Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 10. decembra, služio je u Cetinjskom manastiru godišnji pomen Mitropolitu crnogorsko-primorskom Arseniju (Bradvareviću) povodom 61. godišnjice njegovog upokojenja, uz sasluženje sveštenstva cetinjskog namjesništva, sveštenomonaštva ove svete obitelji i profesora Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Po otpustu je besjedio protojerej Blagoje Rajković, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, koji je kazao da se, vršeći ovaj spomen po dugu i zasluzi koju ima Mitropolit Arsenije, uvijek sjećamo svih naših preminulih arhijereja, prvosveštenika koji su propovjedali riječ Božiju po riječi apostola Pavla „Sjećajte se svojih starešina koji vam propovedaše riječ Božiju; gledajući na svršetak njihova života ugledajte se na vjeru njihovu:
„I zaista u ovim riječima apostola Pavla prepoznajemo lik blažene uspomene Mitropolita Arsenija, ono što je blažene uspomene Patrijarh naš Pavle često govorio, to je da uvijek budemo ljudi. A biti čovjek to znači ugledati se na Bogočovjeka Gospoda našeg Isusa Hrista jer mjera čovječnosti, kao što kaže otac Justin i prije njega mnogi Sveti oci, jeste sam Bogočovjek Hristos. Tako i Mitropolit naš Arsenije gdje god da je živio, gdje god da se kretao, on je nosio taj česni lik i prvo njime, a onda i svojim riječima, svjedočio vjeru u istinitoga Boga.“
Mitropolit Arsenije je prošao kroz mnogobrojna iskušenja, jer 20. vijek je bio vijek velikih stradanja za čitavo čovječanstvo, pa i za naš narod – Balkanski ratovi, Prvi i Drugi svjetski rat.
„Sve ovo Mitropolit Arsenije je iznio i pronio na svojim plećima, svom umu. Prvo budući mirski sveštenik u Banatu, on je propovjedao svuda ljubav Božiju, mir Božiji i gdje god da se kretao on je taj mir i ljubav sa sobom nosio“, besjedio je o. Blagoje i podsjetio na životni put Mitropolita Arsenija, koji ga je vodio od Banata preko Beograda, gdje je bio dugo vremena sekretar velikog Crkvenog suda.
Kao udov sveštenik Mitropolit Arsenije je izabran za vikarnog episkopa moravičkog 1940. godine i u toku Drugog svjetskog rata dijelio je sudbinu svoga naroda, boraveću Beogradu, služeći, propovjedajući i vršeći sve dužnosti koje su mu povjerene. Poslije Drugog svjetskog rata je postavljen prvo u Sremske Karlovce do administrira tim djelom tadašnje Beogradsko-karlovačke mitropolije, a zatim je do 1947. godine bio u Hrvatskoj, gdje je rat opustošio našu crkvenu strukturu, gdje je mnoštvo sveštenika pobijeno i prognano.
„Mitropolit potonji Arsenije, tadašnji episkop moravički, imao je jedan složen zadatak da vaspostavi normalan crkveni život i u dobroj mjeri, koliko se to moglo, on je u tome uspio. Sveti arhijerejski sabor izabrao ga je 1947. za Mitropolita crnogorsko-primorskog i on je na Petrovdan te godine stupio na Tron mitropolita cetinjskih. Ovdje u Cetinjskom manastiru je svečano ustoličen i odmah je na svoja pleća preuzeo teret vođenja ove Mitropolije, koja se u tom trenutku nalazila u ne mnogo manjem stanju razorenosti i opustošenosti nego one eparhije u Hrvatskoj“, kazao je prota.
Podsjetivši da je u Crnoj Gori mnogo sveštenika stradalo tokom rata od strane fašista, ali i na kraju rata od strane komunista, rektor Cetinjske bogoslovije je naglasio da se Mitropolit Arsenije trudio da od onoga što mu je ostalo uspostavi neki normalan crkveni život. Kako je Eparhija bila u jako teškom finansijskom stanju, trudio se da prikupi pomoć i podijeli kako aktivnom sveštenstvu, tako i svešteničkim udovicama, kojih je bilo mnogo poslije Drugog svjetskog rata. Mnogi su mu zamjerali što je pomoć dijelio svim udovicama sveštenika, koji su bili na različitim stranama u toku toga krvavoga i nesrećnog građanskog rata.
„Njegovo stameno držanje i odbrana vjere, koja je u to vrijeme bila ugrožena, takođe su naišli na jedno nerazumjevanje od strane aktuelnih komunističkih vlasti. Crkva je bila u to vrijeme progonjena i svi su to znali, ali malo je ko imao hrabrosti da to javno kaže. Jedan od takvih koji su javno to iznijeli bio je Mitropolit Arsenije i to ga je kasnije stajalo gubitka slobode. Tako je on 1954. godine optužen i osuđen u cetinjskom sudu na tešku kaznu zatvora od jedanest godina i šest mjeseci, pa mu je kazna, po njegovoj žalbi, od strane Vrhovnog suda Crne Gore smanjena na pet godina i šest mjeseci. To svoje tamnovanje Mitropolit je podnosio sa smirenošću, trpio pritiske sa raznih strana, ali je ostao u vjeri nepokolebljiv. “
Kako na suđenju, tako i poslije toga, Mitropolit se držao čvrsto i uprkos raznim ponudama, da prizna svoju krivicu, kako bi dobio manju kaznu ili bio oslobođen, ostao je doslijedan. Nekoliko puta iz zatvora je slao molbu za pomilovanje, međutim ni u jednom od tih obraćanja nije htio da kaže da je učinio nešto pogrešno:
„Uvijek se pozivao na svoju arhijerejsku zakletvu koju je dao prilikom hirotonije, da će pravu vjeru uvijek braniti i da će, ako je potrebno, za tu vjeru ne samo tamnovati, nego i mučenički vijenac ponijeti – stradati za Hrista. Toga se držao do kraja svoga zemaljskoga života“, kazao je prota.
Mitropolitu crnogorsko-primorskom Arseniju (Bradvareviću) po isticanju zatvorske kazne nije bilo dozvoljeno da se vrati na svoj tron, tako da je on 1960. godine, poslije mnogih pritisaka, ne samo na njega, nego na čitav Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, pristao da se odrekne Trona cetinjskih mitropolita. Izabran je za mitropolita budimskog i u tom zvanju je i završio svoj zemaljski život.
„Gledajući sve kroz šta je prošao ovaj čovjek Božiji, vidimo da je on uvijek nosio taj ljudski lik, lik čovjeka koji je stvoren po liku Bogočovjeka Gospoda našega Isusa Hrista, da je svuda propovjedao ljubav i mir i da je zbog odbrane istinite vjere i postradao i pretrpio ova stradanja u zatvorima tadašnje Socijalističke Jugoslavije“, kazao je protojerej Blagoje Rajković, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i poručio:
„Mi, draga braćo i sestre, okupljeni na ovome mjestu, imamo tu čast da je Mitropolit Arsenije bio eparhijski arherej ove naše Bogom spasavane Mitropolije. Jedan takav česni lik zaslužuje da ga se uvijek sjećamo i da ga pamtimo i spominjemo. Neka bi Gospod njegovim svetim molitvama, a vjerujemo da je on pred prestolom Božijim kao ispovjednik prave, istinite vjere pravoslavne, dao da sva ova iskušenja koja nas zadese u ovome životu pretrpimo i da njegovom primeru sledujemo i tako dostignemo u Carstvo nebesko.“
Vesna Dević