U Manastiru Svetog Jovana Krstitelja – Zagrađe, danas je sahranjen novoprestavljeni sluga Božiji jeromonah Lazar (Stojković), iguman ove svete obitelji
Svetu zaupokojenu liturgiju sa opijelom o. Lazaru, koji se upokojio uoči praznika Preobraženja Gospodnjeg, u srijedu 18. avgusta 2021. ljeta Gospodnjeg, služio je sa sveštenstvom Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Nakon odsluženog opijela od o. Lazara oprostio se izabrani Mitropolit Joanikije koji je kazao da se novoprestavljeni sluga Božiji, iguman ove svete obitelji, ugradio u ovu svetinju i njeno ukrašavanje i oživljavanje.
“Iako je prerano otišao naš dobri, čestiti, blagorodni, mudri i dragi o. Lazar, njegova biografija je prebogata. On je po duhu bio stvaralac, umjetnik, tragao je za ljepotom od svoje najranije mladosti”, kazao je vladika Joanikije.
Podsjetivši da je o. Lazar završio Fakultet umjetnosti i da je bio poznati slikar, naglasio je da je živio taj svjetski život dokle ga Gospod nije prizvao da služi Crkvi Njegovoj:
“Onda odlučno i hrabro, prezrevši sve to zemaljsko kao trice i kučine, kao apostol Pavle, odbacivši svoj raniji život sebe je prinio na dar svojoj Crkvi – Hristu Gospodu, da se se Njime sjedini kroz Svetu službu, kroz molitvu, Svete tajne, kroz dobra djela, kroz ljubav.”
Visokopreosvećeni je istakao da je blaženog pomena o. Lazar imao blagu dušu te da je svaki susret sa njim bio događaj jer je bio upečatljiv čovjek: “Nije bio čovjek obične riječi i priče nego naročite. Njegova riječ je bila iz njegovoga iskustva i srca, iz ljepote njegove duše.”
Izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski je podsjetio da je otac Lazar bio poznat i da je na mnogim mjestima ostavio svoj trag naročito kao umjetnik, a posebno kao duhovnik, tako da ga ljudi u Crkvi znaju i to ne samo u našoj već i u drugim pomjesnim Crkvama. Jer takav čovjek, kazao je, svijetli u Crkvi Božijoj kao svijeća koja se stavlja na sto da obasjava cjelu prostoriju.
Prisjećajući se detalja iz posljednjih decenija njegovoga života, vladika je kazao da će se o našem o. Lazi i njegovim zaslugama tek pričati, da ćemo ga pamtiti i pominjati. Sa sabranima je podijelio sjećanje na te dane kada je o. Lazar došao da obnavlja ovu svetu obitelj čija obnova je bila u toku.
“Nastanio se u jednoj napuštenoj, raspaloj kolibi nedaleko od manastira, koju je prihvatio kao palatu, dar, kao posebnu povlasticu. Znao je sa malim da bude zadovoljan”, rekao je izabrani Mitropolit Joanikije, dodavši da iako mu je falilo svega tih dana, na njemu se to nije moglo primjetiti jer je bio bogat čovjek u srcu, duši.
Kao mnogo važno je podvukao da je o. Lazar pravi ktitor, obnovitelj ove svetinje i da je sve što bi zaradio od freskopisanja hramova širom Crne Gore i šire, ulagao u obnovu manastira Zagrađe, izgradnju konaka, uređenju groblja i okoline.
“Radio je usrdnije i mnogo bolje nego što najbolji domaćin radi oko svoga doma jer je radio za dom Božiji. Naravno, pomagali su mu ljudi, kada su vidjeli taj njegov trud, njegovu žrtvu, ljubav i usrdnost, sposobnost da radi, a da ni od koga ništa ne traži i ne očekuje”, rekao je vladika, dodavši da su mnogi pomogli, među njima i Opšitina Plužine, posebno predsjednik Mijuško Bajagić.
“Ostavio je duboki trag u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao umjetnik, kao pojac, kao sveštenoslužitelj, kao duhovnik, posebno kao graditelj, kao monah, ktitor. To je jedinstveno. Bio je poput starih naših neimara. Pošto je bio ranije u braku i on i njegova supruga su se zamonašili po primjeru Svetoga Simeona Mirotočivoga, da bi poslužili svojoj Crkvi.”
