Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije svečano je ustoličen, na praznik Pokrova Presvete Bogorodice, 14. oktobra 2022. godine, u manastiru Pećka Patrijaršija u najsvetiji Tron Arhiepiskopa Pećkih i Patrijaraha Srpskih
Svjatjejši Patrijarh Porfirije služio je na praznik Pokrova Majke Božije, slavu manastira Pećka Patrijaršija, Svetu patrijarašku liturgiju u stavropigijalnoj lavri srpskih Patrijaraha manastiru Pećka Patrijaršija.
Patrijarh srpski g. Porfirije stigao je 12. oktobra u Pećku Patrijaršiju, posjetivši prethodno Dušanov carski grad Prizren.
Patrijarh Porfirije: ,,Kao pedeset i sedmi poglavar Srpske Pravoslavne Crkve, sa ovog Svetosavskog trona u koji sam milošću Božjom danas uveden, pozivam vas da zablagodarimo Presvetoj Bogorodici koja Pokrovom svojim svetim zakriljuje, čuva i spasava naš krstonosni rod i svojim molitvama uzvodi nas da vidimo svjetlost istinitu koja je sam Sin Njen ljubljeni, Hristos Gospod i Spasitelj naš, da hodamo stopama Njegovim na golgotskom putu, na kome smo mnogo puta u istoriji bili raspeti sa Njim na krstu, ali uvek i uvek vaskrsavali, jer su naši sveti preci usadili u nas duh samospoznaje, pokajanja, bogoljublja i čovekoljublja“.
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije načalstvovao je Svetom arhijerejskom Liturgijom u drevnom manastiru Pećka Patrijaršija.
Na kraju toržestvenog bogosluženja, po tradicionalnom posledovanju obavljen je svečani čin ustoličenja Njegove Svetosti g. Porfirija u najsvetiji tron Arhiepiskopa pećkih i Patrijaraha srpskih.
U besjedi koju je izgovorio ovom prilikom Njegova Svetost Patrijarh Srpski G. Porfirije je kazao:
U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Braćo arhijereji, prezviteri, monasi i monahinje, svi po redu i činu dragi gosti, verni narode Božji, mnoštvo razloga sabralo nas je danas u ovo vekovno sedište srpskih arhiepiskopa i patrijaraha, stecište teologa, književnika, umetnika i najumnijih Srba minulih vremena.
Mnoštvo je povoda i razloga, a samo je jedan najvažniji, jedan jedini, bez kojeg ne bi postojao i ne bi bio moguć niti jedan drugi. Taj glavni razlog je da nas je Presveta Mati Božja ovde sabrala da na praznik Njenog Pokrova, praznik kojim obeležavamo ne jedan događaj iz Njenog života, kao što to obično činimo na druge Bogorodičine praznike, već jedan događaj iz našeg života, iz života naše Crkve, događaj Njenog čudesnog javljanja u Carigradu 911. godine, kada se časnim svojim Pokrovom nadvila nad okupljene vernike, ukazujući im se prekrasna u svom sjaju u lepoti nebeskoga postojanja ka kome nas vodi i za koje se za nas Bogu moli. Taj prekrasni Pokrov čudesnog tkanja, uteha je i radost hrišćanima i svim ljudima dobre volje kroz vekove i znak svedočanstva staranja Bogomatere za one koji je molitveno prizivaju.
Proslavljanje praznika Pokrova Presvete Bogorodice nas pravoslavne Srbe, kao i sve druge hrišćane, uvek iznova raduje naprosto zbog toga jer iznova shvatamo i podsećamo se da smo Narod Božji, da Bogu pripadamo i da Njegov blagoslov spasenja imamo, da smo u zajednici sa svima Svetima, da imamo Dom Očev.
– Crkvu našu, ali da istovremeno pripadamo i porodici, i našem narodu, i društvu, ali i zajednici svih naroda sveta.
Tako je Presveta Bogomati – Pećka Krasnica, kako je narod ovih krajeva zove po predivnoj čudotvornoj ikoni pred kojom se molimo u ovdašnjem hramu Njoj posvećenom, učinila da naš današnji Sabor bude sveta Liturgija koju smo služili za spasenje sveta, za spasenje svega stvorenog, za spasenje čoveka, za spasenje čitavog ljudskog roda.
