Sonja (Sofija) Rakočević

U Sušici kod Gračanice služen četrdesetodnevni pomen blaženog spomena doktorki Sonji Rakočević

Ime: 16. 02. 2021 40-to dnevni pomen Sonji Rakocevic; Opis: U Sušici kod Gračanice služen četrdesetodnevni pomen blaženog spomena doktorki Sonji Rakočević Tip: audio/mpeg

Prof. dr Mitra Reljić: “Sonja je, na ovom svijetu, bila kao blagi dan i čista kao djetinja suza”

Povodom praznika Sretenja Gospodnjeg i sretenja duše blaženog spomena voljene doktorke Sonje (Sofije) Rakočević sa Gospodom našim kome je vjerno služila cijelog svog života, na četrdeseti dan od njenog preranog upokojenja, Svetu liturgiju u mjestu njenog vječnog počinka, manastiru Svetog Dimitrija u Sušici kod Gračanice služili su Arhimandrit Mihailo Iguman manastira Svetih Arhangela i protojerej Savo Šmigić arhijerejski namjesnik novopazarski. Za pjevnicom je odgovarala igumanija ove Svete obitelji mati Irina i sestra Hristina monahinja u manastiru Svetog Dimitrija.

Nakon Svete liturgije sabranoj porodici i prijateljima koje je okupila draga Sonja na praznik Sretenja Gospodnjeg povodom svog četrdesetodnevnog pomena, obratio se besjedom otac Savo Šmigić.

On je, između ostalog, kazao da je blaženog spomena Sonja živjela vjerom Svetog Save u život vječni.

“Sonja, po ugledu na naše Svete pretke, nije živjela za sebe već za druge što je pokazala kao doktor, pedijatar služeći našem narodu. Ubijeđeni smo da je Sonja sada u naručju svoga Tvorca, u naručju Avraamovom gdje je Gospod primio zajedno sa svom stradalnom djecom kosovskometohijskom. Najljepša su mjesta susreta ljudi, mjesta susreta čovjeka sa Bogom, susreta sa smrću, ali sa smrću koja vodi u život vječni. Imajmo, kao naša Sonja, žrtvenu ljubav koja prašta kako bi imali nadu da ćemo vječno živjeti“- kazao je otac Savo.

Nakon Svete liturgije na Sonjinom grobu, okićenom njenim toplim osmjehom sa fotografije, cvijećem i snijegom četrdesetodnevni pomen su služili Arhimandrit Mihailo, otac Savo Šmigić i sveštenici Aleksandar Našpalić i Darko Marinković.

I pored veoma hladnog vremena na Sonjinom grobu su se okupili rodbina i prijatelji uz poštovanje epidemioloških mjera.

Arhimandrit Mihailo je na grobu kazao da smo u Sonji imali jednog ozbiljnog druga, sestru i ljekarku koja je na svaki poziv reagovala, čineći sve ono što smo tražili od nje.

“Činila je i nije se štedjela. I upravo ta njena nesebična ljubav i trudbeno djelanje, naročito za decu koju je neizmerno voljela, jeste ono što nas je okupilo danas. Nismo očekivali da ćemo Božić proslaviti ovako kako smo ga proslavili. Ali Gospod bira puteve, svi smo toga svjesni. Nikome od ljudi, koji smo dio ove porodice, nije lako da kaže da će biti lako bez Sonje. Sa Gospodom i sa nebeskim silama i anđelima verujemo da će i dalje da nam pomaže, da nam se nađe kad nam bude potrebna. Neka je laka zemlja Sonji našoj, neka je Gospod primi u Svoje naručje” pomolio se otac Mihailo nad grobom Sonje Rakočević.

U ime porodice govorila je profesor ruskog jezika Mitra Reljić, koja je jedna od rijetkih Srba koji su i dan danas ostali da žive u Prištini.

 

Draga naša Sonja,

Kad si nas već okupila, ne preostaje nam drugo do da se tešimo što je to na današnji dan, kada se, kako reče Sveti Justin Ćelijski, zbio „najčudesniji događaj na ovome svetu“ – prvi susret Boga sa čovekom.

Sretenje Gospodnje počelo se proslavljati u davno vreme još za Justinijana, u doba kada je kuga odnosila hiljade života dnevno. Kuga najnovijeg veka odnela je i tebe. I to na Božić izjutra, uz poj Liturgije, kako bi nas baš danas – četrdeseti dan po Hristovom Rođenju, dočekala ovde, pored ovoga svetog Hrama, od Boga izmoljenog, kako reče tvoj životni saputnik Živojin. I opet, da ne bi tebe, ko zna bi li i kad bi se mnogi od nas Sušičkom Svetom Dimitriju poklonili. Te svetkovinske „slučajnosti“ koje su te ispraćale sa ovoga sveta utvrđuju naše uverenje da bî Božija volja, i to ne u onom frazeološkom –smislu uzrečice nego u smislu istinske vere i osećanja da te je On više od svih nas voleo te da je Njegov priziv iznova bio glasniji od našeg straha, strepnje i žalosti.

