Jovana Novaković: U miru, na selu, sa Gospodom u centru
Jovana Novaković se bavi ikonopisom, ima 25 godina i živi u Kovilju, selu koje pripada Novom Sadu sa svojom porodicom u miru i molitvenom duhu, okružena prirodom i životinjama. Žive miran i čestit život, što može biti izazovno u savremenom svijetu. Centar njihovog života jeste Gospod Isus Hristos i upravo ta ljubav prema crkvi i otadžbini navela je Jovanu da sve što radi bude Bogu na slavu, a crkvi i otadžbini na korist. Zatim je prirodno došao ikonopis koji je za nju na prvom mjestu blagoslov, potom čast i tek onda posao. U vremenu užurbanosti, površnosti i otuđenosti od korijena, mlada Jovana svjedoči jedan sasvim drugačiji put — tih, posvećen, porodičan i duboko ukorijenjen u vjeri. U razgovoru za Radio Svetigoru, Jovana otvara vrata svog doma, svog srca i svoje radionice, govoreći o ikonopisanju kao služenju, o životu u selu kao blagoslovu i o porodici kao maloj crkvi u kojoj Hristos vodi sve. Kada je Hristos glava doma, svaki korak u životu dobija smisao i smjer. Kao mlada žena, majka, supruga i ikonopisac, Jovana je dokaz kako izgleda život kada se sve — od porodice i bašte do ikone i tišine — prinosi Bogu. Njen dar nije samo u ruci koja slika, već u srcu koje veruje i svjedoči.
,,Pripremam se na prvom mestu sa molitvom, čitanjem žitija svetitelja kojeg treba da radim, pa slušanjem akatista i trudim se da prebivam u molitvi sve vreme, jer ikonopis je takav – kada je čovek nemiran, prosto ne ide.“ – kazala je Jovana o načinu pripreme za ikonopis.
Sa blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva Episkopa bačkog Irineja, Jovana će 30. avgusta ove godine imati svoju prvu izložbu u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Gornjem Kovilju u sklopu dana Svetog Rafaila Šišatovačkog. Sav prihod od prodatih ikona sa izložbe biće donirani crkvi za obnovu zvonika.
Na pitanje kakav je svakodnevni život nje i njene porodice, istakla je da liturgijski način života, odnosno čovjek koji živi liturgijski je čovek koji svake nedelje ide na liturgiju, ne samo nedeljom, nego praznikom kada je u mogućnosti. ,,Živjeti tako znači moliti se svakoga dana, biti živ i biti deo parohijske zajednice, naš odnos sa bližnjima je naravno bolji ako se češće pričešćujemo, da pomognemo svakom čoveku, jer svaki čovek je naš bližnji i, naravno, blagodariti Gospodu na svakome danu. Volimo da obilazimo Srbiju i naše velike svetinje. Poseban blagoslov se dobija kada se poseti neka od nemanjićkih zadužbina i tako… Trudimo se da obilazimo našu pravoslavnu zemlju i da primimo blagoslov svakog mesta.“ – sa radošću Jovana priča. Kao što je rekla u razgovoru, sreća ne stanuje u velikom, već u tihom i svakodnevnom: u ljubavi supružnika, dječjem osmijehu, u mirisu boja i molitvi pred praznim panelom.
,,Osećala sam jednu veliku prazninu i nisam znala za čim tragam i onog momenta kada sam pročitala jednu knjigu, to je bila knjiga ,,Jednom za ceo život“ koja je bila prva pravoslavna knjiga koju sam ja pročitala, ja sam suze isplakala, jer nisam bila odgajana tako i savremeni život savremenog čoveka je uzeo maha što se tiče moje mlade duše i kada sam to pročitala i otišla prvi put na liturgiju, počela sam da saznajem neke stvari koje mi niko nikad nije rekao. Najviše sam Bogu zahvalna upravo na toj porodici koju mi je darovao, što imam divnog supruga, svi smo živi, svi smo zdravi, darovao mi je i veliki dar.“ – riječi su Jovane Novaković, mladog ikonopisca.
I tako, u srcu sela, među molitvom, četkicom i dječijim osmijesima, raste život pun smisla. Jovanina priča nije velika po dubini, jer tu su ljubav, vjera i svakodnevna radost koja se ne kupuje, već daruje drugome. Gdje je Hristos u srcu, tu je i ikona života. Nije sreća u velikim riječima, već u malim koracima koji vode ka nebu.
Neka i vama, draga braćo i sestre, slušaoci i čitaoci, Jovanin život bude primjer i podrstrek u budućem životu (a posebno mladim ljudima).
Nevena Marić
