Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, služio je danas na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja – Ivanjdan, 7. jula 2025. godine, u manastiru Crnča kod Bijelog Polja, Svetu arhijerejsku liturgiju povodom hramovne slave ove drevne svetinje, u kojoj se 1266. godine upokojio Sveti Arsenije Sremac, drugi arhiepiskop srpski – nasljednik Svetog Save.
Besjedeći po pročitanom jevanđelskom začalu Episkop dioklijski g. Pajsije je kazao da se po samoj svojoj prirodi sva tvorevina raduje životu, i čovjek i životinje i svaka biljka, a život ne postoji sam po sebi, nego je izvor života cijele tvorevine, svega onoga što je stvoreno, sami Bog koji je i tvorac svega onoga što je stvoreno:
„I samim tim i svako rođenje je samo po sebi radosno jer je simbol života i svega onoga što život nosi. A ovo rođenje Svetog Jovana Krstitelja je više nego sva ova druga rođenja radosnije i čudesnije jer, kako kaže apostol jevanđelist Luka, on se rodio od pravednih Zaharije i Jelisavete kada su bili već u poodmaklim godinama, kada po zakonima prirode više nisu ni mogli da imaju djece. Rođenje Svetog Jovana bilo je čudesno i i objavljeno arhanđelom Gavrilom.“
Vladika je podsjetio na jevanđelske riječi da će rođenje Svetog Jovana mnoge obradovati, odnosno one koji zaista vide šta je istinski život i šta vodi njemu. Dakle, oni koji budu imali život kao što ga je vodio Sveti Jovan Krstitelj, ako se ne ogluše od one riječi kojom je on propovijedao taj vječni život: pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko, oni koji tome teže će se i obradovati njegovom rođenju.
„I zaista, to čudesno rođenje je bilo samo uvod u još čudesnije – da će se nakon njegovog začeća, pola godine, začeti i sam Bog u utrobi Djeve. Dakle, prilikom rođenja Jovanovog stari roditelji rađaju, dobijaju potomstvo, a onda zatim slijedi još veće čudo kada Djeva, koja nije poznala muža, rađa samoga Boga. I sve to čini jednu najradosniju vijest koju je ikada svijet mogao da primi, da se pravac kojim je svijet više išao ka smrti nego ka životu, odjednom preokreće i vodi ka životu, i to životu vječnom“, poučio je sabrane Preosvećeni Episkop dioklijski.
Potom se Vladika osvrnuo na život Svetog Jovana Krstitelja, koji je kao i njegovo rođenje takođe čudesno. Naime, poslije njegovog rođenja car Irod, koji je ubio 14.000 vitlejemske djece, želeći da ubije samog Hrista Bogomladenca, tražio je da pogubi i Svetog Jovana Krstitelja jer je čuo kako je njegovo rođenje bilo čudesno. Sveta i pravedna Jelisaveta sa djetetom Jovanom se sakrila u jednu pećinu, a Irodovi vojnici su ubili Svetog proroka Zahariju jer im nije htio reći gdje se nalazi dijete. Četrdeset dana nakon što su pogubili proroka Zahariju, prestavila se u Gospodu i Sveta Jelisaveta.
„I Svetog Jovana Krstitelja, kao malo dijete, hranili su i čuvali Anđeli, i kako se kaže u ovome Jevanđelju, on je prebivao u pustinji sve dok se nije javio Izrailju. Sve to nam govori o pokajanju, o drugom načinu života. Iako nam možda izgleda da pokajanje pripada onima najslabijima i ne toliko čvrstima, baš suprotno – pokajanje i promjena života pripada onima koji su najhrabriji. Pokajanju nas vodi najprije istinski odnos, iskrenost prema Bogu i prema samima sebi i onda kada iskreno, bez imalo pristrasnosti, budemo gledali svoj život onda ćemo i vidjeti gdje griješimo i kako možemo da se popravimo“, kazao je Preosvećeni Episkop dioklijski g. Pajsije i zaključio:
„I tome nas uči i Sveti Jovan i svi Sveti oci koji su slijedili Hristov put i koji su se, svakako milošću Božijom, udostojili da budu nasljednici Carstva nebeskog. To treba uvijek da imamo na umu i da tome težimo jer sve na ovome svijetu brzo prođe, a na onome drugom svijetu ništa ne prolazi, nego je sve vječno. I onako kako u ovome životu budemo započeli vječnost, tako ćemo je i provesti.“
Na kraju Svete službe Božije, Vladika Pajsije je osveštao slavske prinose i prerezao kolač, a po završetku evharistijskog sabranja je održan je tradicionalni crkveno-narodni sabor.
Vesna Dević
