Na današnji dan prije dvije godine, 15. juna 2019. ljeta Gospodnjeg, u Podgorici je održan Trojčindanski sabor na kojem su se arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod zavjetovali i zakleli da će čuvati, obnavljati i braniti svoje Svetinje, ćivote naših Svetitelja, crkve, manastire, groblja i grobove naših predaka: Danas se pred Sabornim Hramom Hristovog Vaskrsenja zavjetujemo i zaklinjemo da ćemo čuvati, obnavljati i braniti svoje Svetinje, ćivote naših Svetitelja, crkve, manastire, groblja i grobove naših predaka! Tako nam Bog Ljubavi, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški pomogli! Amin! Amin! Amin!
Trojičindanski crkveno-narodni sabor za odbranu svetinja počeo je Svetom arhijerejskom liturgijom koju su služili su blaženopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i episkopi: budimljansko-nikšićki Joanikije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski Teodosije, mileševski Atanasije, buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, zahumsko-hercegovački Dimitrije, dioklijski Metodije i blaženopočivši zahumsko-hercegovački Atanasije sa mnogobrojnim sveštenstvom, uz molitveno učešće hiljada vjernika iz svih krajeva Crne Gore.
U liturgijskoj besjedi Mitropolit Amfilohije je rekao da ovaj sabor nije ništa novo ni ovom gradu, ni ovoj zemlji, ni ovom narodu i da on traje vjekovima, kao i da postoje dvije vrste sabora: “Sabor oko života, vječnom svjetlošću obasjan, i sabor oko smrti i ništavila. Samo ta dva sabora postoje ovdje na zemlji od vremena Hristovog do danas i postojaće do kraja svijeta i vijeka. A taj zli i opaki sabor, sabor dioba i mržnje neprekidno progoni – i to je rekao Gospod u Jevanđelju – one koji se sabiraju u Njegovo ime. Ali je Gospod rekao da se ne boje: On je sa njima i među njima, On im daje snagu i pobjedu nad zlom, nad mržnjom, nad bogoubistom, nad bratoubistvom, nad satanskom silom, nad svim onim što ugrožava čovjeka smrću, ništavnošću i prolaznošću”.
Mitropolit Amfilohije je kazao da samo ljubavlju mi ratujemo kroz vjekove protiv zla, protiv grijeha, protiv smrti, protiv bezbožništva i protiv nečovještva:
“To je ono čime se mi branimo i čime svjedočimo da smo sinovi svjetlosti a ne sinovi tame, sinovi Božanske, bogočovječanske ljubavi a ne sinovi mržnje, sinovi jedinstva sa Bogom živim i istinitim i jedinstva svih nas u jednoj, Božjoj zajednici sabiranoj od svih zemaljskih naroda, za koju ne postoje granice. Demonske sile i zli ljudi postavljaju granice i pokušavaju da granicama zaustave tu živu vodu koja teče i koja protiče kroz ljudsku istoriju. I u naša vremena postavljaju granice i ono što je Božje proglašavaju da je nečovječno. A nema čovječnosti bez onoga što je Božansko. I oni koji su ubijali Boga Oca i oni koji ga danas ubijaju, oni su bili ne samo bogoubice, oceubice Oca nebeskoga, nego bratoubice. Vi sami znate da se ovdje kod nas, nažalost, na bogoubistvu rađalo krvavo bratoubistvo. I možda rijetko gdje kao što se to dogodilo u Crnoj Gori. Ovaj sabor je lijek od takvog bratoubistva i bogoubistva i poziv svima na zajednicu sa živim Bogom i zajednice koja je sačuvana na ovakvim saborima kroz drevna vremena.”
Rekao je da su bogoubice i bratoubice srušile lovćensku crkvu Svetog Petra Cetinjskog.
“I ovaj sabor danas traži da se iscijeli taj bratoubilački i bogoubilački duh, da se vrati crkva Svetog Petra Cetinjskog na Lovćen i da se vrati utamničeni Vladika Rade iz onoga zindana paganskog ovome narodu, i da se vrate njegova ljubav i njegova vjera u živoga Boga”, kazao je Mitropolit Amfilohije.
Na kraju Liturgije Poruku Trojičindanskog sabora velikom broju vjernika, koji su se na temperaturi preko 40 stepeni sabrali ispred Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, pročitao je Preosvećeni Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije.
Poruka Trojičindanskog sabora u Podgorici
P O R U K A
TROJIČINDANSKOG SABORA
ARHIJEREJA, SVEŠTENSTVA,
MONAŠTVA I VJERNOG NARODA
MITROPOLIJE CRNOGORSKO-PRIMORSKE,
EPARHIJE BUDIMLJANSKO-NIKŠIĆKE,
EPARHIJE ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKE i
EPARHIJE MILEŠEVSKE
U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA, BOGA LJUBAVI!