Dakle, sveta Liturgija, koja je i ikona i prisustvo Carstva Božjeg među nama, glavni je razlog zbog kojega smo danas ovde. To je glavni razlog zbog kojega je srpski Patrijarh danas ovde: da se zajedno sa vama moli za sve ljude, za zajednicu ljubavi, mir i dobro koje Hristos Gospod želi i Presveta Mati Njegova.
Sve vas ovde sabrane, ali i sve koji su u duhu sa nama, gde god da se nalaze, sa ovoga svetog mesta pozivam da se molimo za sve ljude – i za naše sunarodnike, ali i sve sa kojima živimo ovde na ovim prostorima, uključujući pre svih braću Albance, da gradimo mir. Gradimo zajedno mir kao što su gradile srpske porodice sa albanskim porodicama, koje su i u dobra i u zla vemena čuvale ovu pećku svetinju i svete Dečane. Ti su čestiti Albanci, bez obzira na to što su bili muslimani, ili baš možda zbog zato što su bili muslimani, iskreno verujući ljudi, znali za moć molitve, znali da se u pravoslavnim svetinjama moli i za njih i njihovu decu i da Bog, kao apsolutna ljubav, ne gleda na to ko je ko, već da su svi Božja deca.
Želeo sam da ovo odmah na početku naglasim, podvučem, da snažno istaknem – da svi znaju, da niko naknadno ne pripisuje Srpskoj Crkvi nešto drugo: program ovog Patrijarha, program Srpske Pravoslavne Crkve – dok mnogi čitavom svetu žele da nametnu nemir, kada se povećava opasnost od najpogubnijeg opšteg rata, od svetske kataklizme – jeste mir i samo mir. I to prvo pomirenje, praštanje i mir sa onim koji nam je najbliži, koji nam je prvi sused: mir kao jedina mogućnost opstanka i naše i njihove dece. Treba da bude svima nama na Balkanu jasno da su naša deca najvažnija nama koji ovde živimo, i da šansu, da im omogućimo život u miru, imamo pre svih ostalih – mi. Niko drugi našoj deci ne može pružiti takvu priliku, niti je zainteresovan da im pruži kao mi. Zato danas sa ovoga svetog mesta poručujemo Srbima i Albancima i svima koji žive na ovim prostorima – nađimo u sebi snagu, prepoznajmo Boga i čuvajmo jedni druge, jer želja za mirom saglasna je sa osnovnim načelima naše vere i mir je deo Božjeg promisla za čovečanstvo i celokupan stvoreni svet.
Mir koji dolazi kao dar Božji siguran je i nepokolebiv. On je istovremeno i unutrašnji mir sa samim sobom i spoljašnji mir sa svima ljudima i svima stvorenjima. I zbog toga mira na zemlji i Carstva Nebeskog radi, služimo svetu Liturgiju, jer to od nas očekuje Hristos Gospod, Knez Mira. To od nas očekuje Mati Njegova, ali to od nas očekuju i naši prethodnici, sveti srpski arhiepiskopi i patrijarsi koji su od stolovanja Svetog Arsenija Sremca, naslednika Svetog Save, ustanovili osveštanu tradiciju Srpske Pravoslavne Crkve i srpskog naroda da srpski Patrijarh bude ustoličen i uveden u sveti tron prvojerarha srpskih u Pećkoj Patrijaršiji.
Od 13. stoleća ovde su ustoličavani srpski arhiepiskopi i patrijarsi, sedeli su na pećkom tronu i nosili slavno i svešteno ime. Pećki tron je najbliži presto Bogu koji je naš narod sagradio i zato je Pećka Patrijaršija naša najvažnija i najsigurnija kuća.
Pećki patrijarsi, čak i kada su usled teških istorijskih okolnosti bili daleko od ovog trona, dušom njihovom i mislima njihovom i čitavim bićem uvek su bili vezani za ovaj tron – za srpski pravoslavni Jerusalim. Otuda i drugo ime naše pomesne Crkve jeste Pećka Patrijaršija; otuda i kada smo daleko odavde za nas doslovno važe stihovi kakve su Jevreji pojali na rekama vavilonskim: Ako zaboravim, tebe Peći, neka me zaboravi desnica moja. Neka se prilepi jezik moj za grlo moje ako te ne spomenem Pećka Patrijaršijo… Jer, odavde celom srpskom narodu dolazio je i dolazi Božji blagoslov Svetog Save i svetih arhiepiskopa: Arsenija, Nikodima i Danila, i svetih patrijaraha: Joanikija, Jefrema, Spiridona, Makarija, Pajsija, Arsenija. Taj blagoslov Božji čuva sve naše svetinje na Kosovu i Metohiji kojih je kao zvezda na letnjem nebu, čuva tako Crkvu Hristovu i čuva srpski pravoslavni narod da opstane u svom domu, jer su Kosovo i Metohija dom srpskog naroda. Ovde smo se rodili za Hrista, ovde u Pećkoj Patrijaršiji, Dečanima, Gračanici, Svetim Arhangelima i drugim prizrenskim hramovima, smo videli svetlost istinitu, primili Duha Nebesnoga, stekli veru istinitu poklanjajući se Trojici nerazdeljivoj.
