U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, danas u nedjelju 22. po Duhovima, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, kao i protojereja: Miladina Kneževića, Branka Vujačića i Igora Balabana.
Protojerej Nikola Pejović u svom obraćanju vjernima osvrnuo se na česte pomisli prisutne manje ili više kod svakog čovjeka, koje se odnose na to zašto zli ljudi u ovom životu često napreduju, dok dobri, ljudi vrlinskog života često trpe mnoge nepravde, ističući da ta pomisao, preispitivajući Božiju pravdu, ljubav i istinu, često vodi do huljenja na Boga. Međutim, naglašava prota, Bog se otkrio svijetu tako što je poslao svog Sina Jedinorodnog, da svako ko vjeruje u Njega ne propadne, već da ima život vječni.
U nastavku, prota Nikola predstavlja jevanđelsku parabolu o bogatašu i ubogom Lazaru koju je ispričao sam Gospod, a koja je od velike važnosti za svakodnevni hrišćanski život, napominjući da je čak Sveti Jovan Zlatousti ostavio sedam sačuvanih besjeda posvećenih baš ovoj jevanđelskoj priči. Otac Nikola takođe naglašava da se parabola može tumačiti na različite načine i iz različitih uglova, dijeleći uvid u tumačenja Svetog Jovana Zlatoustog i drugih Svetih otaca Crkve.
Kroz priču o bogatašu koji svakodnevno uživa u slavlju i bogatstvu i ubogom Lazaru, siromašnom i bolesnom čovjeku koji stoji pred njegovim kapijama, kome psi ližu gnoj iz rana, kroz njihov život i kraj, kako ističe prota, otkriva nam se šta se dešava po čovjekovom upokojenju – tada se dešava konačni sud, kada sve odluke iz našeg života dobijaju svoj konačni ishod.
Kako prota Nikola objašnjava grijeh bogataša nije bio u tome što je Lazar bio siromašan ili bolestan, budući da on sa Lazarom nije imao nikakvog udjela u bilo čemu, njegov istinski grijeh bila je svijest da sve što posjeduje, pripada samo njemu. Po njegovim riječima bogatstvo samo po sebi nije grešno, naprotiv Bog nam daje zdravlje i sposobnosti kako bismo stvarali i umnožavali dobra, ali ne samo za sebe, već da bismo pomagali i onima kojima je pomoć potrebna.
Ova parabola iz Jevanđelja uči nas, kako je naglasio o. Nikola, da sve što posjedujemo u životu ima svrhu koja nadilazi nas same, da trenutne okolnosti nisu odlučujuće i da čovjek nije stvoren za prolazna, plitka uživanja, već da je stvoren u vremenu i prostoru da svoj život osveštava ljubavlju, žrtvom, služenjem bližnjima prema mogućnostima i prema darovima.
„To što nam je Bog dao zdravlje, što nam je dao sposobnost da možemo da stvaramo, da umnožavamo naša dobra, što samo po sebi nije grijeh. Ali jeste ako to postane samo isključivo za mene i za moje potrebe, ako ne shvatamo da nam je dato da onome ko je bolestan pomognemo, da onome koji nema pridodamo, da onome koga treba utješimo. I svako po svome daru da se uči da dijeli dobra, da bi taj koji danas nema i koji danas plače, kad se raduje u Carstvu nebeskome i nama dodijelio od te svoje radosti, jer smo ovdje imali udjela u njegovoj tugi, u njegovoj bolesti, u njegovoj nemoći i svim njegovim slabostima, pa čak, ako hoćete i u onim krajnjim granicama, u tragedijama kojih su, nažalost, i naše ulice i naša sela i gradovi svakoga dana prepuni. Ova jevanđelska priča je važna i po tome da nas nauči da sve što u životu imamo, imamo radi nečega i radi nekoga, da sve što nas u životu zatekne, da to nije konačna riječ u životu i da to nije konačan sud našega života i da čovjek nije stvoren samo da bi ovdje živio, da bi duša ovdje jela, pila, uživala i oblačila se u svilu i u skerlet, kako Gospod kaže u ovoj priči, nego da bi se opomenuli da je čovjek duša živa i da je konačno odredište za čovjeka Carstvo nebesko“, poručuje prota Nikola.
Na kraju svoje praznično i nadahuto slovo protojerej Nikola Pejović je završio podsjećanjem da smo svi pozvani da svjedočimo dobro, čak i kada ne dobijamo zahvalnost, razumijevajući da kada dobro činimo drugima, zapravo to činimo samom Gospodu. Isto tako, kada nanosimo štetu drugima: ogovaranjima, prisvajanjem tuđeg, nasiljem, surovošću, podmetanjima, mržnjom, povređujemo samog Hrista, a Bog koji je savršeno pravedan, svakome će suditi prema njegovoj vjeri i djelima.
Tekst, foto: Boris Musić
