Na žabljačkom groblju pored hrama Preobraženja Gospodnjeg, danas, 25. septembra 2021, na odanije praznika Rođenja Presvete Bogorodice, sahranjeni su zemni ostaci sluge Božjeg Slavka Krstajića, koji je juče usnio u Gospodu u 65-oj godini života.
Opijelo je služio Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički Kirilo sa brojnim sveštenstvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, uz moliveno učešće velikog broja članova porodice, prijatelja, poštovalaca Slavka Krstajića,
Opraštajući se od Slavka, vladika Kirilo kazao je da danas ispraćamo na vječni počinak dragoga Slavka, istaknutog člana crkvene zajednice, direktora Agencije za poklonička putovanja Mitropolije crnogorsko-primorske „Odigitrija“, člana Eparhijskog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske.. dobitnika mnogih ordena i crkvenih priznanja i predsjednika Društva jedinstva pravoslavnih naroda za Balkan, slovenofila i rusofila, čovjekofila.
“Volio je sve ljude. Pored svoje uže porodice, supruge, djece, braće i sestara, imao je mnogo braće u Hristu. Njegova pojava je kod svih nas unosila radost i blagoslov Božiji. Želim da kažem da su učestvujući u žalosti porodice Krstajić, naročito njegove majke, Mitropolit Joanikije i Episkop Metodije htjeli da danas budu ovdje, ali nijesu mogli jer u Beranama danas dočekuju Njegovu svetost Patrijarha srpskog Porfirija, povodom ustoličenja izabranog Episkopa budimljansko-nikšićkog”, kazao je vladika Kirilo koji je jutros služio zaupokojenu Liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg i nakon toga besjedio.
Protojerej-stavrofor Gojko Perović je naglasio da smo navikli “sa Slavkom da putujemo bez prestanka. Nema puta s njim koji se završio, a da Slavko već nije imao tri pripremljena puta nova”. Bio je vješt i hrabar, spretan, imao je, kako je kazao, mušku hrabrost, koja nije uvijek vrlina nego nekad može da donese i dodatne probleme, ali on nije mario ni za to.
“Svi ovdje sabrani znate da je Slavko najveći dio vremena, poslednje svoje dane, predao i poklonio Crkvi Božijoj, Crkvi Hristovoj. I dobro reče vladika, on je jedan od onih domaćina koji je više vremena dijelio drugima i pažnje, vremenski gledano, nego možda svojoj porodici. Stalno je gledao kako da pomogne drugima, i česta situacija je da je nedostajao svojima ukućanima, ali on nije išao stranputicama nego je išao da pomaže drugima”, kazao je o. Gojko.
Osvrnuo se i na obnovu Crkve u Crnoj Gori, koja je uslijedilo tokom poslednjih 30 godina na čelu sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, koji je izgledao kao čovjek koji ima ima stotinu ruka, a jedna od njih, koja je stizala svuda, bio je Slavko Krstajić:
“Kad je Crkva obnavljala svoj život, svoj rad, tu je bilo dosta sveštenika, dosta teologa, dosta đakona, dosta horova, dosta ljudi koji su izučili crkvene škole da bi to radili. Ali trebalo je Crkvi i onih ljudi iz civilstva, iz građanstva, bez kojih sveštenici, vladike, đakoni, popovi, ne bi mogli prići narodu, ne bi mogli shvatiti narod. Jedan od tih ljudi iz građanstva, koji su narod privukli Crkvi, koji je spojio narod sa Crkvom, bio je Slavko Krstajić”, kazao je otac.
Podsjetio je da se Slavko junački držao gledajući smrti u oči.
“Stvarno je Slavko bio junak i heroj i ovih poslednjih dana. Tako mirno je govorio o svojoj smrti, tako je mirno govori o tome da ide Gospodu i da zna gdje ide, i da zna što ga čeka. Da se svaki sveštenik te vjere postidi”, rekao je prota Gojko, koji je sa puno emocija govorio o Slavkovim poslednjim ovozemaljaskim danima i mukama tokom njegove bolesti.
“S te strane, Bogu hvala što se sa ovakvom njegovom vjerom i ta muka i to raspeće, i njega i njegove porodice, okončalo. On je tu vjeru ulio u sve nas i znamo da ga ispraćamo na pravi put jer Slavkova vjera je bila prava. To je pravoslavlje. To je Božiji put kako je on živio i kako je hodio, i hvala Bogu od njega ima šta da se prelije i na ovu lijepu porodicu, i na sve nas koji smo ga poznavali. Njemu neka je vječni pokoj, porodici neka Bog da snage, vjere i ljubavi, a svima vama neka Bog da blagoslova koji ste došli da zajedno sa porodicom podijelimo ovaj momenat tuge i vjere u vjekove vjekova. Amin”, zaključio je protojerej-stavrofor Gojko Perović u oproštajnom slovu.
