Svetosavskom akademijom u sali Centra za kulturu u Ulcinju, a u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine ulcinjske, večeras, u navečerje praznika Prepodobnog Jevtimija Velikog, završene su ovogodišnje svetosavske svečanosti u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Svetosavsku akademiju svojim prisustvom i pozdravnim slovom blagoslovio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da je srpski narod primio svetu pravoslavnu vjeru uglavnom u vrijeme Svete braće Kirila i Metodija i njihovih učenika, mada je i ranije među Srbima bilo hrišćana:
„Iz tih davnih vremena imamo Svetoga Jovana Vladimira kao sjajnu zvijezdu Zornjaču, koja je najavila novo vrijeme, ali sve do Svetoga Save, Srbi su bili dosta kolebljivi u vjeri, kao što to pišu i biografi Svetoga Save. Bili su hrišćani, ali kolebljivi i dosta neuredni u vjerskom pogledu – dva koraka naprijed, jedan nazad i to kolebanje nas je snalazilo i prije, ali povremeno i poslije Svetoga Save. Zlatno doba naše istorije počinje od Svetog Stefana Nemanje i Svetoga Save i trajalo je nekih 200 godina, može se reći više. I u tom vremenu, naročito u vremenu Svetoga Save, srpski narod je prišao svetoj pravoslavnoj veri, ali ne bi tako zavolio svoju svetu vjeru da nije Sveti Sava bio takva ličnost: oblagodaćena, osvećena, osnažena i prosvetljena Božijom mudrošću, riječju Božjom, Božijom istinom, pravdom i ljubavlju. “
Sveti Sava je svetu pravoslavnu vjeru primio u svome roditeljskom domu i razvio je i u svome djetinjstvu, a posebno od kada je otišao na Svetu Goru Atonsku, podsjetio je Vladika.
„Bogočežnjiva duša koja je upijala zrake Božije ljubavi i nadahnjivala se Božijom istinom i hranio se riječju Božjom i tako se prigotovio da primi blagodat Svetoga Duha, koja je i sišla na njega prilikom njegove hirotonije za prvog srpskoga arhiepiskopa. I došao je svome otačastvu kao apostol Hristov i naš narod je tako, kao djeca Božija, prišao Svetom Savi i primio njegovu riječ. Sveti Sava ga je priveo Hristu. Iako je on poslije Svetoga Jovana Vladimira po vremenskom rastojanju, mi u našem doživljaju imamo kao da sve potiče od Svetoga Save. Svemu je on dao pečat: i našoj duhovnosti, našoj kulturi, graditeljstvu, narodnom životu, narodnoj etici, običajima – sve nosi pečat Svetoga Save“, kazao je Mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da se u vrijeme ropstva pod Turcima naš narod potpuno sjedinio sa svojom Crkvom, više nije imao države, nije imao kraljeva, ni kneževa, ali je imao svoju Crkvu, svoju Patrijaršiju. I baš u tom vremenu se najviše priča i legendi isplelo o Svetome Savi, a one su kao neki dragulji od kojih je narodna duševnost plela vijenac Svetoga Save. On je ušao u dušu svoga naroda i kao što ga je predvodio dok je hodao po zemlji, tako ga je kasnije predvodio sa neba, u pojedinim momentima možda čak i ubedljivije nego dokle je hodao po zemlji.
„Tako je bilo i u ovo naše vrijeme, u vrijeme litija, kada smo se nekako pokrenuli iz naših temelja, iz našega korijena i sjedinili se sa svojom Crkvom, sa našim svetinjama, sjedinili se iznova sa Svetim ocem našim Savom“, istakao je Mitropolit.
