U Podgorici otvorena audio izložba “Jasenovac. Logor smrti. Zemlja živih”

U Podgorici otvorena audio-izložba “Jasenovac. Logor smrti. Zemlja živih”

Ime: 02.03.2022 Tonski sa otvaranja audio izlozbe Jasenovac u hramu; Opis: Jasenovac. Logor smrti. Zemlja živih Tip: audio/mpeg

Audio-izložba “Jasenovac. Logor smrti. Zemlja živih”, autora Darka Nikolića i Bogdana Španjevića otvorena je večeras, 1. marta 2022. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Na otvaranju su govorili Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Gospodin Joanikje, po čijem blagoslovu se izložba održava u podgoričkom hramu, dr Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda, istoričar mr Željko Vujadinović, dr Drago Perović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, kao i autori Darko Nikolić i Bogdan Španjević.

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije kazao je da je Jasenovac postao zbirno ime nove srpske golgote i ukupnog srpskog stradanja u Drugom svjetskom ratu, naročito u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Podvukao je da sastajanje na mjestima žrtve niko ne može doživjeti kao privilegiju, ako nije pravoslavni hrišćanin. Svi drugi to doživljavaju kao poraz i nestanak, a mi svaku nevinu žrtvu doživljavamo kao izvor božanskog nadahnuća, jer nas ona spaja sa Hristom Raspetim i Vaskrslim. Kroz stradanje srpski narod je pokazao da je narod Hristov.

“Svako podsjećanje na nevine žrtve, naročito na stradanje djece, i u Jasenovcu, i u Prebilovcima, i u Velici i u Dolima, i po bezbrojnim srpskim stradalnim mjestima je izvor moralne i duhovne snage, jer te žrtve nisu otišle u zaborav, nego su one pred prestolom Božijim i znamo da nas one zastupaju pred Bogom. One nam vraćaju čovječnost, one nam vraćaju osjećanje za drugog čovjeka, za nevinu žrtvu ne samo našega roda, nego svakoga stradalnika, svakog stradalnog naroda, a svi hrišćanski narodi su na ovaj ili na onaj način stradalni narodi”, poručio je Mitropolit.

Podsjetio je da kada je uspostavio pojam genocida, Rafael Lemkin je 1944. godine imao u vidu stradanje Jevreja i Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, iako je i nad mnogim drugim narodima izvršen genocid. Srpski narod zajedno sa mnogim drugim narodima je narod koji je pretrpio stravični genocid u toku Drugog svjetskog rata, ali kada okrenemo naš pogled u prošlost, vidimo da od Kosova do današnjeg dana mi nismo silazili sa Krsta, nego smo bili stalno na svojoj narodnoj i na Hristovoj Golgoti.

“To je ono što nas objedinjuje, osjećanje za  kosovsku i jasenovačku žrtvu, a to je jedna ista sveobuhvatna srpska žrtva, jer gdje je god Srba tu je Kosovo i Jasenovac”, zaključio je Mitropolit,

Na poslijetku, zahvalio je autorima i organizatorima izložbe, koji su pripremili ovo značajno veče podsjećanja na nevinu srpsku žrtvu i na takav način da se očovječimo, sjedinimo sa Hristovom Golgotom i da se oporavimo vjerom u Hristovo Vaskrsenje u ovom svetom hramu.

Drago Perović je u ime Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori izjavio da „to što se izložba održava u kripti, u tami, može simbolički da znači da se u proteklih nekoliko desetina godina mi nismo odazvali jasenovačkoj žrtvi, izuzev rijetkih, na čelu sa Srpskom pravoslavnom crkvom.” Ocijenio je da je u javnosti i u obrazovnom sistemu ta tema zapostavljena i stavljena po strani.

Dr Dejan Ristić, direktor Muzeja žrtava genocida, objasnio je da je ova izložba pokušaj autora i Muzeja da se temi i fenomenu stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu i Jasenovcu priđe ne samo iz ugla istorijskih činjenica, već ljudski i hrišćanski i da to bude susret sa golgotom u Jasenovcu. Stradanje Srba u ovom sistemu logora najveći je pojedinačni pogrom jednog naroda u toku Drugog svjetskog rata.

Poduhvat autora ocijenio je kao hrabar i hrišćanski iskorak da fenomen stradanja Srba učine vidljivim i sveprisutnim, a ne samo da bude lekcija iz istorije. Objasnijo je da stradanje našeg naroda u NDH ima sve karakteristike genocida i ono se dogodilo na cjelokupnoj njenoj teritoriji.

“Genocid je osmislila, realizovala i pravno kodifikovala država, a ne grupa pojedinaca i to je važno da znamo”, istakao je Ristić, dodavši da je epicentar tog genocida i u stvarnom i u simboličnom smislu bio sistem logora Jasenovac.

Jasenovac je neraskidivi dio našeg identiteta koji nemamo pravo da obesmislimo i zaboravimo, niti da okrenemo glavu u drugu stranu, već da hrabro pogledamo u Jasenovačke novomučenike i njihovo lice, i da shvatimo da su stradali samo iz razloga što su bili Srbi i pravoslavni hrišćani.

