Ivan Bulatović: Apostolu slobode
Da nije bilo tebe, možda bismo imali opravdanje da ćutimo, da se predamo, da zaboravimo na slobodu. No, svi pamtimo tvoju neponovljivu ličnost. Nije bilo davno kada si otišao, evo tek četiri godine… Četiri godine otkad si nezadrživo uzletio na nebo.
Hvala ti što si nas slobodi učio kao niko u ovom vremenu kada se o slobodi puno govori, a najmanje je ima. Hvala ti što si nas naučio da popu treba reći pop, a bobu – bob! Hvala ti što si nadahnuo dušu ovog naroda na starim njegovim idealima ustanaka, buna i nepokora.
Oprosti, sveti vladiko, što ne znamo kao ti biti hrabri i srčani, kao ti svaku umišljenu veličinu staviti na njeno mjesto i, naposletku, kao ti se boriti za slobodu naroda i pojedinca.
Da te nije bilo, lako bismo. Imali bismo izgovor. Ovako, samo možemo da se zacrvenimo pred tvojom veličinom.
No, znamo da ti ovo čitaš – življi nego ikad – i da uzimaš živo učešće u sudbini ovoga naroda. Nisu te zaludu ovih dana na zastave stavili, kao steg slobode, kao Svetog Savu onda kada su naši preci ustajali protiv dahija i kabadahija i ovdašnjih sitnih slugu ovih silnika.
Znamo da ovo čuješ, poučeni tvojom divnom vjerom kojom si sa svojim prethodnikom na tronu, Svetim Vasilijem Ostroškim, razgovarao kao sa svojim živim prijateljem. Treba nama dosta do te tvoje vjere, ali ti dometni mutavima (kako si znao reći) hrabrosti, vjere i širokogrudosti, da ne iznevjerimo zavjet kome si nas naučio.
(Autor čtec i pojac Hrama Svete Tekle u Danilovgradu, pravnik i teolog, bio je dugogodišnji predsjednik Pravoslavnog bratstva „Sveti Arsenije Sremac“ iz Danilovgrada i Predsjednik Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore)
