Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 19. marta 2023. ljeta Gospodnjeg, u treću nedjelju Časnog posta – Krstopoklonu, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Nikole u Kotoru, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće vjernog naroda.
Visokopreosvećeni Mitropolit je u svojoj besjedi naglasio da se u Krstopoklonoj nedjelji i prije Velikog petka osnažujemo silom Časnog krsta i da je Gospod kao svemoćan mogao da nađe neki drugi način da spase rod ljudski, da ne uzlazi na krst i ne prima tako užasnu smrt radi nas i našega spasenja. Ali nije, pojasnio je Vladika, jer je On došao u ovaj svijet iz ljubavi prema čovjeku.
“Da se poistovjeti sa čovjekom, da primi ljudsku prirodu i postane kao jedan od nas, ne gubeći ništa od svoga Božanstva, ne umanjujući ničim svoje Božanstvo, jedino pokazujući time svoje smirenje”, besjedio je Mitropolit, dodavši da je prije Hristovog dolaska cio rod ljudski počivao u sjenci i tami, smrti. Sveto pismo kada govori o tome, govori o pomračenosti i otuđenosti čovjeka od Boga, a ako se čovjek otuđi, odvoji od Boga koji je izvor života, njegovo življenje nije pravo nego ga Sveto pismo izjednačava sa smrću, to je smrt prije smrti.
U nastavku Vladika je podsjetio da je Gospod došao ne samo radi pravednika nego i radi grešnika, da spase sve i da se javi i onima koji su u najdubljoj otuđenosti, da primi njihove grijehe na sebe, da se s njima poistovjeti i prosvijetli njihovu tamu i da ih uzdigne u slavu svoga vječnoga života.
“Njegova žrtva, Njegovo stradanje, krst, raspeće, poniženje, može se samo razumjeti kao krajnja Njegova ljubav, jer prava je ona ljubav koja je spremna na žrtvu i koja se žrtvuje, a ona koja nije spremna na žrtvu, pokazuje se kao lažna”, kazao je Mitropolit i poučio sabrane da bi pravi hrišćanin, koji slijedi put Božje ljubavi, trebao da uvijek bude spreman na žrtvu, makar po svojim moćima.
Gospod Isus Hristos je odabrao da obnovi našu prirodu, naše savjesti, na način što će primiti živonosnu smrt na krstu radi nas i našega spasenja i na takav način primi svo naše poniženje, smrt.
“Da nas na takav način obnovi i objedini i izlije preko svoga krsta svoju blagodat i milost na ovaj grešni svijet. I kao što je izlio svoju živonosnu krv sa krsta, tako je izlio i svoju blagodat i milost i svoje obnovljenje. Zapravo mi se krvlju Njegovom živonosnom, žrtvenom, obnovismo i to ispovjedamo kada god pristupamo Svetim tajnama Hristovim, jer Njegova žrtva, ljubav je postala za nas izvor života – ona ljubav koja se žrtvovala na krstu. A tajna krsta nas uvodi i u tajnu vaskrsenja.”
Govoreći o krstu, Mitropolit je istakao da on ima dva pravca: horizontalni, koji je znak naše ljudske prirode i čovječanske sudbine ovdje na zemlji, i vertikalni koji je simbol Božanstva.
“Krst je istovremeno simbol stradanja Hristovoga i Njegove pobjede nad smrću, Njegovoga tridnevnog Vaskrsenja. On je postao znak naše vjere i našega spasenja i sila Časnoga i životvornoga krsta je sila naše vjere pravoslavne. Krstom Hristovim se događaju čudesa, iscjeljenja, obnovljenje ljudske prirode. I objedinjavanje nas u Crkvi Božjoj, Gospod je izvršio krstom, kao da je zagrlio svojim na krstu raspetim rukama cio svijet i sve sabrao u svoje živonosno naručje.”
Podsjetivši da u sredini Velikoga posta, Crkva svečano iznosi Časni krst na cjelivanje, kako bi se silom Krsta Gospodnjeg, silom Njegove ljubavi osnažili, obnovili, ukrijepili, nadahnuli, Mitropolit je pozvao sve da idemo Hristovim stopama – putem ljubavi Božije, naročito u toku ovoga Časnoga posta, ali i u sve dane našega života:
“Nije lako ići tim putem, ali kada smo sa Hristom i kada smo krijepljeni Njegovim Krstom onda pred nama nema nikakvih prepreka. Kad nas vodi ljubav Božja i kada od nje ne odstupamo, ona nas osnažuje, oplemenjuje, ohrabruje, objedinjuje.”
Mitropolit crnogorsko-primorski u besjedi se osvrnuo na mnogobrojna iskušenja našega naroda kroz istoriju, dodavši da je glavna sila koja nas je držala u prošlosti, bila naša pravoslavna vjera. Držali smo se posta i moltve, a naši preci, iako su se ređe pričešćivali, imali su jaču vjeru nego mi danas:
“Pravoslavna vjera je pretrpjela ovdje najviše i vazda je imala jake neprijatelje. Međutim, mi smo se držali Hristovoga puta i Njegovoga Časnoga krsta od tri prsta, kako su naši preci govorili, a oni koji su htjeli da promijene našu vjeru, iza njih je stajala uvijek neka moćna država. Ali održala se sveta pravoslavna vjera i ostali smo na putu Svetoga Save i naših svetih predaka. U najtežim vremenima Bog nam je slao takve pastire, svetitelje, ugodnike Božje, kao što je Sveti Vasilije Ostroški i Sveti Petar Cetinjski, koji su sačuvali dušu našeg naroda i ukazali nam kojim putem treba da idemo i u najtežim vremenima.”
Po mišljenju Visokopreosvećenog Mitropolita kao narod do dana današnjega, nijesmo skrenuli sa tog svetosavskog puta, puta Sv. Vasilija Ostroškog i Petra Cetinjskog, krijepeći se i snažeći, objedinjavajući se silom Časnoga i životvornoga krsta, zapravo Božanskom ljubavlju koja ispunjava naša srca.
“I to je najveći kvalitet naše svete vjere, a istovremeno najveći cilj i najvažnije stremljenje našega života, da bismo tim putem uvijek išli i da bi nam ovaj post bio blagosloven, spasonosan, da bismo se udostojili da se poklonimo živonosnim stradanjima Hristovim u vrijeme Velike nedjelje, Njegovome raspeću i smrti i grobu Njegovom živonosnome. I da bismo u slavi i radosti, ljubavi međusobnoj, dočekali svijetlo tridnevno Njegovo Vaskrenje. A Vaskrsenje Gospodnje je takvo da nas je Gospod učinio saučesnicima Njegove pobjede nad smrću i Njegovoga Vaskrsenja i vječne slave i novoga i vječnoga života”, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
