Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, služili su Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru posvećenom Svetim ženama mironosicama u selu Dupilo, povodom slave ove svete obitelji, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva, te u prisustvu monaštva i vjernog naroda.
Za pjevnicom su odgovarale sestre monahinje.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala sabranima se obratio Episkop novobrdski g. Ilarion.
Vladika Ilarion je kazao da je Bog divan u svetima Svojim i na svakom mjestu na kojem se sabira Crkva Božija, te naglasio da apostolsko iskustvo nije samo sjećanje na prošlost, već živo iskustvo koje se u Crkvi prenosi kroz vrijeme i prostor.
„Crkva Božija je od kraja do kraja vaseljene posijana, od Siona, odakle izađe Zakon i odakle nam dođe spasenje, pa sve do ovog kamena. Do nas nije stigla samo reč propovedi, nego i iskustvo dodira sa živim Bogom. Mi imamo iskustvo apostola, mi smo Crkva apostolska i taj dodir apostola osećamo. Kao što su oni dodirivali Gospoda Hrista, apostol Jovan posebno, koji se na Tajnoj večeri naslonio na prsa Hristova i, kako to govore Oci, pocrpeo tajne bogoslovlja iz tog zagrljaja, tako su i nama, kroz vrijeme i prostor, preneli taj zagrljaj. I mi dođosmo ovde da se uhvatimo u to apostolsko kolo koje je Crkva Božija“, kazao je Vladika Ilarion.
On je istakao da biti apostol znači činiti ono za šta je čovjek poslan i blagosloven, te da u Crkvi svaki njen član ima svoje mjesto i svoju službu.
„U Crkvi koja je apostolska svako čini ono za šta ima blagoslov. Episkop je na svom mestu, sveštenik na svom, iguman na svom, sveštenik u parohiji na svom, otac na svom, majka na svom, dijete na svome mjestu. Svako ima svoje mesto, svoju službu. Poredak je apostolski poredak onda kada možeš da odgovoriš na pitanje ko te je poslao, u čije ime dolaziš, sa čijim blagoslovom i koga propovedaš“, poručio je Vladika.
Dodao je da crkveni poredak nije sam sebi svrha, nego osnova za ono što je iznad svakog poretka, tajna ljubavi u Bogu i radost susreta sa drugim čovjekom.
„Poredak postoji da bi bio osnova za ono što je iznad poretka, a to je tajna ljubavi u Bogu. Kada se raduješ čoveku i kada u čoveku sretneš Boga, a ne znaš zašto se raduješ, tada nisi samo ispunio zakon, nego si se verom prepustio toj tajni radosti susreta sa živim Bogom, a i sa čovekom“, naglasio je Episkop Ilarion.
Osvrćući se na jevanđelske primjere prepoznavanja vaskrslog Hrista, Vladika je podsjetio na put Luke i Kleope ka Emausu, kao i na susret Svete Marije Magdaline sa Gospodom.
„Luke i Kleopa, oni su tužni, potišteni, jer propade nada Izrailjeva, ubiše Onoga za koga su mislili da će spasiti svet, a taj im se priključi i putovao je zajedno sa njima, hodao zajedno sa njim, ali ga nisu prepoznali. Tako i mi često ne prepoznavamo da Hristos hoda zajedno sa nama na našem putu krstonosnom. I oni ga prepoznaju kada su prelomili hleb, kako to govori jevanđelist. Prepoznaše ga u lomljenju hleba. A sveta Marija Magdalina ga prepoznaje onda kada je pozvao po imenu. I to su dve tajne prepoznavanja Gospoda Hrista. Jedan je ovaj liturgijski, kada se sabiramo u Crkvu Božiju, i kada prepoznajemo i doživljavamo živoga Boga, ovaploćenoga, u ovome sabranju, u ovim sveštenim radnjama, i u samom, veli, hlebu i vinu koje se prinosi Hristu”, kazao je Vladika Ilarion.
On je poručio da je, kako bi čovjek čuo tihi glas Božiji, potrebno da se udalji od sujete, ispraznosti i svega što ga odvaja od unutrašnje sabranosti.
„Bog se proroku Iliji nije javio u velikoj huci, potresu i ognju, nego kao tihi glas. A da bismo čuli taj tihi glas koji nas priziva, potrebno je da se udaljimo od svega što je sujetno, isprazno i ništavno“, rekao je Vladika Ilarion.
Na kraju besjede, Vladika Ilarion je čestitao slavu mati Lukiji i njenom sestrinstvu, sabranima praznik, te prenio pozdrave i blagoslove Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, poželjevši da se vjerni narod i ubuduće sabira u ovoj svetinji pod omoforom Mitropolita Joanikija, koji, kako je kazao, svojom službom i očinskim autoritetom daje utjehu ovom mjestu.