Stoga, braćo i sestre, kao pedeset i sedmi poglavar Srpske Pravoslavne Crkve, sa ovog svetosavskog trona u koji sam milošću Božjom danas uveden, pozivam vas da zablagodarimo Presvetoj Bogorodici koja Pokrovom svojim svetim zakriljuje, čuva i spasava naš krstonosni rod i svojim molitvama uzvodi nas da vidimo svetlost istinutu koja je sam Sin Njen ljubljeni, Hristos Gospod i Spasitelj naš, da hodamo stopama Njegovim na golgotskom putu, na kome smo mnogo puta u istoriji bili raspeti sa Njim na krstu, ali uvek i uvek vaskrsavali, jer su naši sveti preci usadili u nas duh samospoznaje, pokajanja, bogoljublja i čovekoljublja.
Još se molimo da zastupanjem Presvete Bogorodice, Majke Božje, Sin Njen i Gospod naš podari toliko neophodan mir svima i u naše dane: mir u našim srcima, mir u našim porodicama, mir u našem društvu, mir u našem narodu, mir našim susedima, mir u svemu svetu i, iznad svega, mir i nepokolebivost Svetih Božjih Crkava. Amin.
Sestra Olivera Radić novinar i profesor iz Orahovca nakon ustoličenja razgovarala je ispred Pećke Patrijaršije sa Milošem Konjevićem potpredsjednikom opštine Herceg Novi i Predragom Vojinovićem predsjednikom srpskog udruženja ,,Karađorđe“ iz Herceg Novog.
Uz molitveno prisustvo Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Porfirija uoči praznika Pokrova Presvete Bogorodice 13. oktobra u crkvi Svetih Apostola u Pećkoj Patrijaršiji na prazničnom bdeniju večernje bogosluženje služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop marčanski g. Sava a bogosluženje Jutrenja Njegovo Viskopreocveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje visokoprepodobnog monaštva, sveštenstva i đakonstva iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve.
Pored Patrijarha Porfirija prazničnom bdeniju u Pećkoj Patrijaršiji molitveno su prisustvovali Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop ohridski Mitropolit skopski g. Jovan, Viskopreosvećena gospoda Mitropoliti budimpeštanski i mađarski Ilarion i Crnogorsko-primorski Joanikije kao i Preosvećena gospoda Episkopi: sremski Vasilije, budimski Lukijan, bački Irinej, žički Justin, mileševski Atanasije, raško-prizrenski Teodosije, niški Arsenije, dalmatinski Nikodim, valjevski Isihije, šabački Jerotej, zapadnoevropski Justin, remezijanski Stefan, mohački Damaskin, marčanski Sava, bregalnički Marko, stobijski David, izabrani Episkop jegarski arhimandrit Nektarije, izabrani Episkop novobrdski arhimandrit Ilarion, izabrani Episkop toplički protosinđel Petar, arhimandrit Danilo direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, arhimandrit Nektarije glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, arhimandrit Sava iguman manastira Visoki Dečani i sestrinstvo manastira Pećke Patrijaršije na čelu sa igumanijom Haritinom.
Svetom bogosluženju prisustvovao je verni narod među kojima je bio i princ Filip Karađorđević.
Uz molitveno prisustvo Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, Episkop marčanski g. Sava služio je 13. oktobra 2022. godine, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji, stavropigijalnoj lavri patrijaraha srpskih, izvijestila je TV Hram.
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije stigao je na praznik Svetog Kirijaka Otšelnika-Miholjdan 12. oktobra u Pećku Patrijaršiju, stavropigijalnu lavru patrijaraha srpskih.