U ime Crkvene opštine Žabljak od Slavka Krstajića se oprostio Miraš Vuković koji je naglasio da iako je u ranoj mladosti otišao sa ovih prostora, Slavko je svim svojim bićem i životnim pregnućem nosio u sebi sve vrline durmitorskoga čovjeka.
“Pored brojnih porodičnih i profesionalnih obaveza, koristio je svaki slobodan momenat i trenutak da posjeti svoj rodni kraj, braću, rodbinu, kumove i prijatelje, a posebno je nastajao da da doprinos utemeljenju i razvoju duhovnog života u Durmitoru. Kao član crkvenog odbora, pregnantnim i podvižničkim radom davao je nemjerljiv doprinos obnovi i izgradnji sakralne baštine našega kraja”, rekao je i dodao da je on bio idejni začetnik i učesnik gotovo svih poduhvata koji su zadnje tri decenije uspješno sprovedeni.
Podsjetio je da je Slavko za vrijeme ovozemaljskog trajanja izrazio želju da svoj životni put okonča u mjestu svoga rođenja i rođenja njegovih predaka, na Durmitoru:
“Gospod je uslišio molitve da počiva pored crkve Svetog Preobraženja, gdje je zajedno sa svojim bratstvom Krstajića učestvovao u obnovi zvonika crkve, prilažući zvono,čime su posvjedočili tradiciju svojih porodica koje su prije 120 godina priložili zvono na Komarskoj crkvi u Drobnjaku. Čovjek je biće koje je stvoreno za vječnost i neprolaznost, svevremenost, bezvremenost, sazdan po Božijem liku. I naš Slavko je primjer takvog Božijeg zdanja, koji život na zemlji živi sa jednim ciljem: da se on ne završi danas na ovom mjestu već naprotiv istinski nastavi u Carstvo nebesko.”
Ispred porodice od Slavka se oprostio Petar Krstajić koji je istakao da je Slavko bio čovjek posebnih vrlina i znanja:
“On je bio odvažan i požrtvovan čovjek. Odan porodici, bratstvu i našoj vjeri. Sa pravom mogu reći ponosimo se njegovim likom i djelom. Najteže je njegovim najbližima Ljilji, Sandri, Todoru koji su godinama radili sve što je bilo u njihovoj moći, pa i više od toga, kako bi Slavko ozdravio. Nezamisliva je tuga danas njegove majke, sestre i brata, koje je bolest spriječala da isprate svog voljenog Slava na vječni počinak.”
Iako je životni vijek proveo u Budvi, Slavko si uvijek vraćao Durmitoru, svom ognjištu i njegov odnos prema zavičaju je neprocenjiv, ocijenio je i dodao: “Tu je nalazio mir, utočište, inspiraciju, snagu i Boga samoga. On je to ponio sa sobom, a o tome svjedoči činjenica da je zadnje dane svoga života proveo u svojoj kući, moleći se za svoje, i u molitvama svoju dušu Gospodu predao.”
Posebno priznanje i zahvalnost, gospodin Petar je iskazao u ime bratstva Krstajića za Slavkov doprinos u stvaranju, oblikovanju, publikovanje i organizovanju bratsveničkih skupova koji su ih učinili bližima i složnijima, na uzor drugima.
“Bratstvo Krstajića, posebno naša pokoljenja, mu to neće i ne smiju zaboraviti, već na njegovom primeru će se učiti nadahnjivati”, kazao je između ostalog Petar Krstajić.
+++
Slavko Krstajić se upokojio u Gospodu juče, 25. septembra, u 65-oj godini života.
Bio je osnivač i direktor Agencije za poklonička putovanja Mitropolije crnogorsko-primorske „Odigitrija“, koordinator Ekonomskog savjeta i dugogodišnji član Eparhijskog savjeta i Eparhijskog Upravnog odbora naše Mitropolije.
Dugi niz godina je bio predsjednik odjeljenja za zapadni Balkan Međunarodnog fonda jedinstva pravoslavnih naroda, koji je od svoga osnivanja 1995. godine pod pokroviteljstvom Moskovske patrijaršije.
Bio je i predsjednik Imperatorsko pravoslavno-palestinskog društva.
Jedan je od autora knjige Trgovci dušama; dukljansko-montenegrinski vjerski trafiking u svjetlosti dokumenata.
Učestvovao je velikom broju naučnih skupova.
Zajedno sa svojom porodicom bio je priložnik Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Poslednjih godina svoga života mnogo se trudio oko podizanja budućeg sabornog hrama na Žabljaku, gdje je bio i predsjednik odbora za gradnju.
Bio je ponosni otac Sandre i Teodora i voljeni suprug dr Ljiljane, pedijatra u budvanskom Domu zdravlja.
Vječan spomen i Carstvo nebesko!