Proteklih četrdeset dana smo se u neverici molili i, kako to obično biva, kajali što smo propustili češća druženja sa tobom, a bogme i zastideli što nismo pažljivije slušali tvoju pametnu reč, što ti na vreme nismo čestitali na odnegovanoj kulturi govora, stamenosti i profesionalnosti, nesebičnoj odanosti svojoj porodici, malenim pacijentima, prijateljima i svom rodu. Sve misleći da se to podrazumeva, ili da je vreme pred nama, ne poklonismo se ni tvom predivnom glasu kojim si obdarila i svoju kćer i tolikim drugim darovima koje si sa sobom nosila.

Tvoji najrođeniji – Dimitrije, Simonida, Živojin, Ljubica, Sanja, Saša najvećma su – slutim – ćutali, čekali da, po škrtom priznanju, počnu ponovo da dišu. Ne boj se za Dimitrija i Simonidu, tvoja odmalena pričešćivana i verom krepljena čeda. Imaće ko da ih nauči, ako ponešto za ovih četrdeset dana nisu i sami pojmili, ne da se liše bola, jer bol je naša stalna svečanost, nego da ga, po glasu Boga u srcu, uzidaju u slobodu sopstvene ličnosti i dostojanstveno nose kroz život. Taman onako kako si ih svojim primerom učila.

Od tvog odlaska, priznajem, zaboli relativizacija herojstva, bezmalo kao i zločinstva. Ako među preživelim lekarima i ima heroja, a znamo da ih ima, takođe znamo – najveći među njima pali su u iscrpljujućoj borbi za spas drugih. Jedan od tih heroja koji nisu umeli da odstupe si i ti, draga naša Sonja. Tvoj muški pad bez ropca samo je kruna herojstva koje si iskazivala u borbi za zdravlje, dostojanstvo i slobodu svakog muškarca i žene, starca i deteta na našoj svetoj i zavetnoj zemlji. I valja reći – baš kao onaj mlađani ruski vojnik i poeta Zahar Gorodijski – pala si unapred a ne unazad, pa zapamtiti da će 158 santimetara kosovskometohijske slobode, kad je dočekamo, biti uračunato i u tvoj pad.

Ostaje nam utešno saznanje da si posle opake bolesti napokon ozdravila i da tvoje telo danas i ovde mirno počiva. A tvoja duša, verujem, gore je među devojačkim, negde uz Svetu novomučenicu Bosiljku Pasjansku, tvoju Pomoravku. Jer, na ovom si svetu bila kao blagi dan i čista kao detinja suza“- kazala je profesor Mitra Reljić koja se u ime porodice obratila sabranima na Sonjinom grobu.

Dr Sonja Rakočević (47) upokojila se nakon jednomjesečne borbe sa koronavirusom. Lečenje je započela u kovid bolnici u Lapljem Selu, da bi je nakon pogoršanog zdravstvenog stanja ovdašnji lekari uputili u KBC Kosovska Mitrovica, a potom i u Beograd.

Rođena je u Kosovskoj Kamenici 31. jula 1973. godine, gdje je završila osnovnu školu. Srednju Medicinsku je pohađala u Leskovcu, a Medicinski fakultet u Prištini.

Doktorka Sonja, supruga našeg brata književnika i novinara Živojina Rakočevića, iza sebe je ostavila sina Dimitrija i ćerku Simonidu, ali i brojnu djecu koju je liječila na centralnom Kosovu.

S organizacijom Svetog Jovana Milostivog obilazila je i liječila stare i bolesne u izolovanim sredinama na Kosovu. Kao saradnica italijanske organizacije „Prijatelji Dečana“ putem koje je slala mališane iz srpskih sredina na liječenje u Italiju.

Napaćena Kosovska zemlja ostala je bez još jednog heroja. Nebeska Srbija dobila je zvijezdu da sija i štiti njeno voljeno Kosovo i Metohiju. Žrtva je osnova svijeta i ljubavi. Sonja se djeci Kosova prinijela na žrtvu. Da se i mi trudimo da je ne žalostimo svojom tugom jer ona je svoj Kosovski zavjet ispunila.

Vječan spomen i Carstvo nebesko Sonji.

Dogodine na slobodnom, vaskrslom Kosovu.

Na tonskim zapisima i fotografijama blagodarimo sestri Oliveri Radić novinaru i profesoru iz Orahovca

Slobodanka Grdinić