sv.Porfirije

Sveti starac Porfirije: „Molitvom i svetošću možete da pomognete i deci u školi“

U prilogu donosimo pouku i savjet Svetog starca Porfirija koju je uputio učiteljima i prosvetarima kako treba vaspitavati učenike.

 

Vladika požarevačko-braničevski g. Ignatije o Svetom Starcu Porfiriju

„… Da navedem jedan primer, otac Porfirije koji je sveti čovek koga sam ja upoznao u Atini, jednom je prilikom, pred kraj svoga života, rekao: Ja sam 40 godina ispovednik i Gospodu sam zahvalan – za ovih 40 godina nikoga nisam odlučio od pričešća.

Sad zamislite vi, a kod njega je uvek bila masa sveta, reka. I ja sam išao, voleo sam čoveka, nekako mi je bio drag i odem tamo kad imam neku muku, pa mu kažem: oče Porfirije, ne mogu više da izdržim, idem… Recimo kad sam studirao, pa nailazio na različite prepreke, te ovo, te ono…

On mi je govorio i uvek je imao blagu reč: sinko, ne boj se, sve će to Bog da udesi. Biće to sve dobro… Ma evo biće i završićeš i to će biti dobro…

Dakle, ja sam toga čoveka voleo, ali to je na mene ostavilo utisak – da on tako se hvali da kaže da nije za 40 godina svoje ispovedničke službe nikoga nije odlučio od pričešća.

A u Grčkoj nisu mogli da budu ispovednici u to vreme svi, nego samo onaj ko je imao posebnu gramatu od episkopa, nije mogao svako da bude duhovnik, odnosno ispovednik. Da li je on dovoljno upućen u te stvari? Da li je on dovoljno zreo kao ličnost? Nije mladost ili starost neko merilo da li neko može da bude, ali je merilo u svakom slučaju da ipak malo ste zaštićeni od strasti, da ste zaštićeni od tih sujetnih stvari koje nosi recimo jedna nezrelost ili recimo mladost itd – i to se pazi.

I on je imao dakle gramatu od episkopa, što je moglo da se podrazumeva tako da je on mogao da odlučuje od pričešća, jer imao je napismeno od episkopa da on može da bude taj koji će biti ispovednik.

I on kaže, da eto on je Gospodu zahvalan, da nikad nikoga nije odlučio od pričešća. Al to je ono što znači ustvari – ljubav prema drugom čoveku. Gospod nas toliko voli i On uvek nas upućuje na to:

Oprostite drugima, da bi i vama bilo oprošteno – to je suštinska stvaru u Crkvi – ljubav prema drugome čoveku…“