Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Vavedenje Presvete Bogorodice, 4. decembra 2022. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović. Proti Nikoli sasluživali su protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković kao i protojerej Miladin Knežević.
Ovom evharistijskom sabranju molitveno je prisutvovao protojerej Branko Vujačić.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod je poučio načalstvujući sveštenik Nikola Pejović, koji je u uvodnom dijelu obraćanja naglasio da je evharistijsko sabranje, liturgijsko sabranje zapravo nebozemni sabor u kojem se oprisutnjuje sami Hristos Bog:
,,Liturgija je nebozemni sabor na kojem Nebo silazi na Zemlju u kojoj se Duhom Svetim oprisutnjuje sami Hristos Bog koji je sa nama i u nama i među nama”.
,,Ovaj današnji sabor uvećan je i tom radošću što danas proslavljamo jedan divan praznik, praznik uvođenja Presvete Bogorodice kao trogodišnje djevojčice u hram, kada su njeni roditelji pošli da je posvete Bogu da bi prebivala u hramu te da bi se učila mudrosti Božijoj i ne samo da su otišli do hrama nego se taj neuobičajeni događaj pretvorio u nešto čudesno. Prvosveštenik je uzeo djevojčicu i nadahnut Duhom Svetim uveo je u jedan dio hrama koji se zove svetinja nad svetinjama”. – besjedio je prota Nikola.
On je u daljem približavanju dubljeg smisla ovog praznika obrazložio da samim događajem uvođenja Presvete Bogorodice u Hram u Svetinju nad svetinjama se zapravo obznanjuje da Presveta Bogomajka nije obična djevojčica, obično ljudsko biće, nego neko koga je Gospod izabrao da sam postane Hram i smjestilište nesmjestivoga:
,,Time je obznanjeno da to nije obično dijete, da to nije obična djevojčica, obično ljudsko biće, nego neko koga je Gospod izabrao da sam postane Hram i smjestilište nesmjestivoga, da bude ona koja će nam roditi Hrista Boga, ona koja će Sinu Božijem dati ljudsku prirodu i tako će Sin Božiji postati Sin Čovječiji i u ličnosti Bogočovjeka Hrista pomiriće se Nebo i Zemlja, zagrliće se Bog i čovjek, Nebo će sići na Zemlju, da bi se Zemlja uzvisila na Nebesa, Bog će sići među nas ljude i postati čovjek da bi mi ljudi mogli da postanemo Bogovi po blagodati”.
U drugom dijelu pastirskog slova, prota Nikola je dao akcenat na post kao sredstvo spasenja kojim se ujedno i spremamo da proslavimo rođenje Boga u tijelu iščekujući taj događaj:
,,Ovo je prva nedjelja ovog posta, posta kojim se spremamo za taj čudesni događaj, kojim se spremamo da proslavimo rođenje Boga u tijelu i iščekujemo taj događaj. Zato bi tokom ovog perioda posta i pripreme trebalo da nam srce i dušu preokupira ta radost iščekivanja, a nema ništa ljepše nego radosno iščekivati neki događaj. Sav naš život nije ništa drugo nego iščekivanje i očekivanje. Kada se začne dijete u utrobi mladi roditelji čekaju devet mjeseci da dijete dođe na svijet, pa svaki trenutak i dan broje kada će se to desiti”.
,,Zato kada zapitamo i sebe i druge: ,,Kako i na koji način da postimo?” Ovo je način! Da srce naše bude ispunjeno radošću isčekivanja! Dobro je da sebe popravljamo i treba da gledamo svoje grijehe i svoje slabosti, ali, nije dobro da samo u sebe gledamo pa makar to bilo iz tog razloga. Jer nećemo onda osjetiti istinsku radost ni posta ni molitve ni praznika ako ne budemo zagledani u Hrista Gospoda. To je izvor naše radosti, Crkva Hristova je projava te radosti, a to je radost Carstva Nebeskoga”. – rekao je on.
Prota Nikola je posebno ukazao na ono što je najveće prizvanje i dostojanstvo slobode svakog čovjeka a to je živa zajednica sa živim Bogom, koja iscjeljuje, preobražava i poništava naše izjednačavanje u konačnosti sa našim slabostima:
,,Bog je došao u ovaj svijet zbog čovjeka, zbog mene, tebe, svih nas zajedno! Došao je da uzme naše slabosti na Sebe, došao je da ih iscijeli, preobrazi, da nam kaže da to što imamo slabosti – nismo to mi! Nije to ono što nas iscrpljuje! Nije to ono što je konačna riječ o nama! ,,Vi ste stvoreni za zajednicu sa Bogom! I ja dolazim u ovaj svijet da vas uvedem u tu zajednicu!” – poručuje Gospod”.
On je potom akcentovao da Bog nije dao Sebe svakom čovjeku ponaosob rezervisano ili proračunato na kašičicu, već je dao svog Sebe po ljubavi svojoj, zato i traži i očekuje da i mi i u tjelesnom i u duhovnom smislu predamo i sebe i jedni druge Hristu Bogu:
,,Zato iz te radosti, iz tog radosnog očekivanja proizilazi naša želja da se što bolje pripremimo za taj događaj! Iz te radosti proizilazi i naša potreba da ljubimo Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i mišlju svojom, svim umom svojim, cijelom svojim bićem, jer Bog nije došao na kašičicu i dao nam sebe na kašičici, nego nam je dao cijeloga Sebe bez ostatka! Zato i traži i očekuje da i mi sebe i u tjelesnom i u duhovnom smislu predamo i sebe i jedni druge Hristu Bogu!”
Prota Nikola je akcentovao da je potrebno u post i molitvu kao sredstva koja vode ka spasenju unijeti vjeru, radost, ljubav prema Bogu i prema ljudima, budući da tek tada post i molitva dobijaju na važnosti:
,,Nisu post i molitva ciljevi sami po sebi. Post i molitva su sredstva ka spasenju. Zato ako u njih ne unesemo vjeru, radost, ljubav prema Bogu i ljubav jednih prema drugima, onda taj post i molitva nemaju nikakve važnosti! Zato ovaj današnji praznik i ova prva nedjelja posta, ovaj naš put u susret Bogomladencu Hristu, jeste prilika da se zajedno u ovom Hramu Vaskrsenja pomolimo Bogu da nam daruje tu radost, da nam daruje tu savršenu ljubav prema Bogu i ljubav jednih prema drugima, da Bog prepozna da smo Njegovi, da smo bližnji Njegovi, kao što je On bližnji naš!”
,,Mi se spremamo da dočekamo taj praznik, kada će Nebo i Otac Nebeski darivati Zemlju i svakoga od nas, Sinom svojim Jedinorodnim da svaki koji u Njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni!” – poručio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