Mi, arhijereji, sveštenici, monasi, monahinje, vjernici, članovi više od 600 Crkvenih opština i Crkvenih odbora i svih crkvenih ustanova u Crnoj Gori, po svojoj savjesti i hrišćanskoj odgovornosti pred Bogom i istorijom, dužni smo da sveukupnoj javnosti, domaćoj i inostranoj, ukažemo da Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je 16. maja 2019.g. utvrdila Vlada Crne Gore, nije ništa drugo do akt koji je prvenstveno uperen protiv Mitropolije Crnogorsko-Primorske i Eparhija Budimljansko-Nikšićke, Zahumsko-Hercegovačke i Mileševske, koje imaju svoju osmovjekovnu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora.
Predlog zakona je pripremljen jednostrano, isključivo od predstavnika Vlade Crne Gore, kome nije prethodio istinski, javni, transparentni i stalni dijalog predstavnika državne vlasti sa predstavnicima naše Crkve i drugih vjerskih zajednica. Prekršene su i brojne odredbe obavezujuće, propisane procedure. Crkva i vjerske zajednice su bile diskriminisane od početka netransparentne i zakulisne pripreme veoma lošeg Nacrta do utvrđivanja još goreg Predloga zakona. I pored više zahtjeva, predstavnicima naše Crkve nije omogućeno učešće u Radnoj grupi za izradu zakona. Do danas nije poznato ko su članovi Radne grupe i da li ona uopšte postoji. Ni u jednoj fazi ovog postupka nismo imali pravo na učešće, što predstavlja presedan svoje vrste.
Predstavnici i najodgovorniji nosioci državne vlasti u Crnoj Gori i ne kriju da je ovo, zapravo, zakon protiv Srpske Pravoslavne Crkve, Mitropolije, eparhija, mitropolita, episkopa, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda od kojih je više od 95% državljana Crne Gore. Zakon, dakle, nije u funkciji civilizovanog i pravno utemeljenog regulisanja prava na slobodu vjeroispovijesti i pravnog položaja Crkve i vjerskih zajednica već isključivo protiv Crkve i elementarnih prava i sloboda pravoslavnih sveštenika i vjernika koje im pripada i po Božjem i po ljudskom pravu. Pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja je, sudeći po tim izjavama, samo sredstvo da se ostvaruju ideološki i politički ciljevi. I to sve da bi se, sa pozicija javne vlasti, kršio Ustav Crne Gore i na brutalan i nasilan način, kako je najavljeno sa najvažnijih državnih adresa, stvarala lažna crkvena organizacija kao ”državna vjerska zajednica” u sekularnoj državi u kojoj su crkve i vjerske zajednice odvojene od države.
Više je nego jasno da se Predlogom zakona priprema otimanje hramova i pljačka crkvene imovine i to sa zlokobnim i nesagledivim posledicama. Međutim, postoje i druga pitanja koja duboko vrijeđaju dostojanstvo počev od toga da se Crkva i vjerske zajednice na prikriven način zapravo prikazuju kao kriminalne organizacije. Stvar je dovedena do apsurda, jer se Crkva koja je vjekovima sa svojim narodom i dobrotvorima gradila, čuvala i obnavljala Svetinje služeći u njima Svete službe Božje, optužuje da je navodno ”nezakonito stekla pravo svojine nad pravoslavnim hramovima i crkvenim zemljištem” iz vremena Kraljevine Crne Gore. I umjesto da kao i sve druge države u Evropi, državna vlast u Crnoj Gori izvrši restituciju i obeštećenje za imovinu koja je od Pravoslavne Crkve, Rimokatoličke Crkve i Islamske zajednice, oduzela komunistička vlast, danas se priprema oduzimanje Svetinja i pljačke crkvene imovine od strane sekularne državne vlasti.
Umjesto uvažavanja i ostvarivanja saradnje radi opšteg dobra i napretka zajednice, poslije tolikih vjekova postojanja, državna vlast nastoji da ukine ranije stečene i priznate statuse pravnih lica tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, tj. da izvrši njihovu likvidaciju u pravnom smislu, kako bi se one ponovo osnivale i evidentirale. Postoje desetine drugih primjera koji nepobitno svjedoče antivjerski karakter Predloga zakona i najavljuju anticrkvene aktivnosti državne vlasti. Istina, u Predlogu zakona nema odredbe po kojoj se zabranjuje Hrišćanstvo! Ali, to se, shodno duhu ovog akta i ciljevima koje vlast želi njime da postigne, zapravo podrazumijeva i samo po sebi nameće kao zabrana!
