Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo sa sveštenstvom služio je danas, 23. januara, na praznik Sv. Grigorija Niskog, Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Sabrani na Svetom bogosluženju su imali posebnu radost da prusustvuju rukopoloženju u čin sveštenika đakona Pavla Božovića, diplomiranog pravnika, vjeroučitelja i dugogodišnjeg novinara Radio Svetigore, što su i potvrdili sabornim klicanjem: Aksios! Dostojan!
Vladika Kirilo je đakona Pavla u prezviterski čin rukopoložio po blagoslovu administratora Mitropolije crnogorsko-primorske Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija.
Besjedeći poslije pročitanog jevanđelskog začala, Preosvećeni vladika je govoreći o kušanju Hristovom u pustinji kazao da je đavo neprijatelj Božiji i neprijatelj ljudskog roda, koji je pozavidio našem praocu Adamu dok je bio u Raju, prevario ga i izveo iz Raja te da je od tada počela istorija ljudskog roda na Zemlji. Đavo kroz čitavu istoriju roda ljudskoga, kako je kazao, kuša čovjeka i narode osobito sa tri strasti: slastoljubljem, srebroljubljem i slavoljubljem.
“Iz njih se izvode i mnoge druge strasti i privezanosti koje postoje. Đavo vara čovjeka i narode nanoseći veliku štetu ljudskom rodu. Gospoda Isusa Hrista poslije krštenja na Jordanu, kako kaže Sveto pismo, izvede Duh u pustinju da Ga đavo kuša. Namjerno je Gospod došao u pustinju da bi pokazao da je On, kao novi Adam, jači od svih strašilišta, prevara i obmana đavola, da je došao da ga pobijedi i oslobodi ljudski rod od njegove obmane.”
Isus Hristos je postio 40 dana i 40 noći bez hrane i vode zbog nas u Jordanskoj pustinji, iako Njemu nije bilo potrebno da posti. Poslije toga đavo poče da kuša Gospoda.
“Đavo kuša čovjeka, znajući da nema nikakve sile i snage nad njim, osim ukoliko mu čovjek to sam ne dozvoli, odnosno Bog nikad neće popustiti iskušenje na čovjeka ako on se ne saglašava sa tim”, besjedio je vladika Kirilo, objasnivši da bi đavo mogao da djeluje na čovjeka, on prvo kuša njegovu volju.
Tako đavo prvo predlaže Gospodu da ako je Sin Božiji učini da kamenje postane hljeb, ali Gospod Isus Hristos odgovara riječima Svetoga pisma: Čovjek ne živi samo o hljebu nego o svakoj riječi koje izađe iz usta Božijih. To iskušenje stvaranja nekog izobilja na zemlji, društva u kojem će svi biti siti i zadovoljni, uvijek je stajalo pred ljudima i narodima. U suštini đavo udara na voljni dio duše čovjeka koristeći tzv. strast slastoljublja ili stomakougađanja našoj paloj prirodi. Tu strast, kako je istakao, Gospod Isus Hristos je pobijedio u pustinji imajući čvrstu volju da služi Bogu, govoreći nam o čemu bi trebali da mislimo svaki dan.
“Naša budućnost je život anđelski, a anđeli žive samo hraneći se blagodaću Božijom i riječi koja izlazi iz usta Božijih”, poučio je sabrane vladika Kirilo, dodavši da je cilj upodobiti se anđelskom životu, biti zadovoljan hranjenjem blagodati i riječi Božije.
Zanimanje da budemo hrišćani, sluge Božije, treba da nam bude glavno zanimanje, poručio je vladika, dodavši da sve ostalo, što nam je potrebno za ispunjenje nekih zemaljskih naših ciljeva, treba da nam je drugostepeno jer su to samo prolazna zadovoljstva: “Biti sluga Božiji, učiti se riječi Božijom priprema nam vječni život. Čovjek mijenja i pretpostavlja prah i prolaznost vječnosti, ne razumijevajući da ga đavo kuša kroz tu strast slastoljublja ili ugađanja svojoj paloj prirodi.”
Govoreći o drugom iskušenju kojim je đavo kušao Gospoda, Preosvećeni je podsjetio da je đavo počeo da citira Sveto pismo, naravno, pogrešno ga tumačeći. On je naglasio da su sve sekte, svi raskoli, jeresi, nastale upravo iz pogrešnog tumačenja Pisma. Naime, đavo je izveo Isusa na vrh crkve rekavši: Ako si Sin Božiji, skoči dole, jer je pisano: ‘Anđelima svojim zapovijediće za tebe, i uzeće te na ruke, da kako ne zapneš za kamen nogom svojom‘. Ali Hristos prozirući njegovo lukavstvo odgovora da je u Svetom pismu napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svoga. Iako je to iskušenje uznošenja iznad Crkve stajalo uvijek pred civilizaciju ljudsku, Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički je mišljenja da je svoj vrhunac dostiglo u naučnom i tehnološkom razvoju naše savremene civilizacije. Naime nauka i tehnika su napredovale i to, po njegovom mišljenju, nije protiv Boga.