U nastavku je naglasio da Sveti Sava nije samo srpski, već da je on apostol Hristov, vaseljenski učitelj i svetitelj, koji nas je uključio u zajednicu svetih Božijih crkava, u zajednicu jedne svete apostolske Crkve:
„On je na najbolji način predstavio svoj narod i uključio ga u zajednicu hrišćanskih, kulturnih i prosvećenih naroda i to je naša mjera, da budemo hrišćani, da imamo svetitelje, da imamo crkvu, da imamo autokefalnu samostalnu crkvu, ali takvu crkvu koja je uključena u zajednicu svetih Božijih crkava. Da smo kao narod uključeni u zajednicu prosvećenih i kulturnih hrišćanskih naroda. Hvala Bogu, uvijek smo imali ličnosti koje su bile podobne Svetome Savi i u ovom našem vremenu. Imali smo Svetoga vladiku Nikolaja, Svetoga oca Justina, Patrijarha Pavla, blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i mnoge druge ličnosti sa kojima se možemo ponositi i kod nas i pred drugim narodima.“
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikija je kazao da večerašnja Svetosavska akademija, koja je okupila djecu Svetoga Save ovdje u Ulcinju, pokazuje da je priređena sa puno ljubavi i prizvao Božiji blagoslov i molitve Svetoga Save na sveštenike i sve ljude dobre volje koji su pomogli da se ova Svetosavska akademija održi: „I neka Božiji blagoslov i molitve Svetoga Save prate sve vas i vaše porodice i vaše domove i vaše potomstvo. Amin, Bože daj!“
Svetosavsku besjedu proiznio je prof. dr Drago Perović, koji je istakao da od kada postoji čovjek kao ikona Božija, on sebe razumije kao putnika, a od kada postoji naš srpski hrišćanski rod, on sebe razumije kao narod seoba. Čovjek i narodi putuju, sele se i čini se da čovjek putuje tamo i ovamo ovom zemljom, a u stvari, kako je kazao profesor, za njega postoji samo jedan put, samo jedna seoba: Put i seoba iz smrtnog u vječni život.
„Naš otac Sveti Sava je prije ikog od nas, tako ljudski i božanski postao putovoditelj i saputnik svih Svetih. Putnik nad svim vjekovima, nad svim putevima i nad svim putnicim. Imajući u srcu taj njegov sveljudsko-božanski put, mi noćas ovom akademijom sebi dajemo za pravo da našim besmrtnim riječima, stopama odskočimo u mjesto u koje će nas svojim zagrljajem dočekati Sveti Sava i skrenuti sa naših uobičajenih svakodnevnih puteljaka i stranputica. Bilo da su to naši putevi ulcinjski ili moji golijski ili svetogorski ili kijevski ili sibirski ili kosovski ili beogradski, bitno je samo da oni budu, budu i budu putevi Gospodnji“, poručio je prof. dr Drago Perović.
Put ljubavi prema bližnjem, put od konačne smrti do vječnog života, put Božijeg mira na zemlji je put našeg prvog prosvetitelja, našeg prvog arhiepiskopa i našeg prvog mirotvorca, izmiritelja, a mi Srbi, kako je kazao dr Perović, znamo da je braću najteže izmiriti. Djelovanjem Svetoga Save upoznali smo sabornost ljubavi kao izvor sveljudskog života, ljubav prema bližnjem, a sve to se prepoznaje upravo u ovome gradu u susretu svetovladimirovskih ljudi, kazao je g. Perović i pozvao da se podsjetimo svog osnovnog zadatka, a to je da budemo ljudi:
„A to će reći, budimo bogoizabrana djeca koja svoj jedini izbor ne mogu da mijenjaju, zato što ovaj sveti prostor nije bez Božjeg i svetog blagoslova kojim je upisano da su ljubav, vjera i nada ono što mi jesmo, bez obzira ko kom vjerskom orijentisanju pripada, Sveti Jovan Vladimir i Sveti Sava su ikone tog bogougodnog djelovanja“, kazao je između ostalog prof. dr Drago Perović i zaključio:
„Sve dok talogom istorije vremena zatrpavamo kao ljudi naše svetinje, ove hristolike stepenice i uzdižemo zemlju iznad njih, ostaćemo daljnji ne samo našim najbližima, našim svetiteljima, nego i sami sebe. Ali čim kao prethodnih godina, krenemo litijskim, svetosavskim, svetovladimirskim putem, prestajemo da budemo zemaljski turisti i postajemo Hristovi saputnici, eshatološki putnici jedinog puta bez bespuća, onim kojima su svi Sveti najbliži. Neka taj jedini put bude i dalje naša istina i život. Amin, Bože daj!“
Potom je upriličen bogat kulturno-umjetnički program, a kao specijalni gost nastupila je Danica Crnogorčević.
Vesna Dević