„Neka bismo što češće bili svi zajedno, licem k licu, služili Svetu liturgiju i jedni u drugima prepoznavali Gospoda Hrista: u lomljenju hljeba, u glasu koji nas priziva iz dubine srca i u licu svoga brata i sestre“, zaključio je Episkop Ilarion.
Nakon osvećenja slavskog kolača, Mitropolit Joanikije čestitao je praznik Svete Marije Magdaline, naglasivši da je ona bila veliki svjedok i propovjednik pravoslavne vjere i jedan od prvih svjedoka Vaskrsenja Hristovog, ali i svoga vaskrsenja.
„Znamo da Sveto jevanđelje svjedoči kako je Gospod Isus Hristos iz Svete Marije Magdaline istjerao sedam zlih duhova. Bila je pod demonskom silom i vlašću. Ne znamo zbog čega. Da li zbog nekih teških grijehova iz mladosti ili je to bilo po Božjem dopuštenju, imaju razne priče”, rekao je Mitropolit.
On je naglasio da je suština njenog životnog puta u vjeri, pokajanju i potpunom predavanju Hristu.
„Glavno je to da je ona povjerovala, krenula za Hristom i uzela krst svoj. Tada se oslobodila demonske vlasti i služila Gospodu revnosno i do kraja. Sveto pismo prebivanje u grijehu, tami i pod vlašću zlih duhova izjednačava sa smrću, a kada se čovjek oslobodi od grijeha, demona i od zlih sila, to se izjednačava sa vaskrsenjem. To je doživjela Sveta Marija Magdalina u svome životu“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Mitropolit je podsjetio da je Sveta Marija Magdalina, u vrijeme kada su se apostoli razbježali u strahu pred Hristovim stradanjem, ostala pod Krstom zajedno sa Presvetom Bogorodicom i Svetim Jovanom Bogoslovom.
„U onom najtežem trenutku, kada su se Sveti apostoli razbježali i kada je strah ušao u njihove kosti, ona je ostala sa Presvetom Bogorodicom i Svetim Jovanom Bogoslovom pod Krstom Hristovim. Raspinjala se sa svojim Gospodom, ali ju je zato Gospod udostojio da, poslije Presvete Bogorodice, bude prvi svjedok Njegovog Vaskrsenja“, naglasio je vladika.
Prema Mitropolitovim riječima, primjer Svete Marije Magdaline svjedoči da čovjek, bez obzira na grijehe, iskušenja i životne teškoće, može doživjeti duhovno vaskrsenje.
„Ona je veliki primjer za svakoga od nas. Svi smo pod raznim iskušenjima, grijesima i teškoćama koje donose ovaj svijet i ovaj život. Ali, gledajući na primjer Svete Marije Magdaline, vidimo da sve to možemo sa sebe da stresemo. Sve ono što nas snađe, i demonska iskušenja, i ako smo zapali u kakve grijehe – da se i od toga možemo osloboditi, da možemo vaskrsnuti i doživjeti vaskrsenje duhovno, već ovdje i sada, jer se sila Krsta Hristovoga i sila Njegovoga Vaskrsenja upečaćuju u našim životima,“ kazao je Mitropolit.
Mitropolit je poučio da nikada ne treba posustati pred teškoćama jer, kako je kazao, iskušenja ne moraju uvijek nužno značiti nešto loše i pogubno, već mogu postati prilika za duhovno jačanje i napredovanje.
„Može biti da je to izazov. Kao što onaj dobar trener, kada sprema nekoga takmičara, mora pred njim postavljati mnoge prepreke i naučiti ga da savlađuje mnoge teškoće, mnoge prepreke, naučiti ga da se bori, pa ga tek onda pušta da se bori i da pobjeđuje; može i da izgubi. Sve je to rizično, ali u ovoj našoj borbi imamo taj optimizam, zato što je Gospod Isus Hristos Onaj koji je pobijedio, Onaj koji je Pobjeditelj, i mi se za Njega vezujemo, i Njegovom pobjedom i mi se udostojavamo da budemo sa Njime, samo da ostanemo u vjeri čvrsti i istrajni,” kazao je Mitropolit.
Čestitajući slavu sestrinstvu i praznik sabranima, Mitropolit je rekao da je Sveta Marija Magdalina velika zastupnica i pokroviteljka svih hrišćana koji joj se sa vjerom obraćaju.
„Zato se danas tako radujemo i zato smo se sa velikom radošću sabrali u ovu svetu obitelj. Svima na zdravlje i na spasenje“, zaključio je Mitropolit Joanikije.
O. B.
