Vladika Joanikije u Barama Radovića služio zaupokojenu Liturgiju sa opijelom Vučici Ćirovom Radoviću

Vladika Joanikije u Barama Radovića služio zaupokojenu Liturgiju sa opijelom Vučici Ćirovom Radoviću

Ime: 24.02.2021 VUCICA RADOVIC OPIJELO I SAHRANA; Opis: Vladika Joanikije u Barama Radovića služio zaupokojenu Liturgiju sa opijelom Vučici Ćirovom Radoviću Tip: audio/mpeg

Na groblju Biljege u Barama Radovića u Donjoj Morači, danas, 24. februara, sahranjeni su zemni ostaci Vučice Ćirovog Radovića koji se upokojio 22. februara u 87. godini života.

Svetu zaupokojenu liturgiju sa opijelom u crkvi Svetog Pantelejmona i Svetog Klimenta Ohridskog služio je sa sveštenstvom Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikije.

Preosvećeni vladika je opraštajući se od Vučice Radovića, podsjetio da smo prije tri mjeseca iz ovoga u novi život ispratili njegovog mlađeg brata, našega Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskoga Amfilohija, kada smo svi u Crnoj Gori, ali i u cijelom srpskom narodu, osjetili taj veliki gubitak. Prisjetio se i jedne divne bratske priče iz njihovog djetinjstva kada je Vučica, iako je imao samo četiri godine, skočio u nabujali potok u koji je upao mali Risto i spasio ga.

“Porodica Ćira Radovića i njegove supruge Mileve je bila mnogodjetna, velika porodična zajednica. To znači da je bilo mnogo ljubavi i radosti, snage i poleta u toj porodici pa i ova priča koja se davno dogodila, prije 80 godina, i danas mnogo znači. Kao što je tada Vučica uzeo za ruku maloga Rista tako je došlo vrijeme da Mitropolit, sveti čovjek, povede za sobom Vučicu u novi život, u nestarivi i neizrecivi novi život u koji su obojica vjerovali zahvaljujući čestitome Ćiru koji ih je vjeri naučio od svoga detinjstva”, kazao je vladika Joanikije, izražavajući uvjerenje da je Vučica krenuo za Mitropolitom, svojim mlađim bratom koji je po svojim uspjesima i djelima izašao ispred svih nas pa i svoga starijega brata poveo za sobom.

Napomenuo je da se u Morači i kod čestite porodice Radovića uvijek nadahnjujemo divnom sadržajnom istorijom, kao i da smo tu u kontaktu sa najdubljim našim korijenom, sa velikom pričom koja seže do Nemanjića, možda i dublje:

“Naš Mitropolit je uvijek tražio to dublje i više, i naučio nas mnogo. Dovoljno je pomenuti da od Raška Radovića pa do Mitropolita Amfilohija i Vučice imamo jednu veličanstvenu epsku priču, epopeju, poeziju, ljepotu, vjeru, umjetnost. I evo, i ova crkva o tome svjedoči, a posebnoi svjedoči istorija manastira Morače”, kazao je Vladika budimljansko-nikšićki.

Rekao je da se uvijek treba sjećati ljudi koji su u teška komunistička, bezbožnička vremenaostali čvrsti i stameni, i na svome mjestu uz svoje svetinje i svoju slavsku svijeću.

“Danas kada ispraćamo Vučicu naručje njegovih roditelja, čeastitoga Ćira i čestite majke Mileve, treba to pomenuti – da su vjeru održali u najtežim vremenima. A karakteru kakav je bio Vučica nije ni priličilo da se bilo kome pomakne, niti bilo kad”, ekao je on.

Vladika Joanikije je naglasio da je Vučica Radović bio čvrsti karakter koji nosi predanje, pamćenje, istoriju.

“Bojim se da je takvih ljudi sve manje. I zato je ovaj današnji ispraćaj toliko značajan i poučan”, rekao je Vladika.

Vladika Joanikije je naglasio da je Vučica Radović tokom svoga života izvršio zadatak koji ima ovdje na zemlji – osnovao porodicu sa svojom suprugom Ivkom, izrodio sinove, dočekao unučad.

“Neka Gospod njemu daruje utjehu i blaženstvo i neka ga udostoji svoga životvornoga naručja u svome vječnome carstvu kome je težio, a istovremeno neka Gospod izlije utjehu na njegovu porodicu. Da joj da snage da izdrži ovaj rastanak. Kad dobri ljudi odlaze iz ovoga svijeta ostavljaju veliko zavještanje, što je zapravo dobitak za porodicu. Ostaje bol, ali u tome bolu ima utjehe. Neka Bog da utjehe cijeloj velikoj i čestotoj porodici. I neka nam svima ovo današnje sabranje ovdje bude za pamćenje, da se sjećamo ovakvih ljudi kao što je Vučica Radović”, rekao je Vladika Joanikije.

V.Dević / R. Vojinović