Istoričar Miomir Đurišić

U Podgorici predstavljena knjiga “Miholjsko ljeto na Cetinju” istoričara Miomira Đurišića

Ime: 19.10.2019 Promocija Miomir Djurisic -Miholjsko ljeto na Cetinju; Opis: U Podgorici predstavljena knjiga “Miholjsko ljeto na Cetinju” istoričara Miomira Đurišića Tip: audio/mpeg

Istoričar po vokaciji, Miomir Đurišić u svijet književnosti je ušao svojim literarnim prvjencem – zbirkom priča “Miholjsko ljeto na Cetinju”, koja je večeras predstavljena u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

U kratkim pričama i zapisima, povezivanjem ljudi i događaja, autor govori o kopči nacionalnog jedinstva koja spaja vjekove, provlačeći svoj subjektivan stav prema onome što kazuje. Knjiga je svojevrsna ispovijest u čijoj dubini pulsira Njegoševa misao, napisana zdravim i živim narodnim jezikom kojim su pisali Njegoš, Andrić, Selimović, Lalić, Crnjanski… a sam autor pripada piscima svjedocima. Ovo je siže mišljenja o knjizi „Miholjsko ljeto na Cetinju” sa njenog premijernog predstavljanja čitalačkoj publici na kome su govorili književnik Ilija Lakušić, Miomir Bošković, novinar i publicista, i Andrija Radulović, pjesnik, kao i sam autor Miomir Đurišić.

Podgorica promocijaKnjiževnik Ilija Lakušić je istakao da su u knjizi „Miholjsko ljeto na Cetinju“ teme pažljivo odabrane i literarno obrađene (ugrađene) u korpus nacionalnog i etnološkog bića, čime je autor zauzeo poziciju o značaju literature i obavezi pisca da živi i piše u kontestu svog istorijskog i kulturološkog bića:

Po njegovom mišljenju, Đurišić se opredijelio za kratku prozu, neku vrstu poetizovane priče, shodno čitalačkom iskustvu savremenog čitaoca, koji živi i čita pod presijom svakodnevnice, ali ono što plijeni je svakako znalačka konstrukcija kazivanja književne ideje, postavljanje pravila književne avanture u okvire teorijskih pravila. Tako svaka priča ima svoju dramaturgiju, čime se potencira njena dinamika i sam čitalac se zavodi u blagovremeni tok fabule.

Lakušić je mišljenja da ta angažovanost i opredjeljenje Đurišića da se priča nađe u virovima istorije, ne ograničava ovog pisca da se kroz sve teme istorijskog i društvenog predznaka provlači njegov subjektivan stav.

„Ta bitna atmosfera prepoznavanja autora u djelu, te prepoznavanje njegovog odnosa  prema onome što kazuje, jeste ključni književni prag preko kojeg je Đurišić ušao u svoj književni govor. Da bi to ostvario, on se ne zadržava samo na društveno aktivnim temama – sociološke, kulturološke ili leksičke prirode, već sa zavidnim uspjehom govori o ljubavi, strahu, junaštvu, preziru… Time je pisac, po prirodi teme, ušao u frojdovske motive, čime je  svoj prozni okvir značajno proširio i učinio ga kompleksnijim“, istakao je Ilija Lakušić jedan od recenzenata knjige.

Govoreći o knjizi “Miholjsko ljeto na Cetinju”, Miomir Bošković, novinar i publicista, kazao je da Đurišić već prvom pričom,”Pod barskim zidinama”, aktuelizuje legendu o crkvi na Rumiji, izvodeći na pozornicu istorijski stvarne i važne ličnosti, prvake starog Bara. Časovnike toga vremena su, svako na svoj način, navijali najrazboritiji ljudi svoga vremena: nadbiskup Nikola Dobrečić, muftija Murteza Karađuzović i pop Pavle Radunović. Muftija Karađuzović potvrđuje da je crkva postojala na Rumiji i da su je Turci razrušili, a pop Radunović govori da je odlećela zbog ljubavi dvoje mladih:

