Morača

Svečana duhovna akademija povodom proslave jubileja- 770 godina od osnivanja manastira Morača

Ime: 04.09.2022-MORACA- AKADEMIJA 770 GODINA; Opis: Svečana duhovna akademija povodom proslave jubileja- 770 godina od osnivanja manastira Morača Tip: audio/mpeg

Neka se Morača ponosi Patrijarhom Gavrilom i Mitropolitom Amfilohijem i neka takve sinove rađa i u budućim vremenima

 

Svečanom duhovnom akademijom u Domu kulture u Kolašinu, večeras, 3. septembra, počela je dvodnevna proslava jubileja – 770 godina od osnivanja manastira Morača (1252-2022), koju organizuju Mitropolija crnogorsko-primorska i Uprava manastira Morača.

Sabranje je blagoslovio i jubilej čestitao Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je svoje pozdravno slovo počeo podsjećanjem da s početka sveštene knjige Biblije saznajemo da je broj sedam oznaka svetosti. Sedmi dan poslije šest dana stvaranja Bog je posvetio da bude odmor i Njemu i ljudima. Pojasnio je da se pomenuta svetost uvećava sa umnožavanjem sedmica pa se svaka sedma godina poštuje kao osvećena Božjom milošću, a posebno se proslavlja 49 godina zbog umnožavanja jubileja od sedam puta sedam godina. Isto tako se praznuje sedam decenija ili sedam vjekova, a manastir Morača ove godine proslavlja veliki jubilej sedam vjekova i sedam decenija od svog osnivanja.

“Ovaj jubilej doživljavamo kao punoću osvećenog vremena koje se preliva u vječnost. Ako tražimo odgovarajuću likovnu predstavu punoće vremena ovog sveštenog jubileja, naći ćemo je u proskomidiji manastira Morače. Ona izobražava Hrista, premudrost Božiju sa sedam darova Duha Svetoga, što znači da je punoća svega pa i vremena i vječnosti u Hristu Spasitelju, kao što u Njemu vrhuni i punoća ovog jubilarnog slavlja”, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.

Kada se slavi jubilej zabranjeno je raditi obične poslove od kojih se stiče prolazna korist, da bi smo, kako je objasnio, uradili ono što je najvažnije, zajednički i od svega srca uzneli blagodarnost Bogu za sve Njegove darove, a u ovom slučaju za neizmjerne Njegove milosti i blagodati koje je izlivao na moračku svetinju tokom prošlih 770 godina.

“Tom milošću bio je osijan knez Stefan, unuk Nemanjin i sinovac Sv. Save, ktitor Bogorodičine Svetouspenske moračke lavre. Isto tako Božanska milost i ljepota nastanile su se u očima Stefanovog freskopisca koji je oslikao najupečatljiviji lik Svetoga Ilije, da bi se ovaj Sveti prorok vječno nastanio u vrletnoj Morači. Da okriljuje njene igumane i duhovnike i da ih kao narodne vođe izvodi na djelo Božije kroz sva vremena”, istakao je Vladika.

Prvobitna slava ove nemanjićke zadužbine, podsjetio je Mitropolit, sijala je preko 200 godina, da bi je privremeno zatamnila turska okupacija, ali ne samo Moraču nego i cijelu Srpsku pravoslavnu crkvu:

“Dade Bog Srpskoj crkvi velikog Makarija Sokolovića, koji obnovi Pećku patrijaršiju 1557. godine, a zapustjeloj Morači igumana Tomu i kneza Vukića, da je iz ruševina vaskrsnu i obnove. Novi morački ktitori, nemanjićkog duha, zapališe svijeću slobode i udahnuše stvaralački duh u sve naredne generacije moračkih igumana i monaha. Poslije ove obnove, narednih 200 godina u Morači se njeguju pravoslavna duhovnost i srpska pismenost, živopis i ostale umjetnosti, obnavljaju se i njeguju kultovi Sv. Simeona i Save, Svetog kneza Lazara, srpskih arhiepisikopa i patrijaraha. Održavaju se intezivne veze sa Pećkom patrijaršijom i Svetom Gorom”, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Dalje je istakao da su srpski patrijarsi, skoro bez izuzetka, posjećivali, štitili i pomagali moračko lavru te da je u njoj bilo više sabora srpskih arhijereja i da je na jednom od njih 1648. godine izabran srpski Patrijarh sveštenomučenik Gavrilo (Rajić), kao i da je Morača bila saborno mjesto i stjecište najpoznatijih srpskih umjetnika 17. i 18. vijeka.

“U njoj je privremeno svojim svetim moštima počivao Sveti Arsenije Sremac, a Sveti Haralampije je odavnina blagosilja svojom arhijerejskom rukom. O njoj je naročito brinuo Mitropolit Pajsije (Kolašinović)  koji je svoju službu započeo kao zetski, a završio mučeničkom smrću kao budimljanski mitropolit – živ odran na vratima Đurđevih Stupova”, rekao je Visokopreosvećeni.

