Besjeda Njegovog Preosveštenstva episkopa zapadnoameričkog g.Maksima izgovorena u toku svete arhijerejske liturgije 27.02.2022 u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici:
“Hodite blagosloveni Oca mojega i primite Carstvo koje vam je pripremljeno prije postanja svijeta”. Evo draga braćo i sestre u današnji dan, u ovaj poseban dan Gospod pred nas iznosi jednu sliku Stašnog suda i prikazuje sudiju u pravom smislu riječi. I Crkva koja blagovijesti svijetu Carstvo, koje je pripremljeno u savjetu Božijem kao cilj i kao odredište svih nas, danas pred nas iznosi jedno upozorenje. Iako je Jevanđelje blagovijest o spasenju, o ljubavi, blagovijest u savršenom Bogu koji savršeno voli čovjeka da se žrtvovao kao jednorodni Sin Očev i postao svijet, postao čovjek, postao istorija. Istovremeno taj Gospod je sudija istorije, posebno sudija čovjekov i djela ljudskih. Po blagoslovu visokoprosvećenog mitropolita Joanikija rekao bih nekoliko riječi o ovom duboko značajnom današnjem jevanđelskom odeljku, tako blagoslovenom, tako potrebnom čovjeku svakog vremena i svake epohe. Rekosmo da današnje Jevanđelje pred nas iznosi jedno upozorenje, a ono se tiče toga da, kao ljudi koji smo kršteni u smrt i vaskrsenje Hristovo, pozvani smo do kraja da budemo Hristovi, da u njemu živimo, istovremeno da Njime procjenjujemo svijet i istoriju a isto tako da pristupamo svojim bližnjima. Kaže se u Jevanđelju da onaj koji je Hristov, taj ga prepoznaje, ne samo individualno nego u svakom liku a posebno kod onih koji su potrebiti. A takvih je toliko mnogo oko nas. Pojedini bi današnji primjer koji Hristos ističe shvatili da je dovoljno činiti dobra dijela i eto spasenja. No u tom slučaju Hristos i nije potreban ukoliko dobra dijela činimo onima koji su gladni ili žedni, kada primamo strance ili posećujemo one koji su u tamnicama. No Jevanđelje današnje ali i Crkva pred nas iznosi jednu važno istinu. Ne može se ući u Carstvo Očevo, blagosloveno i pripremljeno prije postanja svijeta, ukoliko se ne prođe kroz Hrista koji se poistovetio sa onima o kojima govori današnje Jevanđelje. To bi značilo da Hristos stoji na tim vratima Carstva i onaj koji želi da prođe treba da pokaže da ljubi, da voli i da prašta. Kao da mu Hristos kaže: ukoliko ne opraštaš ne možeš da prođeš. I to je to upozorenje draga braćo i sestre, koje nam služi kao podsetnik u svim našim podvizima, o kojima i apostol Pave govori kada kaže da, da li postimo da li ne postimo, manje je važno od toga da li tim našim činom kod bližnjih a posebno kod onih slabih izazivamo sablazan. I zato on kaže: “ako ću nekoga sablažnjavati time što postim onda ću da mrsim dovijeka i obratno“. Želi da nam kaže i to govori apostol da, sablažnjavajući bližnjeg mi samoga Hrista sablažnjavamo. I eto dakle, sa tim podsetnikom, treba da živimo i nastavljamo podvig života u Hristu, a on ovih dana zadobija jedan poseban, neobičan oblik, podvig posta i uzdržavanja koji je opet u znaku ljubavi Hristove. Prema tome draga braćo i sestre, sabrani u ovaj dan, ušavši u ovaj hram, u sliku blagoslovenoga Carstva Oca nebeskoga koje nam je pripremljeno prije postanja svijeta, ne zaboravimo bližnje koji se nalaze izvan hrama. Taj zaborav ne sme da bude propraćen zaboravom Hrista. Ukoliko je dakle u bližnjemu našem prepoznata ikona Tvorca Hrista po kome smo sazdani, onda imamo nade da budemo primljeni u ovo Carstvo. A u tome je sva naša nada i to je naša radost. To iznenađujuće upozorenje koje Hristos postavlja je samo još jedan podsticaj svima nama, radosni poziv “hajde da bližnjega poštujem i volim” i “hajde da jedni druge ljubimo po slici Sina jedinorodnoga” koji nas uvodi u Carstvo Oca svojega u Duhu svetome na svu vječnost.