„Time Đurišić u tu, danas naročito aktuelnu priču, uvodi i legendu koja svjedoči o ljubavi lijepe Krnjičanke Mare i sveštenika Stijepa, sa Starčeve gorice…Tu veliku ljubav dvoje mladih potvrđuje i, po njima nazvano, selo Marstijepovići, gdje su zasnovali svoj dom, nakon što su, uslovljeni od turske uprave, iz pravoslavlja prešli u katoličanstvo. Eto, zbog ljubavi je crkva odlećela sa Rumije, a, evo, doletjela je na krilima ljubavi vjernog naroda.“

Bošković ističe da nas duhovnom i istorijskom vertikalom srpskog trajanja na ovim prostorima, Đurišić već u svom drugom zapisu – “Posljednje putovanje Balše III” –  vraća u vrijeme Balšića, gospodara Zete.  I tu se Đurišićevo sjećanje ne zaustavlja, ističe publicista Miomir Bošković, već u okvirima peraštanskih slika on pronalazi nadbiskupa Andriju Zmajevića, koji, u svom Perastu, dočekuje prvi put i ispraća posljednji put srpskog Patrijarha Arsenija III Čarnojevića:

„Neveseli bezglasni dijalog dvojice velikana svjedoči o zajedničkom porijeklu i, nažalost, zajedničkoj sudbini, o zajedničkom parčetu neba od Bajica do Njeguša.“

Svojim romanesknim minijaturama Đurišić se dotiče i Skadra, prijestonice srpskih vladara, koga je oslobodio Ivan Crnojević, poturčenog Staniše Crnojevića – Skenderbega koji će, kasnije, uticati i na našu i na sudbinu turske carevine, Mehmed paše Sokolovića….Kao upečatljiv, Bošković ističe zapis  Njegoš i Dušan, zamišljeni susret dvojice, po mnogima, najvećih Srba u našoj istoriji, razgovor o slobodi, grijehu, izdaji, vladarskim odlukama. Tu je i tužno sjećanje na tužni kraj lažnog cara Šćepana Malog, koji je Crnu Goru zadužio dobrim djelima i čovječnom vladavinom.

Podsjeća Bošković da je drugačija sudbina jednog drugog lažnog cara, Josipa Broza, koga naš narod pamti po zlu, a kome su služili neki Crnogorci, što je osnovica priče „Heroji“.  Lavirintom naše dinamične istorije autor stiže i do nesloge, koja prati naš narod kao vječiti usud.

„Nesloga i stravične podjele obilježile su i Drugi svjetski rat, što je rezultiralo stravičnom bratskom kasapnicom. Nesloga je obilježila i 90-te godine prošloga vijeka, nesložni i danas liježemo i budimo se“, kazao je, između ostalog,  Miomir Bošković.

Đurišić u svojim zapisima ne ostavlja po strani ni savremeni crnogorski trenutak, u kome svakodnevno stradaju tradicionalne ljudske i nacionalne vrijednosti koje su vjekovima bile temelj opstanka naroda i države. Piše i o majci, o kumu, đedovima i komšijama… poručujući da su nam jedini spas sloga i poštenje. Tako u priči „Majka“, umiruća majka poručuje sinu da se vrati Cetinju, ali onom starom izvornom Cetinju mudrosti, hrabrosti i poštenja.

„Tim strašnim simbolom-opomenom Đurišić završava svoj imaginarni put kroz prostor i vrijeme odnosno kroz istoriju svoga roda. Đurišićeva proza neodoljivo podsjeća i na Andrićeve refleksivne zapise u zbirkama Eksponto i Nemiri. Kratka forma Đurišićevih zapisa pojačava njihovu poetičnost, jer je suština dobrog pisanja da se sa malo riječi što više kaže. Đurišić je u tome u potpunosti uspio. Ja mu čestitam i sa dubokim uvjerenjem u njen kvalitet preporučujem ovu knjigu čitaocima“, utisci su Miomira Boškovića, novinara i publiciste, podijeljeni na predstavljanju knjige “Miholjsko ljeto na Cetinju”, koju potpisuje kao recenzent.