Gospodin Ristić naglasio je da „na njima u i njima nije bilo ničega, ni pred Bogom ni pred ljudima, što bi ih osudilo na tako strašno i ljudskom umu i dan danas nepojmljivo stradanje.”

Hram Vaskrsenja vidi kao najljepše mjesto za ovu izložbu, jer tamo gdje je neko pokušao da otjelotvori apsolutno zlo i poništi život nastaje mjesto Vaskrsenja jednog naroda, a Jasenovac je mjesto Golgote i Vaskrsenja, i jasenovački mučenici su vaskrsli i egzistiraju u Božijoj vječnosti.

Magistar Željko Vujadinović iz Republike Srpske je podsjetio na događaje iz prve polovine 20. vijeka, kada je Katolička crkva i habsburška vlast radila na poistovjećivanju katoličanstva i hrvatsva, što je produbilo postojeći jaz između hrišćanskih zajednica, kao i Srba i Hrvata.

Logor Jasenovac nije slučajnost istorije, već ima duboku istorijsku i ideološku osnovu nastalu u decenijama ranije, koja je omogućila takav zločin i upravo zato su najveće žrtve bili Srbi, Jevreji i Romi. Jasenovac je jedinstven i ne može se relativizovati poređenjem sa nekim drugim zločinima, u drugim vremenima i na drugim prostorima.

Kazao je da je Jasenovac,  po riječima jednog od najznačajnih istoričara dvadesetog vijeka, već postao novi srpski Kosovski zavjet i borba za istinu o Jasenovcu postala je novi Kosovski boj,

„On se mora voditi na principima potpunog dostojanstva i na principima potpune iskrenosti i potpune istine. Nu i kom slučaju Srbi ne bi smjeli da posegnu za osvetom i da ukaljaju svoju tradiciju koju su vjekovima brižno gradili“, zaključio je Vujadinović, konstatujući da je i ova izložba u toj funkciji.

Autor i teolog Darko Nikolić izjavio je da to što se izložba nalazi pod svodovima Hrama Vaskrsenja ima svoju veliku simboliku. Podijelio je svoj utisak koji je stekao  u toku postavljanja izložbe, da je ona došla kući, i to iz dva razloga. Prvi je što su svodovi Hrama Vaskrsenja dom Božiji, dom Hristov, dom našeg Oca, u kom nema zaboravljenih, već su prisutni oni koji su bili, koji jesu i koji će tek doći. Tu su svi važni i svi svoji među svojima. Kroz izložbu su progovorili o onima koje smo bili zaboravili.

Drugi razlog je što se na mjestu izložbe nalazi jasenovačka zemlja, sjedinjena sa svetošću blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je svim svojim bićem svjedočio propovijed veličine Jasenovačkih mučenika, i koji je govoreći o stradanju i sastradavajući, govorio o Vaskrsenju.

„Priče koje budete čuli  jesu Veliki petak, ali te priče nisu samo to. Te priče su utemeljene na praznom Hristovom Grobu i na propovijedi Vaskrsenja“, rekao je Nikolić, uz želju da doživljavajući priče izađemo ozareni i obogaćeni, i da tu radost vaskrsenja nosimo kroz sve dane našega života.

Dramaturg i autor Bogdan Španjević pojasnio je da je izložba zasnovana na konceptu susreta sa ličnošću, iz razloga paradoksa u jasenovačkom narativu da pamtimo zločince i njihova imena, a žrtve se pretvaraju u podatke, brojeve i statistiku. Protivno tom principu obezličavanja žrtve, izložba je koncipirana kao susret sa sedam ličnosti koje su postojale, živjele i stradale u Jasenovcu.

Postavio je važno pitanje: „Čiji je Jasenovac?“, uz odgovor da on pripada svima nama i zadatak novih generacija i ljudi koji nikada tamo nisu bili je da pronađu mjesto Jasenovca u svom životu i da razumiju ogromnu blagodat kojim ta priča oplemenjava naše živote i čini nas boljim ljudima.

„Mi smo odlučili da re-kreiramo, omogućimo svakome od vas, od nas, da re-kreira, ponovo stvori, u svojoj imaginaciji proživi i zauvijek učini svojim emocionalnim i intelektualnim inventarom duše priču o Jasenovcu.“

Podsjećajući prisutne na riječi Patrijarha Porfirija da su se zločinci ispisali iz svakog naroda, kazao je da su se žrtve upisale u svaki narod i postale zajedničke žrtve, koje nas zovu da im se poklonimo, da se sa njima sretnemo i da se iz tog susreta razvije blagodatna svjetlost koja oplemenjuje naše živote.

Govornici su zahvalili autorima, organizatorima i svima koji su pomogli i omogućili realizaciju ove izložbe.

Izložba će biti postavljena u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja do 15. marta 2022. godine.

Lazar Šćekić

Foto/Video: Boris Musić