Škola vjeronauke iz Bara je bila zadužena za humanitarni štand, koji je ove godine bio novina na Dječijem saboru. Prikupljali su darove od dječijih srca za djecu sa Kosova i Metohije.
„Mi smo za Božić već imali neku sličnu akciju. Imali smo Božićni vašar i sva sredstva smo usmjerili za djecu iz Osojana, u Metohiji. To je bilo jako lijepo i puno ljudi je uzelo učešća u toj našoj akciji. Međutim, iako smo to jako željeli, tada im ipak nismo kupili poklone, već smo poslali novac. Tako da mislim da je ovo sada Božija pravda, da je Bog vidio naša srca i želje i da nam je dao priliku da se odužimo i poklone im pošaljemo. Mislila sam da to bude skromno. Mojoj djeci sa vjeronauke sam rekla da donesu neku lijepu gumicu, olovku, da napišu neko lijepo pismo svom nepoznatom drugu na Kosovu i Metohiji. Međutim, to je imalo takav odziv, da smo mi donijeli preko stotinu punih paketa, dvadeset punih ranaca sa svom mogućom opremom za školu, punim pernicama i slično. Ja sam prosto bila u nevjerici, ne znam kako se to dogodilo. Pojavilo se puno nepoznatih, tajnih dobročinitelja, kao Sveti Nikola. Jedan čovjek, on će vjerovatno znati, ne želi da mu se zna ime, donio nam je pakete i pakete najskuplje i najbolje opreme za školu. Kolo srpskih sestara Sveti Jovan Vladimir iz Bara nam je takođe jako puno pomoglo. Mislim da smo djecu na Kosovu obezbjedili ove školske godine. Naša djeca su pravila i pisma nepoznatom drugu i biće tu puno lijepih poruka. A onda smo došli na Sabor pa je i ovdje bilo puno lijepih poklona, puno djece je učestvovalo i ja zaista mislim da će se djeca na Kosovu obradovati prije svega, zato što imaju toliko prijatelja u Crnoj Gori“, kazala je vjeroučiteljica iz Bara, Slavica Orlandić.
Podsjećamo da se upravo tokom drugog Pravoslavnog dječijeg sabora, održanog 2001. godine na Cetinju, prva grupa Srba povratnika, njih 50, vratilo u Osojane. O tome je tada okupljenoj djeci govorio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije.
„Sad ću da vam kažem nešto što ćete vi prvi da čujete. Ja poslijepodne idem na Kosovo. Idem na Kosovo i sjutra u 5 sati treba da budem tamo na Savinim vodama, pa ćemo onda da idemo u mjesto Osojane, dolina Osojane se zove, gdje su jutros u 4 sata vratili se prvi Srbi, njih 50. Mnogo mi je drago što je na ovom Saboru najviše pjesama pjevano o našem Kosovu i Metohiji. To ću da prenesem i našoj Mati Fevroniji u manastiru Pećkoj Patrijaršiji i našoj braći monasima iz carkse lavre Dečana. Oni su se takođe pripremali, treba da odnesemo hranu našim povratnicima tamo i da im prenesemo blagoslov odavde sa ćivota Svetoga Petra i ruke Svetoga Jovana Krstitelja. Da Bog učini da oni budu prvo sjeme i da će ako Bog da sad posle njih i drugi krenuti koji su ostali bez svojih domova. Kuće će se napraviti, zemlja čeka. Tamo je sve zapušteno, u korov i trnje. I groblja su zarasla, tako da evo hvala Bogu, prva radosna vijest danas je ova koju vi čujete“, rekao je tada Mitropolit Amfilohije.
Olivera Balaban
