ANTONIJE VELIKE JE OTAC PUSTINOŽITELJSTVA I OTŠELNIŠTVA
Antonije Veliki je bio Aleksandrijski episkop i arhiepiskop, koji je veći dio svog života bio gonjen od jeretika i otpadnika pravoslavne vjere. Iz tih temelja kroz vijekove izrodiće se mnogi Oci Crkve, kakvi su i naši Svetogorski monasi
Na praznik Svetog Antonija Velikog, u 32 nedjelju po Duhovima, Liturgiju u crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju služio je protojerej stavrofor Darko Pejić, uz sasluženje jereja Aleksandra Rakovića.
Poučavajući vjerne o. Darko je u svojoj besjedi kazao da je Antonije Veliki bio Aleksandrijski episkop i arhiepiskop, a da veći dio svog života bio gonjen od jeretika i otpadnika pravoslavne vjere.
“Međutim, zahvaljujući blagodati Božjoj i svome duhovniku, ostao do kraja nepokolebljiv stub pravoslavlja i sačuvao vjeru u tim krajevima, čistu i neokrnjenu. Kada su bila velika gonjena Hrišćana, Sveti Antonije i izašao i sam došao u Aleksandriju da postrada za Hrista, da na svoju borbu i žrtvu doda još i žrtvu mučeništva, međutim, Gospod mu nije dao, iako je izlazio pred careve i ispovijedao Hrista, zato što je bio potreban da utvrdi monaštvo, da postavi temelje. Iz tih temelja kroz vijekove izrodiće se mnogi Oci Crkve, kakvi su i naši Svetogorski monasi, jer je monaštvo svjetlost neugasiva”, besjedio je o. Darko, podsjećajući na riječi Svetih Otaca, da je bolje da sunce prestane da sija, nego da presahnu molitve monaha za ljudski rod.
Monasi su, kazao je o. Darko, taj tas na vagi koji ne da da se satana raširi, zacari, zauzme zemlju i zavlada njome.
“Oni suzbijaju to svojim molitvama, bdenjima, a i mi, braćo i sestre, ako i ne možemo cijelu noć da se molimo, treba da se naučimo da bar prekstimo ujutro i uveče, da nedjeljom dođemo sam vremena na molitvu u hram.
Najveća pomoć koju možemo dobiti, mnogo veća od svih zajmova i kredita svijeta i Evrope, bila bi kada bi svaki čovjek bar jednom dnevno rekao “Gospode, pomozi” i “slava ti Gospode”.
To je mnogo veća pomoć ljudima na zemlji nego sve bolnice, svi lijekovi i sva bogastva ovđe na zemlji. To je banja i izvor koji nikada ne presuši. Ako imamo sav novac ovoga svijeta a to nemamo, opet svijet nema svoj smisao i ulogu. Zemlje će biti dok na njoj ima svetih ljudi, koji prizivaju ime Božje, mole se, slave i blagodare Gospodu. To je ono što daje smisao ovoj zemlji na kojoj stojimo i koju gazimo, to je ono zbog čega ovaj hram stoji i mu u njemu. Neka bi Bog molitvama Svetog Antonija i svih Svetih i nama dao kreposti i snage i razgovrio srca naša ljubavlju i molitvom. Amin, Bože daj”, besjedio je o. Darko.
