U nedjelju 21. po Pedesetnici, na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Svete besrebreniie Kozmu i Damjana, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Miladin Knežević. Sasluživalo je sveštenstva ovoga hrama: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojerej Branko Vujačić, jerej Velimir Bugarin, kao i protođakon Vladimir Jaramaz.
Pred Svetu tajnu pričešća, prazničnim slovom obratio se protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, koji je tumačeći današnje pročitano jevanđeljsko začalo, podsjetio da je Gospod često govorio u pričama svojim učenicima i narodu: “Alegorijama koje se tiču konkretno svakodnevnog života, govoreći jednostavno, onim jezikom kojim su ga svi mogli razumjeti.”
Dalje je pojasnio jevanđelsku priču o sijaču i sjemenu, govoreći o domenu sposobnosti primanja Božije riječi, ne samo na nivou razumijevanja, već na nivou tvorenja, izvršenja, konkretnog života po Riječi Božijoj:
“Upravo i u današnjoj jevanđelskoj priči Gospod je decidno naveo mnoge primjere raznih situacija kada se sjeme, kao riječ Božija, ne primi u duši. Očigledno ako čovjek nije kršten, ako ne posjećuje Hram Božiji, bogosluženja, biće poput sjemena koje je palo, ali ne na plodnu zemlju već u kamenje, trnje, ili pokraj puta, te ne daje roda ni ploda, već tada čovjek radi protiv Boga i bližnjih svojih.”
Međutim, kako je kazao, ako je čovjek u zajednici sa Bogom, sa bližnjima, ako je neko ko pomaže, voli, ko živi ljubavlju, njegov će plod biti stostruk.
“Duša toga čovjeka je kao plodna njiva na koju je palo sjeme koje daje dobrog i bogatog roda. Odnosno, Riječ Božija koju takav čovjek i sluša i razumije i izvršava, živi u skladu sa zapovijestima Božijim. U stvari Jevanđelje koje čitamo na svakoj Liturgiji, priče koje čujemo, nisu ništa drugo nego uput kako da zadobijemo Carstvo Božije, kako da naš život na zemlji postane plodotvoran, kako da uzrastamo u punoću mjere rasta Hristove”, besjedio je prota Dalibor.
U drugom dijelu pastirskog slova, on se osvrnuo na život i djelo divnih Božijih ugodnika, besrebrenika Kozme i Damjana:
,,Mnogo plodonosni, oni koji su stostruko rodili ljubavlju, žrtvom i podvigom jesu svetitelji koje danas proslavljamo, besrebrenici Kozma i Damjan. Oni su svima bili sve, nesebično sebe davajući na službu. Budući da su bili ljekari po zanimanju, oni su liječili, pomagali kome su god mogli, ne uzimajući ništa zauzvrat”.
Govoreći o isceliteljskim moćima ovih Božijih ugodnika, ukazao je na činjenicu u kojoj tjelesne bolesti predstavljaju manji problem od duhovnih, koje nastaju posredstvom života u grijehu, naročito nepokajanom:
“Svi mi obolijevamo, braćo i sestre. Nekada to bude duhovno, nekada tjelesno. Ali mnogo je opasnije duhovno obolijevanje od onog fizičkog. Fizičke bolesti su vidljive, opipljive i lakše ih je liječiti od onih duhovnih koje je mnogo teško i prepoznati”, kazao je prota Dalibor.
Podsjeća da je lijek protiv svih bolesti, naročito onih najtežih, duhovnih, Sveto pričešće.
“Sjedinjenje sa Hristom, to je lijek za sve naše neduge i bolesti. Sagledajmo sebe, oprostimo bližnjima, ispovijedajmo svoje grijehe, sagledajmo naša sagrešenja. Sve započinjimo molitvom, baš kao što su to činili i Sveti besrebrenici Kozma i Damjan i baš kao što započinje sve u osveštanom bogoslužbenom životu i ciklusu. Sve počinje i završava se molitvom”, poručio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst & foto: Boris Musić