Po dolasku u posjetu Raško-prizrenskoj Eparhiji Njegova Svetost je najprije stigao u carski Prizren. Po dolasku poručio da ,,Na Kosovu razumijemo šta to znači tajna Vaskrsenja“.
U pratnji Njegove Svetosti bio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop marčanski g. Sava.
Patrijarha Porfirija dočekao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski g. Teodosije, sveštenstvo, monaštvo i verni narod Bogom čuvane Eparhije raško-prizrenske.
Povodom dolaska Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija u Sabornom hramu Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija u Prizrenu služen je svečani čin doksologije.
Svečani čin doksologije služio je Arhimandrit Ilarion – izabrani episkop novobrdski, u molitvenom prisustvu Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita budimpeštanskog i mađarskog g. Ilariona iz Ruske Pravoslavne Crkve i Preosvećene gospode Episkopa budimskog Lukijana, raško-prizrenskog Teodosija i marčanskog Save, sveštenstva, monaštva i vernog naroda.
U pozdravnom slovu, Njegovo Preosveštenstvo Episkop raško- rizrenski g. Teodosije poželeo je dobrodošlicu Njegovoj Svetosti u carski Prizren, rekavši da poseta Patrijarha Porfirija za sve koji žive u ovom gradu, za sve sveštenike, profesore i učenike Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija i za malobrojne vernike koji su ostali u ovom gradu jeste veliko ohrabrenje i dodatna obaveza da učinimo svaki napor da se ovde, u našem gradu i dalje slavi i proslavlja ime Božije, da se služi sveta Liturgija.
Obraćajući se vernom narodu, Patrijarh Porfirije je da ad god smo ovde, mi ne samo da osećamo, nego suštinski imamo spoznaju da smo sa sobom. Kad god dođemo ovde imamo dubinski doživljaj da smo se vratili sebi, istakao je Prvojerarh Srpske Pravoslavne Crkve.
,,Kad god smo ovde, mi ne samo da osećamo, nego suštinski imamo spoznaju da smo sa sobom. Kad god dođemo ovde imamo dubinski doživljaj da smo se vratili sebi. Dolazeći ovde i boraveći ovdje znamo da smo sa Hristom, znamo da život ima smisla i prepoznajemo činjenicu da je čovek biće smisla. Na Kosovu razumemo šta to znači tajna vaskrsenja“, rekao je Patrijarh Porfirije u svojoj besedi u Sabornom hramu u Prizrenu, 12. oktobra.
Posle svečanog čina doksologije u Sabornom hramu Svetog Georgija u Prizrenu, 12. oktobra 2022. godine, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije posetio je kapelu Svetog Georgija – Runovićevu kapelu u porti Sabornog hrama i Bogosloviju Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu i prošetao ulicama carskog grada Prizrena.
U Bogosloviji Svetih Kirila i Metodija, Njegovu Svetost dočekao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski g. Teodosije i profesori i đaci Bogoslovije.
Patrijarh Porfirije obišao je kapelu Svetih Kirila i Metodija u Bogosloviji i učionice i proveo vreme u srdačnom razgovoru sa učenicima.
Osam vekova manastir Pećka Patrijaršija pod svojim svodovima čuva svešteni Tron u koji se uvode naslednici Svetog Save i sa koga arhiepiskopi i patrijarsi srpski upravljaju brodom Hristove Crkve u granicama svoje kanonske jurisdikcije. Posle vaspostavljanja jedinstava Srpske Pravoslavne Crkve 1920. godine, obnovljena je i tradicija ustoličenja u Pećki tron kao vidljivi dokaz duhovnog ugledanja na naše bogonosne i doblesne arhiepiskope i patrijarhe od dobijanja autokefalnosti 1219. godine do današnjih dana.
Ustoličenje prvog Patrijarha vaspostavljene Srpske Patrijaršije, Njegove Svetosti g. Dimitrija (Pavlovića) u drevni tron u Pećkoj Patrijaršiji izvršeno je 24. avgusta 1924. godine, a kasnije su u ustoličeni i njegovi naslednici na tronu Svetog Save: patrijarh Varnava (Rosić) 6. jula 1930. godine; patrijarh Gavrilo (Dožić) 2. avgusta 1938. godine; patrijarh German (Đorić) 29. maja 1960. godine; patrijarh Pavle (Stojčević) jula 1994. godine; patrijarh Irinej (Gavrilović) 3. oktobra 2010. godine.