Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije danas, na praznik Sv. Sergija Radonješkog, 18. jula, služili su Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Jevstatija Srpskog u Trepči, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija Budimljansko-nikšićke i Zvorničko tuzlanske i molitveno učešće brojnih vjernika.
U toku Liturgije su kršteni i miropomazani sluge Božije: Batrić, Strahinja i Miroslav.
Preosvećeni Episkop Metodije, tumačeći današnju jevanđeljsku priču, podsjetio je da Gospod poučava i govori narodu koji je išao za Njim, da primi utjehe i blagoslova iscjeljenja od svake vrste nesreće, neduga i bolesti, koje je nosio, kao što i svi ljudi u istoriji ljudskog roda nose na plećima svojim dok prohode ovom zemljom od svoje kolijevke do groba, kakvi treba da budu da bi bili blaženi – da bi bili u onakvom stanju duha kakvim će da zasluže i zadobiju Carstvo nebesko.
Tumačeći prvo od devet blaženstava: Blaženi siromašni duhom jer je njihovo Carstvo nebesko, koje je najdublji potrebni temelj i na kome će čovjek sve ostalo svoje duhovno gradivo da nadomjesti i da nadograđuje, Vladika budimljansko-nikšićki Metodije je objasnio da smiren i siromašan duhom znači da čovjek bude siromašan svim onim predstavama i slikama koje ima o sebi, jer je ljudska osobina da čovjek visoko misli o sebi.
“Siromašan duhom znači smiren čovjek. Smirenje zadobija samo onaj koga istinski posjeti blagodat Božija, a dobija se kroz molitvu, post i ostale vrline. Čovjek treba da vrši dobra dijela koje je Gospod zapovijedio, da bi time zadobio blagodat Božiju, a tek sa zadobijanjem blagodati Božije, osnovni cilj našeg hrišćanskog života je, kao što su govorili Sveti oci, zadobijanje blagodati, energija Božijih kroz Svete tajne, čovjek osjeća blizinu Božiju. Tek u blizini Božijoj čovjek duboko osjeća svoju nedostojnost i svoju grešnost.”
Objasnio je da je jasan znak za ljude koji spolja misle visoko o sebi, da oni nisu osjetili blagodati Božije, a da bi bili smireni jedini način je da nas posjeti blagodat Božija:
“Da se za to koljenopreklono svakodnevno i u svakome času, kao što ja zapovjedio apostol Pavle, neprestano molimo, a kad zadobijemo to smirenje onda će da poteknu suze, jer Blaženi koji plaču jer će se utješiti. Sagledavajući nedostojnost svoju, a svemogućstvo Božije, počinju suze same da teku koje očišćuju dušu od svakoga bremena, tereta i grijeha, koje se na nju zalijepilo, nakupilo.”
Govoreći o blaženstvu “Blaženi krotki jer će naslijediti zemlju”, Vladika je kazao da da je to jedan od najvećih paradoksa jer vidimo kroz cijelu istoriju ljudskog roda kako se ljudi takmiče u sili, snazi, moći ovoga svijeta, kako se i danas naoružavaju, idu jedni na druge da bi osvojili neke teritorije:
“A Gospod kaže upravo onu duhovnu logiku, koja se uvijek pokazala kao istinita i prava, da će samo oni koji su smireni i krotki naslijediti zemlju. Zato narodi koji imaju tolike zemlje i toliki prostor na ovoj zemlji im pripada, izgleda da su ispunili ovo blaženstvo Hristovo za koje On kaže da će naslijediti zemlju oni koji su krotki”, besjedio je Njegovo preosveštenstvo.
Blaženi ste kad vas uzprogone i omrznu i razglase ime vaše kao zlo po cijeloj zemlji, imena mojega radi. Vladika je podsjetivši na ovo blaženstvo kazao da će, kao što je gonjen Hristos, biti gonjeni radi imena Njegovoga svi oni koji idu za Gospodom:
“Ne zbog bilo čega, nego toga zato što se osjenjujemo krsnim znakom i imenujemo Hristovim imenom, kao što su se imenovali i ovi novo kršteni ovdje. Gospod da nas ukrijepi i da nam da snage da postavimo prvi i osnovni, najdublji temelj, našega duhovnog života, a to je smirenje. Što ono bude dublje, biće stabilnija duhovna građevina naša i uspeće nas do samoga Carstva nebeskoga”, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki gospodin Metodije.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na početku arhipastriske besjede kazao da je važno sačuvati pamćenje, podsjetivši na narodno predanje o Crkvi Svetog Jevstatija koja je nekada postojala na ovom mjestu, i čiji temelji za sada nijesu pronađeni. Upravo iz toga sjećanja, nastao je novi hram na Trepči, koji je ukrasio ionako lijepu Limsku dolinu. Posebno je istakao da je dan Svetog Sergija, ruskog, sveslovenskog i svepravoslavnog svetitelja, koji se proslavlja u najljepše doba godine, izabran za ovaj ljetnji sabor.