Episkopski savjet Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori je do sada preduzeo brojne aktivnosti kako bi se nadležnim organima i relevantnim međunarodnim subjektima argumentovano ukazalo na sve problematične i neodržive odredbe Predloga zakona, ali i na ozbiljne probleme koje bi navedeni zakon proizveo. Naša Crkva ne traži nikakve privilegije, niti bilo kakve zabrane nego samo i jedino poštovanje prava na slobodu vjere i imovinu svih, pa i Pravoslavne Crkve i njenih vjernika i to u sopstvenoj državi koju su stvarali i za koju su ginuli njihovi preci sa crnogorskim mitropolitima na čelu.
Predlog zakona, u značajnom broju njegovih odredbi, predstavlja suštu suprotnost svemu što jesu sloboda vjere, tolerancija i dijalog u njihovom savremenom i svevremenom izrazu, koji vode ka normativnom regulisanju pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica. Pravo na slobodu vjeroispovijesti u njegovom individualnom i kolektivnom aspektu mora biti svuda u istom obimu i izrazu. Crna Gora, u tom pogledu, ne može i ne smije da predstavlja izuzetak.
Crnoj Gori jeste potreban novi Zakon u ovoj oblasti, ali zakon koji će biti pripremljen sa pažnjom, u atmosferi dijaloga i uvažavanja, od predstavnika Vlade, Crkve, vjerskih zajednica, eksperata i zainteresovanih lica, a ne suprotno kao što je bilo i 2015. i 2019. godine. Novi zakon mora da bude u funkciji svake vjere i svih vjera zajedno, svakoga vjernika pojedinačno i svih zajedno, a ne protiv jedne vjere, Pravoslavne Crkve, njenih episkopa, sveštenika, monaha, monahinja i vjernika – kako je već u javnosti prepoznat Predlog zakona.
Neophodno je da onako kako Bog zapovijeda i kako ljudski zakoni uređuju, a to nije u suprotnosti jedno sa drugim, otvori javni i institucionalni dijalog Vlade sa crkvama i vjerskim zajednicama kako bi se pristupilo pripremi novog Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica po mjeri Božije i istinske ljudske pravde, uz poštovanje svih ljudi, vjera i različitosti. Vlada Crne Gore ima obavezu da pripremi Zakon koji će obezbijediti ravnopravnost i jednakost i koji će dobrovoljno biti poštovan i primjenjivan od svih zajedno i od svakoga pojedinačno. Samo na taj način, Crna Gora može da bude sigurna da je kuća svih njenih građana, a posebno vjernika kao najbrojnije populacije crnogorskog društva. U suprotnom i na način na koji je to predviđeno Predlogom zakona produbljuju se podjele u ionako podijeljenom crnogorskom društvu i bez ikakve potrebe iniciraju, podstiču i raspiruju bratoubilaštvo i sukobi na vjerskoj i etničkoj osnovi.
Mi smo dužni da svjedočimo Hrista Raspetoga i Vaskrsloga svima i u svako vrijeme, ali smo dužni da čuvamo dostojanstvo, identitet i Svetinje Crkve kojoj pripadamo i kojoj su kroz svu istoriju Crne Gore pripadali i naši preci. Neka Sveta i Živonačalna Trojica, Bog Ljubavi, izlije svoju bogatu milost i povrati razum i spokoj među sve vjernike i ljude dobre volje da, po riječima Patrijarha Pavla, budemo i ostanemo ljudi. Iz tih razloga, zahtijevamo od Vlade Crne Gore da iz dalje procedure u razumnom roku povuče Predlog zakona i pripremi novi koji će biti u saglasnosti sa dostojanstvom Crne Gore i međunarodnim standardima o slobodi vjeroispovijesti. Ukoliko Vlada to što skorije ne učini mi ćemo još odlučnije saborno istupiti u odbrani svojih Svetinja i zakonskih prava.
Danas se pred Sabornim Hramom Hristovog Vaskrsenja zavjetujemo i zaklinjemo da ćemo čuvati, obnavljati i braniti svoje Svetinje, ćivote naših Svetitelja, crkve, manastire, groblja i grobove naših predaka!
Tako nam Bog Ljubavi, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški pomogli!
AMIN! AMIN! AMIN!
u Podgorici, uoči Trojičindana 2019.
ARHIEPISKOP CETINJSKI
MITROPOLIT CRNOGORSKO-PRIMORSKI
AMFILOHIJE
EPISKOP BUDIMLJANSKO-NIKŠIĆKI
JOANIKIJE
EPISKOP MILEŠEVSKI
ATANASIJE
EPISKOP ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKI
DIMITRIJE
EPISKOP DIOKLIJSKI
METODIJE
EPISKOP UMIROVLJENI
ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKI
ATANASIJE
sa svim sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom.
Foto priča–link.