Govoreći o Morači kao duhovnoj mati vrsnih arhijereja iz istorije Srpske pravoslavne crkve: Silvestra skopskog, Jeftimija valjevskog, Mitrofana Bana, Mitropolita Amfilohija i svesrpskog Patrijarha ujedinitelja i mučenika Gavrila (Dožića), Vladika Joanikije je istakao da su se u istoriju i slobodu manastira Morače upisali podjednako Moračani i Rovčani, Župa Nikšićka, Drobnjaci i Uskoci, Piperi i Pješivci, Bjelopavlići…

Po njegovim riječima pored bogate duhovne i kulturne, Morača ima i epsku, junačku povjesnicu. U njoj se ističu njeni igumani: Nikodim Dulović, Aksentije Šundić, Dimitrije Radojević, Mitrofan Ban, Mihailo Medenica, zajedno sa vojvodama i junacima Minom Radovićem, Mijatom Dulovićem, banom Novicom Cerovićem i Miljanom Vukovim Veševićem, oni su svi zajedno bili zatočnici slobode i vjerni sljedbenici Karađorđa i Svetog Petra Cetinjskog.

“Kada imamo u vidu ovo duhovno i epsko nasljeđe manastira Morače, jasno nam je kako su se i otkuda mogli pojaviti takvi duhovni pastiri, vitezovi, vjere i slobode: Patrijarh srpski Gavrilo (Dožić) i Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović). Pomenusmo, počevši od kneza i ktitora Stefana, samo najčuvenija imena iz istorijskog pomenika ovog nemanjićkog manastira, neka se slavna Morača s njima ponosi i neka takve sinove rađa i u budućim vremenima. Amin, Bože daj”, poručio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

 

Prazničnu besjedu je izgovorio akademik Miro Vuksanović.

Miro Vuksanovic

“Kako ću Visokopreosvešteni Vladiko Joanikije (Mićoviću), sa sveštenicima, monaštvom i vjernicima, poštovani Kolašinci i gosti Kolašina, na veliki datum – na 770 godina manastira Morača, na slavu zadužbine kneza Stefana, Vukanu sina, Svetom Savi sinovca, Stefanu Nemanji unuka, kako ću kao pisac koji veliča zavičajnu riječ, rascvjetanim značenjima i krugovima koji uspijevaju da bogate srpski jezik, ako ne bih govorio poneseno iako smo u oglodanom i suvom vremenu”, kazao je g. Vuksanović.

Govoreći o značaju ove nemanjićke svetinje, akademik je naglasio da je Morača mjesto gdje su srpski patrijarsi birani i sazivani veliki sabori narodnih vođa, da se u njoj budila prosvećenost i kroz vjekove se dozivala s našim vremenom:

“Gdje je kraj roditeljske kuće započeo školovanje srpski Patrijarh dr Gavrilo (Dožić), čija je riječ, dok je bio mitropolit, bila presudna na Velikoj narodnoj skupštini poslije Velikog rata. Gdje se u porodici Radović podigao Arhiepiskop cetinjski Mitropolit dr Amfilohije, graditelj i obnovitelj vjere, crkava i manastira. Gdje su složno kao jedan kroz gusta i tamna vremena pristupali krstu i ktitorskom ćivotu Moračani i Rovčani sa ostalima u svom duhovnom središtu, gdje su dolazili da se zakunu pod Bogorodičinih kolom sa 12 jednakih ikonica koje se za suncem i za srećom okreću kad se ide na časne poslove.”

Podsjetivši na Gospođinske sabore u Morači, kao dane sloge, iskrene ljubavi i odanosti svom imenu, Vuksanović je poručio da će takav biti i sjutrašnji sabor i svaki dan koji dolazi, da oglasi trajan mir, slogu i opraštanje u današnjoj Crnoj Gori.

“Da se iznose kolijevke okumnice, kao što je umir činio Sveti Petar Cetinjski, da svi koji se kazuju Srbi, Crnogorci i ostali u Njegoševoj zemlji paze jedni druge, da poštuju Njegošev zavjet i amanet, kao svijeću koja gori za dobro svih koji čine dobro. Da oburdavaju svakoga ko misli da je sva Crna Gora njegova imovina i ko hoće da je zapuči u svom džepu, da se zajedno sjećaju kako je u 13, vijeku, na polovini tog vijeka, svoltana nemanjićka svetinja u Moračkoj župi, kraj Savine strane i Savinog počivala, poniže od Savine vode ispod Jablanovog vrha, sa željom da Svetigoru niko ne potopi. Da Savinu izvorsku vodu niko ne zamuti, da skrajnuta Morača ne opusti, kao što je pusto ili zapušteno mnoštvo planinskih i ostalih naselja u Crnoj Gori”, kazao je, između ostalog, akademik Miro Vuksanović.

U nastavku je priređen program u kojem su učestvovali hor „Sveti apostol i jevanđelist Marko“ iz Podgorice, KUD “Mijat Mašković” iz Kolašina, guslar Đorđije Koprivica i polaznici škole vjeronauke iz Kolašina.

Akademiji u Kolašinu, pored mnogobrojnog naroda, prisustvovali su predstavnici državnih i opštinskih vlasti i političkih partija.

Centralni događaj obilježavanja 770. godišnjice manastira Morača biće sjutra, kada će u ovoj drevnoj nemanjićkoj svetinji Svetu arhijerejsku liturgiju sa sveštenstvom služiti Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, sa početkom u 9 časova.

Potom će u porti manastira biti upriličen bogat kulturno-umjetnički program.

DSC_0323_2

Vesna Dević
Foto: Željko Drašković