Sveštenik Siniša Smiljić paroh ulcinjski služio je 6. aprila opijelo blaženopočivšoj starici Jelki Popadić. U svojoj potresnoj ispovijesti, koju je objavio na fejsbuk stranici ,,Pravoslavni Ulcinj“, otac Siniša govori o tome koliko ga je potresao ovaj događaj koji je bio prelomni momenat u njegovoj svešteničkoj službi.
Otac Siniša sve nas poziva da se otrijeznimo i da imamo uvijek ljubavi i brige za bližnje naše.
Ovaj događaj bio je povod da parohija ulcinjska i Kolo srpskih sestara Sveta blagovjerna Teodora Kosara pokrenu akciju prikupljanja pomoći za ugrožene na teritoriji opštine i navodi potresne slučajeve na koje su naišli u ovom svom poduhvatu . Otac Siniša Smiljić napominje i da je Mitropolija crnogorsko-primorska čuvar socijalnog mira u Crnoj Gori.
Neka nam ove riječi oca Siniše svima budu na otrežnjenje:
„Gospode Bože naš, oprosti nama svima, na svemu, pa i na ovome!
Sahranismo danas sluškinju Božiju Jelku. Ne znamo ni da li je krštena, Bog zna.
Ne znamo ni koga ima od bližnjih, oni će znati.
Jedino smo znali da je pred nama ležalo tijelo izmučene starice, umrle od gladi!
Troškove sahrane snosilo je socijalno , a cijenu života platila je ona.
Sahrana iako tužna, kao i svaka sahrana, nagovještavala je radost jevanđelskih riječi : “ Blaženi gladni i žedni …jer će se nasititi“.
Molio sam se kao nikada do sada. Potreslo me je sve. Osjećao sam grižu savjesti , iako , ovu, ubogu pokojnicu nisam ni poznavao, niti znao za njen slučaj. Bože , da li sam mogao znati? Da li nisam znao zbog nedovoljnog truda da saznam? Tražeći odgovore na ova pitanja u svojoj savjesti, ja sam nalazio samo više nadahnuća za usrdniju molitvu, molitvu za ispraćaj njene duše.
Poslije sahrane čuh još potresniju priču , potresniju od pređašnje scene, valjda je to inače povezano.
Majka i ćerka, muslimanke, komšinice iz Štoja, došle da isprate svoju komšinicu , Jelku Popadić.
Arnela priča potresnu priču i briše suzu.
Priča o Jelki da je radila u Francuskoj, bila gospođa i dama, a završila evo sama. Poslednjih nekoliko godina potpuno usamljena, bolešljiva i nesposobna. Kada je jednom prilikom nisu viđali , u uobičajenoj šetnji, posumnjali su da nešto nije u redu. Obili su vrata njene kuće i našli je izgladnjelu u polusvjesnom stanju.
Povremeno, kada bi stigli, zbog svojih obaveza, okupali bi je i presvukli. Hrane su imali jedva i za sebe.
Socijalne službe nisu mnogo marile.
Jelka je umrla od gladi !
Gospode oprosti nama grešnima.
Sestro Jelka tebi od Gospoda pokoj duši i Carstvo nebesko!