“Čovjeku je Bog dao da stvara jer je stvoren kao bogoliko biće. Međutim, u jednom trenutku naučnici, vladari, koji su vidjeli sva ta dostignuća, pomislili su da mogu bez Boga, bez Crkve, da je nauka pametnija od Crkve”, istakao je Episkop Kirilo, naglasivši da Bog uvijek iznova podsjeća čovjeka da ne može bez Crkve i bez Boga, jer Crkva u sebi sadrži znanja o punoći otkrivenja Boga u ovome svijetu u čovjeku pa samim tim i sva potrebna znanja.
Treće iskušenje koje je đavo postavio pred Hrista bilo je da će Mu dati svu vlast ovoga svijeta, što može da se tumači kao slavoljublje, ali i srebroljublje, jer se često ljudi sablažnjavaju velikim imanjima i takvih je bilo mnogo u istoriji ljudskog roda. Međutim, Gospod mu je rekao riječi, koje i mi svi treba da kažemo takvom kušaču koji nam nudi nekakva carstva koja on u suštini i ne posjeduje: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!
“Treba da znamo ma koliku vlast da imamo u ovome svijetu, bili profesori, gospodari, vladaoci, da je Bog iznad svega toga. Jedino nam Bog može dati lijek besmrtnosti. Svojim domostrojom spasenja On je to darovao ljudskom rodu, a na nama je da li ćemo to i prihvatiti”, poučio je sabrane vladika.
Preosvećeni Episkop Kirilo na kraju svoje liturgijske besjede kazao da na osnovu odgovora Hristovih na đavolsko kušanje, možemo da zaključimo da moramo da izučavamo Sveto pismo, Svete knjige, Svete oce, jer se u njima nalazi sva mudrost koja nam je potrebna za spasenje.
“Ako budemo u tome revnosni, slušajući Crkvu Božiju, naše arhipastire i pastire, uvijek ćemo moći da damo odgovor na svako kušanje ma od koga dolazilo. Naše glavno zanimanje je biti hrišćanin, biti sluga Božiji. Sve ostalo treba da radimo, da obezbjeđujemo hranu i za sebe i za svoju porodicu, i sve druge stvari, da se bavimo umjetnošću i naukom, sve to je Bog dao čovjeku, ali čovjek uvijek treba da zna da Gospodu Bogu jedinome treba da se klanjamo i Njemu jedinome služimo”, kazao je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Na kraju Svete službe Božije, blagosloveći stupanje đakona Pavla u uzvišeni sveštenički čin, Preosvećeni vladika Kirilo je podsjetio da je otac Pavle iz časne i znamenite kuće Božovića iz Crmnice.
“Kako već svi dobro znate, on je mnogo prisutan u medijima. Na Radio Svetigori je dugogodišnji saradnik, a posebnu ulogu je imao u internet litijama, gdje je uspješno prenio duh Litija u internet prostor.”
Vladika je ukazao i na jevanđelsku sintezu starog i novog, iskazujući uvjerenje da će i otac Pavle upravo to posvjedočiti svojim pastirskim djelovanjem i životom:
“On je kao mudri književnik koji se naučio Carstvu Božijem i iznosi iz svoje riznice i staro i novo, što je jevanđelsko pravilo. U prenosnom smislu treba znati koristiti savremene tehnologije u misiji Crkve, ali ne treba zapostaviti ni staro, što znači da će on upravo sve ono što poručuje preko savremenih tehnologija primijeniti i u pastirskom radu.”
Nakon Preosvećenog Episkopa Kirila sabranima se obratio starješina dvorske crkve na Kruševcu, protojerej-stavrofor dr Boris Brajović:
“Svaki sveštenik od Mojsija pa do danas zna da je postavljen nad imanjem Njegovim – Gospodnjim i da je sluga radosti naše! Mi smo prizvali našega đakona Pavla na ljubavnu tajnu sveštenstva, kako reče naš vladika Kirilo, u koju ga je uveo naš Mitropolit Amfilohije kroz svoju duhovnu djecu Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija, administratora Mitropolije crnogorsko-primorske i Episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog g. Kirila.”
Prota Boris je naglasio da put kojim treba sveštenik da ide jeste put Mitropolita Amfilohija, a to je put istine, put na kojem sveštenik nema šta da krije, već svijetli svojim primjerom svima koji su mu povjereni:
“Danas ocu Pavlu mogu samo da prenesem ono što smo mi đakoni, sveštenici, služitelji Crkve Hristove naučili od našega Mitropolita. A to je, oče Pavle, onaj put kojim treba sveštenik da ide. Da ono unutrašnje bude kao ono spoljašnje, dakle, da sveštenik nema šta da krije. Sveštenik je, oče Pavle, kao žižak na svijeći na kojem se ukrštaju Božanski i ljudski zraci, da osvijetli put onima koji su mu povjereni”, poučio je novog sveštenika protojerej-stavrofor Boris Brajović.
Protojerej-stavrofor Boris Brajović je na kraju poručio da je Mitropolit Amfilohije živio i učio primjerom ljubavi prema čovjeku bez obzira na sve, odnosno, primjerom ljubavi kakvom je upravo Bog zavolio čovjeka:
“Ne zaboravi, oče Pavle, da se nikad ne žestiš i ne ljutiš na druge. Voli druge kada nemaš nikakvoga razloga da ih voliš! Tome nas je naučio Mitropolit! Da volimo onom ljubavlju kojom je Bog zavolio nas!”
Aksios! Mnogaja i blagaja ljeta našem ocu Pavlu!
Vesna Dević/Boris Musić
Foto: Boris Musić
