Otac Rafailo (Boljević): Tek kada je otišao onda se otac Luka javio. Ovaj grob, ovaj dan i ovo ime nas pokreću silom i magnetizmom kalendara i praznika
U manastiru Uspenija presvete Bogorodice na Dajbabskoj Gori u Podgorici na praznik Svetih Ksenofonta i Marije, u četvrtak 8. februara služena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao Iguman manastira Podmaine jeromonah Rafailo (Boljević) uz sasluženje nastojatelja manastira Dajbabe jeromonaha Simeona, jeromonaha Nikona (Kokotovića) igumana manastira Donji Brčeli, sveštenika Bojana Radunovića i Velimira Bugarina u molitvenom prisustvu vjernog naroda Božijeg.
Nakon svete liturgije otac Rafailo je, uz sasluženje sveštenstva, služio godišnji pomen na grobu nekadašnjeg igumana ove svete obitelji Arhimandrita Luke (Anića) od čijeg upokojenja se navršilo 11 godina.
U nadahnutoj, Duhom Svetim, besjedi kojom je poučio sabrani vjerni narod otac Rafailo je podsjetio da je naš otac Luka, i dok je bio sa nama, zračio blagodatnim zracima koji su izvirali iz srca koje je bilo opredijeljeno.
„Otac Luka u svom srcu nije pravio kompromise. Možda je izgledalo da je pravio u nečemu drugom. U njegovoj širini je moglo da prođe i ono što kod drugih nije zbog tjeskobe srca i skučenosti njihovog bića. Međutim, u srcu oca Luke bile su iglene uši kroz koje je mogla da prođe samo misao, samo um i samo srce koje, prije svega i iznad svega, ljubi Hrista. Tu kompromisa nije bilo niti ga je pravio“- kazao je otac Rafailo.
Iguman Podmainski je rekao da svi dijelimo isto iskustvo da tek kada je otišao onda se otac Luka javio.
„To ćete potvrditi svi vi koji ste ga poznavali i sretali se sa njim pa makar tih susreta bilo i malo, jer su ga neki tek kasnije upoznali dok su neki imali blagoslov da duže opšte sa njim. Tek kada je otišao projavila se dimenzija duha oca Luke, ispunivši i njegove riječi i njegov lik i nekako ga učinivši itekako prisutnim i danas među nama. U ocu Luki i u njegovom žitiju otkriva se tajna Crkve kao tajna Pedesetnice u kojoj se samo Duhom Svetim otkriva Istina koja se prepoznaje i živi. To je ono što nazivamo svetošću života. Mi smo Svetost nekako mnogo digli do visine nepristupačnosti pa brzo odustajemo od nje birajući neke druge pakete života, a sve se više spuštajući na nivo nekog moralnog i pseudoetičkog držanja u okvirima dopustivog i podnošljivog. A ne treba tako jer Duh sveti kao Duh Crkve traži sasude koji će da Ga prime da ih On osvešta i oboži. I u tajni liturgije, nedvosmisleno, Svetinja se daje svetima, a sveti su, i mogu biti svetima, svi oni, i samo oni, koji za Jedninog Svetog znaju i koji ispovijedaju Isusa Hrista: Jedin svjat, jedin Gospod Isus Hristos u slavu Boga i oca“- kazao je otac Rafailo.
Otac Rafailo podsjeća da je naš otac Luka živio u tom liturgijskom duhu, Bogu se poklanjajući u Duhu i istini.
„Zato nije ni čudo da se svake godine okupljamo ovdje, što više nije obaveza, jer se rijetko gdje služe pomeni, prvi i drugi, treći teško… A ovaj grob, ovaj dan i ovo ime nas pokreću silom i magnetizmom kalendara i praznika“- kazao je otac Rafailo.
Otac Rafailo se pomolio da da Gospod da iskoristimo veliki blagoslov što smo imali priliku da sretnemo oca Luku, da opštimo sa njim, da ga gledamo, slušamo.
„Da blagodarimo Bogu što nam u Duhu Svetom daje da i sad imamo oca Luku. Ne samo da ga se sjećamo već i da opštimo sa njim u Duhu, zadobijajući tim opštenjem snagu opštenju da izdržimo do kraja u bodrom duhu, u slavoslovlju i poklonjenju Bogu našem Ocu i Sinu i Svetome Duhu Koga i mi da proslavljamo i sa ovoga mjesta, a daj Bože i u Carstvu nebeskom sa svima svetima i sa dobrim našim ocem Lukom. Neka mu je vječan i blažen spomen“- poručio je u besjedi na grobu oca Luke u manastiru Dajbabe otac Rafailo (Boljević).
Slobodanka Grdinić
Blagodarimo manastiru Podmaine na tonskom i video zapisu besjede oca Rafaila