„Svetitelji Božiji pripadaju ponajprije onome narodu u kom su rođeni, ali ako su istinski svetitelji, oni pripadaju svim narodima. To se naročito pokazuje kod nas u manastiru Ostrogu, ali ne samo u Ostrogu, nego je to svuda vidljivo gdje se proslavljaju Božiji ugodnici“, naglasio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Sve što se događalo u Limskoj dolini u prethodnih dvadeset godina, kako je kazao, bilo je u znaku velike duhovne obnove, u znaku Svetosavlja. Sjeme koje je posijao Sveti Sava niče i cvjeta. Obnove hramova i manastira protumačio je kao naročitu milost i naročito staranje Božije o vjernom narodu.
„Nije to naša zasluga. To je zasluga naših predaka koji su za vjeru živjeli, za vjeru se borili, i za svoju pravoslavnu vjeru i glave polagali. To je veliki oblak svjedoka.“, zaključio je Mitropolit i kazao da nikako ne možemo da ih prebrojimo. Podsjetio je samo na one koji su postradali u dvadesetom vijeku, za koji su se mnogi ljudi nadali da će da bude vijek sreće i blagostanja i duhovnog napredovanja.
„Prolilo se nažalost najviše krvi u dva svjetska rata, ali ono što je najstrašnije u našem narodu, dogodilo se bratsko krvoproliće. Izginuli su zajedno sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim Joankijem mnogi sveštenici, od bratske ruke pobijeni. To je najstrašniji zločin. I još naš narod nije shvatio šta nam se dogodilo. Još bi neki da na tom zločinu prave budućnost i da na tom zločinu temelje svoju vlast i svoju ideologiju. To je vrijeme svakako prošlo, ali trebaće još nekima da shvate da je to vrijeme prošlo“ , besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Objasnio je da je sve na ovome svijetu prolazno, osim onoga što se čini u slavu Božiju, a to ima vječno značenje i vječno trajanje.
Govoreći o značaju novopodignutog hrama, Mitropolit je rekao da „ovaj hram daje ovome selu i cijeloj Limskoj dolini novi život i zato podižemo hramove Božije, da se u njima osvećujemo, da se u njima sabiramo, da se u njima Božanske ljubavi napajamo, da jačamo naše zajedništvo, i to ne bi trebalo nikome da smeta“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije
Upitao se kome može da smeta ako se djeca odgajaju u pobožnosti, čestitosti, dobroti i ako se oplemenjuju pravoslavnom, jevanđeljskom, hrišćanskom kulturom, jer smo od toga vidjeli samo dobro u našoj prošlosti. Primjer za to su nam velike ličnosti koje su zasijale vjerom i ostalim vrlinama, zbog čega su zaslužili da ih narod pamti i pominje sa ljubavlju. Među njima je istakao Svetog Jevstatija koji je rodom iz ovoga mjesta.
Nakon Liturgije održan je crkveno-narodni sabor uz trpezu ljubavi za sve prisutne.
Za pokazanu ljubav i dobročinstvo prema svojoj Svetoj crkvi, a naročito prilikom izgradnje Crkve Svetog Jevstatija Srpskog u Trepči, uručena je arhipastirska gramata Opštini Andrijevica. Zahvalnicama su odlikovani: DOO Komunalno – Andrijevica, g. Vesko Raketić, g. Željko Ćulafić, g. Žarko Barjaktarević – Bakule, g. Velimir Bata Đurišić, g. Velimir Milo Dragović, g. Slavko Jakić, g. Branko Vukmanović, g. Dragan Kastratović i gđa Sofija Novović.
Vesna Dević / Lazar Šćekić
Foto: Nikola Joksimović
