Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 22. decembra, na Djetinjce i praznik Začeća Svete Ane, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva cetinjskog namjesništva i sveštenomonaštva ove svete obitelji i molitveno učešće vjernog naroda.
U arhipastirskoj besjedi Preosvećeni Vladika, tumačeći jevanđelsko začalo o bezumnom bogatašu, govorio je o bogatstvu i šta ono sve podrazumijeva. Bogatstvo je skup određenih materijalnih dobara koja daju čovjeku neku sigurnost i mogućnosti koje u drugim okolnostima ne bi mogao sebi priuštiti, kao što su dobro obrazovanje, kvalitetno liječenje… Isto tako, bogatstvo za čovjeka je porodica, prijateljstvo…
„I to sve jeste samo dio bogatstva. Nije bogatstvo, ali pripada onome što se zove bogatstvo. A kako sama riječ kaže, u njenoj osnovi se nalazi riječ Bog, bogat čovjek jeste samo onaj koji je smjestio Boga u sebe“, kazao je Vladika Pajsije.
U nastavku svog poučnog slova, podsjetio je sabrane da su Jevreji na takav način razumijevali bogatstvo te da se u Svetom pismu Starog zavjeta može naći da su ljudi koji su bili bogati smatrani Božijim ugodnicima, da je nad njima Božiji blagoslov. Tako su patrijarh Avram, pa Isak, Jakov, smatrali da je bogatstvo da ostave potomke iza sebe i da izobiluju u materijalnim dobrima: da im Bog podari dosta stoke, da hrana dobro rodi…
„Međutim, oni su to bogatstvo razumjeli na pravi način. Sve to što su sticali smatrali su blagoslovom Božijim, ne da su sami to stekli, da su svojim rukama zaradili, nego, kako kaže apostol Pavle u poslanici: Ja posadih, Apolos zali, a Bog čini da rađa. Upravo na takav način oni su to shvatali. Ulagali su određeni trud, ali ipak one plodove koje su ubirali su smatrali blagoslovom Božijim i iz toga je potpuno logično da onaj čovjek koji je bio bogat, da je on bio naročito blagosloven od Boga.“
Potom je Vladika to pravo bogatstvo uporedio sa korisnom knjigom koja ima poučan sadržaj i služi na korist mnogima, ističući da nije loše ako ta knjiga ima lijepe korice kako bi i spolja izgledala lijepo. Ali ako na knjigu koja nema svoju vrijednost, stavimo lijepe korice, ona i dalje ostaje prazna i ničemu ne koristi.
„O takvom bogatstvu govori ova današnja jevanđelska priča, o bogatašu koji se trudio da pridobije ono što je vidljivo, i time pokrije svoje siromaštvo i prazninu, da je na kraju i to izgubio. Jer ono što je glavno, što je suštinsko, jeste smjestiti Boga u sebe ili, kako smo čuli u današnjem Apostolu, kako kaže apostol Pavle da se vladamo kao djeca svijetlosti. Znači da svijetlimo svojim životom, da svijetlimo svojim vrlinama i dobrim djelima. Da je zapravo to on pravo bogatstvo, na koje kasnije dolazi i sve ono ostalo, i ono što je vidljivo i što je spoljašnje. Zato, draga braćo i sestre, mi treba da se trudimo da stičemo ovo unutrašnje bogatstvo, da se bogatimo Bogom. I o tome svakodnevno da razmišljamo i Boga molimo da nađe mjesta u nama, u našim srcima, da tako postanemo bogati i budemo sinovi svijetlosti. Danas slavimo Djetinjce, približavamo se prazniku Božića, i neka je svojoj djeci srećna slava, da ih Bog blagoslovi i poživi na mnoga ljeta“, kazao je karaju Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
Vesna Dević