Nažalost, bez obzira na sve što je učinio za Pivu, Crnu Goru, “bivše vlasti nisu našle za shodno da mu daju obični boravak da može s mirom ući i izaći i po potrebi se vratiti svome manastiru”.
“Ali on nije mario za to, on je služio Gospodu. Imao je vjeru. I on se ugradio u Crnu Goru, a većina od onih koji se hvale svojim patriotizmom su je upropašćavali i doveli do prosjačkog štapa”, primjetio je izabrani Mitropolit Joanikije.
Po njegovim riječima on je ostavio veliko djelo i znamenje, i uvrstio se u red ktitora, što je velika zasluga. Nastavio je djelo Hercega Stefana Vukčića Kosače koji je ovu crkvu gradio (u 15. vijeku), ali po svoj prilici nije uspio da je završi jer je odredio kao svoju grobnu crkvu, a nije se u njoj sahranio.
“Završio je o. Lazo i on je prvi monah koji se ovdje sahranjuje. To i priliči. Čudesno je kako se sve to događalo”, rekao je vladika, ističući da je ova svetinja izgledala prije obnove kao zid plača u Hercegovini: “ruševine i trava izrasla iz zidina”.
Dalje je podsjetio na veliku ulogu i značaj o. Lazara kao freskopisca iz čijih ruku je izlazilo nadahnuće kao iz Božijih, naročito kada je slikao lik Presvete Bogorodice u oltaru.
“Toliko su njegovi darovi bili veliki i razuđeni da ni jedan lik koji je slikao nije bio isti već čisti original, kao što je i njegov život bio originalni. Život čovjeka slobodnog u Hristu, zato što se Hristu zavjetovao i revnosno Mu služio pa mu je Bog dao mahove.”
Govoreći o svim mukama koje je o. Lazar nosio, Visokopreosvećeni je podsjetio na gubitak mlađega brata, oca, bolesnu majku:
“Sve je to Lazo nosio. Boljelo ga je mnogo toga u ovome životu, ali on je za Hrista sve pretpio i uvijek imao osmjeh i nosio radost. To je Hristova radost, Božija radost, radost vaskrsenja. Kao što smo se danas molili, vjerujemo da naš o. Lazo ne ide u zaborav, već ide u naručje Božije, među svete da nastavi da služi Gospodu”, rekao je Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Od jeromonaha Lazara (Stojkovića) oprostili su se predsjednik Opšitine Plužine Mijuško Bajagić i vjeroučitelj Radan Mimić.
Gospodin Bajagić je kazao da je o. Lazar izuzetna ličnost i da je među Pivljanima uživao veliki ugled i poštovanje i da je sa njim imao iskreno 20-godišnje prijateljstvo i saradnju. Riječ o. Lazara, po riječima predsjednika Opštine Plužine, ostaće upisana u memoriju pivskog narodnog pamćenja:
“Otac Lazar je bio nevjerovatna životna energija usmjerena na dobra djela i stalno stvaranje. Ovo monumentalno zdanje – manastir Zagrađe – na njegov i naš ponos pred sadašnjim i budućim generacijama, potvrda je toga. Ovo blagosloveno mjesto će nas okupljati i podsjećati na čovjeka koji je 20 godina svog života opredijelio da naše želje i potrebe uveže u cjelinu na zadovoljstvo svih. Sve dobre ljude smatrao je članovima jedne velike porodice, a slogu među ljudima osnovom svakoga uspjeha. Znao je da razumije čovjeka, pomogne, oraspoloži. Poštovao je čovjeka i ljudsku riječ. Njegova riječ, i kad je kritikovao i kad je hvalio, imala je mjeru i posebnu vrijednost. ”
Vjeroučitelj Radan Mimić je kazao da su svi u ovaj hram dolazili po duhovnu hranu, a da o. Lazar nikada nije ljude dijelio, da se odrekao svog života ovdje na zemlji da bi zadobio vječni život u Hristu.
“Tako da je njegovo bitisanje bilo u stvari priča o životu vječnom, priča o Hristu, priča o Njegovom carstvu ,o ljubav koju nam Hristos daruje. Otac Lazar se pretvorio u ljubav i time je zračio čak i kad nije govorio”, istakao je g. Mimić, podsjetivši još jednom sve na trud koji je o. Lazar uložio u ovu svetinju, kao i na njegove riječi kojima je predosjetio da će kada završi manastir završiti svoj krug ovezemaljskog života.
Pokoj duši i Carstvo nebesko blaženog pomena ocu Lazaru. Hristos Vaskrse!
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