Govoreći o ovom prvom djelu Miomira Đurišića, pjesnik Andrija Radulović je istakao da je autorova riječ odmjerena u rudokopima njegove duše. Podsjetio je da je Miomir Đurišić bio skoro dvije decenije profesor čuvene Cetinjska gimnazije i da danas radi kao novinar u Radio Svetigori, gdje je autor dvije emisije Ljetopis i Stranstvovanja Crnom Gorom. Mišljenja je da njega najviše zanima istina.

„U njegovoj književnoj radionici odabrani likovi dobijaju novo ruho, novi život i autor ih oživljava na svoj način. Likovi nose osnovna obilježja vremena i života u kome su djelovali, a opet su tako upečatljivi za današnje vrijeme.“

Takođe je istakao da pravoslavni duh stare Crne Gore provejava kroz njegove priče i da njegova misao koja je izvojevana iz tog crnogorskog krša predstavlja iskru i opomenu:

„Miomir Đurišić je knjigom kratkih priča Miholjsko ljeto na Cetinju zapalio svijeću koja osvjetljava istinsko lice Crne Gore i lice čovjeka koji nosi jednu strašnu dramu, svrstavajući se u krug ljudi koji imaju poseban odnos prema Njegoševskoj Crnoj Gori, držeći se tih kordinata, i u svom tekstu i u svom životu, ne izdajući tradicionalne hrišćanske vrijednosti, sebe i svoje pretke. On piše i radi kako bi rekao Brana Crnčević: Budimo potomci da bi bili preci.“

Njegoš je naš najveći duhovni oslonac i stub naše kulture i vjere, kazao je Radulović konstatujući da Đurišić to zna, i da u dubini ove knjige pulsira Njegoševa misao:

„Zato Đurišić spada u autore kojima se može vjerovati, jer svojim životom potkrepljuje svoju napisanu riječ. On pripada piscima svjedocima što je osnovni zadatak književnosti koja uspravlja čovjeka pod suncem, otvara nove vidike“, kazao je Radulović.

Đurišić je jedan od tih autora koji hodaju uspravni pod suncem, koji je odbio da ćuti, kazao je pjesnik Andrija Radulović i zaključio:

„U ovom vremenu punom iskušenja i propadljivosti Đurišić je izabrao da se skloni u slovo u riječ, a riječ bješe na početku, a biće i na kraju. Ja mu iskreno čestitam.“

Na kraju se sabranima obratio i sam autor Miomir Đurišić koji je kazao da je u pisanju knjige prepustio srcu da ga vodi.

„I hodao sam kao u snu. Snu koji me gorko boli. Ali koji je jedini put. I ponekada mi se učini da sam do kraja svijeta stigao. Na tom putu kao svaki smrtnik, borim se. I ova knjiga je moja borba. Ona je moje drugo ja. Ja sam njen alter ego. Možda ona nema vrijednost na tržištu liberalne ekonomije, ali ona je zatvorila krug moje borbe sa samim sobom, siguran sam. I zato dragi moji, srećan sam što ste večeras ovdje. Jer, ako tugu dijelite sa dragim ljudima ona je sve manja, a ako sreću dijelite sa ljudima koji čine vaš život ona je sve veća. Vi ste noćas učinjeli da moja sreća bude do beskraja. I želim da vam Bog podari tu sreću…onda znam da ćete biti srećni čitav život“, kazao je Miomir Đurišić, koji je večeras svojim prvjencem sabrao poštovaoce pisane riječi.

Kroz divno veče istorije, mitova i legendi, ali i istinitih priča literarno obrađenih u proznoj zbirci kratkih priča “Miholjsko ljeto na Cetinju” proveo nas je protojerej Nikola Pejović.

U duhu književne večeri bio je i nastup ANIP „Đurđevdansko kolo“ iz Podgorice, koje je izvelo splet igara iz Crne Gore i Srbije.

Vesna Dević

Foto: Srećko Radović