U zetskom selu Bijelo Polje danas je liturgijski proslavljena zavjetna slava sela, Sveti mučenici Kirik i Julita.
Svetom službom Božijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Branko Tapušković, uz sasluženje protojereja Igora Balabana i Predraga Katanića, jereja Zlatka Vasića, Blaža Petrovića, Krsta Plamenca, Zorana Jovićevića i đakona Zarije Vukovića.
Nakon pročitanog Jevanđelja sabranom vjernom narodu riječima besjede obratio se arhijerejski namjesnik zetski, protojerej Igor Balaban.
– Mnogi se pitaju: kakvi ste vi to hrišćani kad proslavljate te ljude i proslavljate dane kada su ti koje vi volite stradali? Zašto se sa tugom ne sjećate njihovih stradanja, nego taj dan uzimate kao praznik? Evo i praznik Svetog Dimitrija, kome je i posvećen ovaj hram, i on je isto bio mučenik. I dan kada proslavljamo njegov praznik, to je dan kada je on stradao, nije kada se rodio. A mi odgovaramo na to: ,,Onaj koji se uzda u ovaj život, onaj koji se pouzda samo u ono što vidi oko sebe, da mu je to sve što ima od života, on može da proslavlja svoje rođendane. Proslavamo ih i mi, ali ne tako kao da je to jedino što imamo.
Mi hrišćani koji vjerujemo u vječni život, mi proslavljamo one dane kada su svjedoci Hristovi posvjedočili Hrista svojim životom, glavu dali za Njega i kad su time ušli u život vječni. Mnogi su tako kroz vjekove postradali. Ovaj Sveti Dimitrije u čijem hramu se nalazimo, on nije bio neki običan vojnik. Njegov otac je bio zapovjednik Soluna! Veliki vojvoda! Svega se toga odrekao i glavu izgubio da bi sačuvao vjeru svoju. I mnogi naši kroz vjekove. Tako mnogi ne razumeju: „Zašto vi proslavljate Vidovdan? Vi ste izgubili tu bitku.”
Pre svega ne znamo ko je izgubio tu bitku, a ko je dobio, a nije to toliko ni važno. Ali ne proslavljamo mi to! Proslavljamo isto ovako kao što proslavljamo ove mučenike! Kao što proslavljamo Kirika i Julitu, kao što proslavljamo mučenike, kao što proslavljamo Svetoga Dimitrija, Svetoga Georgija, kao što proslavljamo i mnoge druge, tako proslavljamo i, na primjer, Svetog kneza Lazara i one koji su sa njim postradali: zato što su izabrali da izgube glavu svoju, a da ne izgube vjeru!
E, tako su i Kirik i Julita današnji izabrali da polože glavu svoju, a da se ne odreknu svoje vere. To je pouka za čitav život svima nama. Jer ako smo hrišćani, onda smo dužni da budemo i svjedoci Hristovi, na svakome mjestu i u svako vrijeme, najprije svojim djelom, tako što ćemo biti časni i pošteni, što se kaže u narodu, tako što nećemo nikoga zakinuti, tako što nećemo nikoga mrzjeti, – zaključio je otac Igor.
Na kraju liturgijskog sabranja osveštani su slavski prinosi, te prelomljen slavski kolač. Ovogodišnji domaćin slave bio je Nemanja Popović, a blagoslov domaćina za narednu godinu primio je Srđa Klikovac.
Na kraju bogosluženja sveštenik Branko Tapušković je čestitao slavu bjelopoljskom parohu ocu Blažu Petroviću i njegovim parohijanima.
Zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi, koju je u slavu Svetih mučenika Kirika i Julite pripremio domaćin slave Nikola Popović.
O.B.
