Na dan kada naša Sveta Crkva proslavlja praznik svih majki, na Materice, u drugu nedjelju pred Roždestvo Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, odslužena je Sveta Liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je predstojao protojerej-stavrofor dr Nenad Tupeša klirik Mitropolije dabrobosanske i profesor liturgike na Pravoslavnom Bogoslovskom Fakultetu ,,Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči. Proti Nenadu su sasluživali protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom ovog evharistijskog sabranja svima se obratio načalstvujući protojerej-stavrofor Nenad Tupeša koji je u uvodnom dijelu istakao da Otac naš nebeski priziva svakoga od nas u dom Njegov, u dom Očev kako bi smo uzeli učešća u Reči Njegovoj ovaploćenoj:
,,Otac naš nebeski priziva svakoga od nas u dom Njegov, u dom Očev kako bi smo uzeli učešća u Reči Njegovoj ovaploćenoj, kako bi se ispunila dvorana Carstva Nebeskoga doostojnim zvanicama kako nas Jevanđelje poučava. I vidimo da mnogi se neodazvaše, izgovarajući se svako na svoj način, stavljajući svoju obavezu ispred one glavne obaveze, a to je da se odazovu na poziv Gospodara svoga“.
Prota Nenad je potom naglasio da poziv Gospodnji jesu zvona na hramovima, ali da se ljudi često izgovaraju zašto se ne odazivaju na taj poziv Gospodnji, pretpostavljajući tom pozivu zapravo ono što je smrtno, prolazno i bezvredno:
,,Poziv toga velikoga gospodara jesu zvona na hramovima, kada zvone i pozivaju, ona nas obaveštavaju.
A šta mi učinimo? Sve ovo zemaljsko prolazno, smrtno i bezvrijedno, proglasimo za glavni cilj našega života, jer važnije nam je nedjeljom da odemo i u pekaru, da odemo i negdje na kafu ujutru, da završimo neku svoju svakodnevnu obavezu, nego li da se odazovemo na poziv Oca Nebeskoga? Da dođemo na Svadbu, i to ne bilo kako, nego Liturgijsku Svadbu. Onu u Svadbu i u onu u dvoranu koja je Hram Božiji, a koja nam nudi nešto što je veće, nešto što je temeljnije od ovoga svijeta prolaznoga, a to je život vječni i neprolazni“.
On je u nastavku rekao da je ta svečana trpeza na koju nas zapravo Gospod poziva upravo sveštena trpeza – evharistijska:
,,Šta bi bila ta Svadbena trpeza, draga braćo i sestre nego ova sveštena trpeza na kojoj se ti veliki i svadbeni darovi života vječnoga prinose – darovi tijela i krvi Gospodnje? Jer po reječi Njegovoj ko jede tijelo Njegovo i pije krv Njegovu, živeće vječno, ko to ne čini, nema života u sebi“.
U drugom dijelu pastirskog slova, prota Nenad se osvrnuo na prazni majki koji danas proslavljamo na Materice, prvenstveno praznujući spomen svetih majki koje svoj identitet temelje na Majci Božijoj – Predvetoj Bogorodici:
,,U ovu nedjelju sjećamo se upravo majki koje decu rađaju, ali i onih podvižnica majki roda našega i svetiteljki, koje su postale i uzori počeviši od majke Svetoga Save, Svete majke Angeline i mnogih drugih velikih majki ugodnica Božijih, upravo onih koje temelje svoj identitet na majci Božijoj, od koje se rađa Vječni Bog i spasitelj sveta Hristos“.
Prota Nenad je zatim uporedio majčinstvo sa žrtvom i ljubavlju Hristovom koja se nesebično daje i koja nesebično voli:
,,Nije ni čudo, što je Sveti vladika Nikolaj Žički u jednom momentu i rekao da je majka biće najsličnije Bogu. Zašto što se nesebično daje iz ljubavi prema djeci svojoj, iz ljubavi prema svakome. A ko to čini do upravo Hristos koji se toliko daje čovjeku, da je i sam postao čovjek“.
,,Zato su zapravo majke te koje su najpozvanije i koje se odazivaju na glas današnjeg Jevanđelja da učestvuju u ovoj velikoj i neprolaznoj svadbi. Upravo, pred Božić, Crkva u svom spasonosnom domostroju spasenja, kao brižna majka svih nas upravo slavi evo i uspomenu materica“.- pojasnio je između ostalog protojerej-stavrofor Nenad Tupeša.
Boris Musić
