, Bog je tako uredio da njegov spomen bude baš uvijek u toku velikoga posta, da se ovdje hrišćani saberu i da se ukrijepe od blagouhanija iz njegova svetoga ćivota. I da se nadahnu njegovim primjerom i njegovom naukom. A on je kroz tu nauku stekao takvu mudrost da je postao učitelj i svjetilo cijelom narodu”, besjedio je Vladika Joanikije.

Vladika je vjernima poručio da imajući ovakav primjer treba da se svi učimo da sledujemo za svetim Božjim ugodnicima.

“Mi hrišćani, poštujući svaku vjeru i svakog čovjeka, i sve koji drugačije misle, treba da znamo svoj put. A taj put je posvjedočen primjerima svetih Božjih ugodnika. Na tome putu uvijek je čovjek na dobitku – ne kao što se govori da je u nekim drugim religijama čovjek uvijek na gubitku. Hrišćani uvijek idu naprijed i kroz najveća iskušenja posvjedočuju svoju vjeru i uspinju se, kako kaže apostol Pavle iz sile u silu”, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki.

Rekao je da je prepodobni starac Simeon podnio mnogo trudova za svoju vjeru posteći veoma strogo.

“Posteći i moleći se Bogu, on se ispunjavao darovima Duha Svetoga, svjedočeći da čovjek ne živi samo o hljebu nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. A to je riječ živonosna, istinita, sveta… Posteći, moleći se Bogu i pričešćujući se Tajnama Hristovim zablistao je kao sunce, po jevanđelskome svjedočanstvu. Jer, Gospod kaže da će pravednici zablistati kao sunce. To se odnosi na poslednji dan i na carstvo nebesko. Ali carstvo nebesko se pojavljuje već ovdje, preko Božjih ugodnika. Imajući to bogatstvo ovdje među nama, mošti i ćivot i živi primjer Svetoga Simeona Dajbabskoga, mi se danas radujemo radošću neiskazanom. I u ove posne dane, na ovim svetim službama, predokušamo radost Vaskrsenja Hristovoga”, zaključio je Vladika Joanikije.

Radosav Rajo Vojinović