AKATIST SVETOM SVEŠTENOMUČENIKU GAVRILU ŽUPSKOM
Poštovani slušaoci Radio Svetigore, dragi naši Arhipastiri, pastiri, časni sveštenici, monasi i monahinje, i vjerna čeda naše Svete Crkve, draga braćo i sestre, gospodo hrišćanska, povodom 120 godina od rođenja Svetog Sveštenomučenika Gavrila Župskog (1904-1942), vašoj ljubavi i pažnji donosimo novonapisani Akatist, Tropar i Kondak i molitvu, koje je po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija pisao i završio čtec i teolog Blažo LJ. Danilović.
Posle Akatista je i kratko žitije Svetog Gavrila Župskog, koje je napisala igumanija Amfilohija Dragojević, sadašnja igumanija manastira Šudikova kod Berana, a na kraju je i epska pjesma „Mučenička smrt jeromonaha Gavrila Dabića“ autora Blaža LJ. Danilovića.
Molitvama Svetog Sveštenomučenika Gavrila Župskog Gospode Isuse Hriste pomiluj i spasi nas. Amin!
(Priredio Aleksandar Vujović,
urednik Katihetskog programa Radio Svetigore
i profesor Agiologije u
Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog)
AKATIST SVETOM SVEŠTENOMUČENIKU GAVRILU ŽUPSKOM
(Tvorenije čteca i himnografa Blaža Č. Danilovića)
Kondak 1.
Odabravši da Bogu poslužiš svim bićem svojim u rizu spasenja si se odjenuo, postavši uistinu vjerni sluga Svete Trojice, oče časni, vrlinama ukrašeni.
Raduj se Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Ikos 1.
Roditelja svojih si bio čedo blagosloveno i nije te privlačila slava ovoga svijeta, nego si od rane mladosti pohitao da uzmeš na pleća blagi jaram Hristov:
Raduj se, cvijete izabrani da se u monašku odeću obučeš!
Raduj se, jelene što si pohitao ka izvoru blagodati!
Raduj se, jer ćeš sa Angelima pjesmu Presvetoj Bogorodici uznositi!
Raduj se, jer će se tobom nebo obradovati!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 2.
U Putincima sremskim se rodivši, od mladosti si Hrista Boga u srce smjestio, želeći da školu izučiš i rodu poslužiš i da sa svima koji Hrista ljube u svetom Hramu pjevaš: Aliluja!
Ikos 2.
U Sremskim Karlovcima se učeći, potom si i monašku školu u Rakovici izučio, da bi sebe pripremio da Hristu Bogu poslužiš:
Raduj se, jer si putem istine čvrsto koračao!
Raduj se, jer si od izvora vode života htio da se napojiš!
Raduj se, jer si mač duhovni htio u ruke svoje uzeti!
Raduj se, jer si na podvig smjelo zakoračio!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 3.
Tebe, koji si Angelskoj vojsci poznat bio, ništa ne moga zadržati da Gospodu služiš, stoga si u Hram Presvete Bogorodice u Savini pohitao, odjećom spasenja se ogrnuvši i zapjevavši Bogu: Aliluja!
Ikos 3.
Mnoštvo Angela ugledalo je tebe, koji se u Angelskom liku u srcu svome radovaše, kada postrigoše vlasi kose tvoje:
Raduj se, jer si za svijet umro a za večnost se rodio!
Raduj se, jer si pohitao na poslušanje od Gospoda ti povjereno!
Raduj se, jer ćeš i čin đakona primiti!
Raduj se, jer ćeš u činu jeromonaha služitelj Evharistije postati!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 4.
Kada si čin sveštenoslužitelja primio, u Budvi, Reževićima i Petrovcu službu Božiju ćeš služiti, i Gospoda smjelo veličati, učeći pobožni narod da mu poje: Aliluja!
Ikos 4.
Srce se tvoje veseljem ispunilo, jer si u molitvama prizivao ime Hristovo, koje je iznad svakoga imena:
Raduj se, Svete Evharistije plameni služitelju!
Raduj se, Manastira Reževića starješino!
Raduj se, jer si narod svoj kroz Hrista vatreno ljubio!
Raduj se, zablistao si kao divni čovjek Božiji!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 5.
Ostavivši Boku i Primorje, po blagoslovu u Lavru Nemanjića u manastir Moraču pošao si, da i tamo na korist Crkve Hristove budeš pobjednik, kličući: Aliluja!
Ikos 5.
Svodovi Moračkog manastira, iznad Svetigore, slušali su hvale i pojanje, koje si Trojici Svetoj i Svetima uznosio:
Raduj se, jer si u Hramu gdje je Sveti Stefan Piperski i Župski služio!
Raduj se, ljepotom Crkve opčinjen još revnosnije Bogu ugađao!
Raduj se, jer nisi bježao ni od kakve nevolje nego si sve trpljenjem podnosio!
Raduj se, jer si Hrista Boga više od ičega na svijetu volio i za njega živio!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 6.
Ni u Morači svetoj se ne završi podvig tvoj, nego si i u zemlju Svetog Vasilija u Manastir Duži otišao, da i tamo Hristu Bogu narod privodiš, smjerno kličući: Aliluja!
Ikos 6.
Uskim putem istine hodeći, svaki blagoslov si sa radošću primao i na poslušanje hitao:
Raduj si, jer si u zemlji Svetog Vasilija služio!
Raduj se, jer ti Hercegovina dom postade!
Raduj se, jer te Majka Božija nikad ne ostavljaše!
Raduj se, zaštitom Presvete Bogorodice osnaženi!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 7.
Čudni bijahu monaški putevi tvoji, jer si iz Hercegovine u Manastir Župu kao nekad Sveti Vasilije došao, da u Crkvi Apostola Luke zapoješ Gospodnju pjesmu: Aliluja!
Ikos 7.
U Hram Božiji, Apostola i Jevanđelista Luke, sama Presveta Bogorodica te pozvala da tu Sina Njenog proslavljaš:
Raduj se, jer si se udostojio da upravitelj Svete obitelji budeš!
Raduj se, jer si služio u hramu onoga koji je ikonu Majke Božije naslikao!
Raduj se, jer ti je i Sveti Vasilije pokrovitelj bio!
Raduj se, na putu spasenja vrlinama ukrašeni vazda si hitao!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 8.
Samo Hristu Bogu se klanjajući i njemu Jedinome služeći, nijesi prestajao u burnom i smutnom vremenu da mu kličeš: Aliluja!
Ikos 8.
Bura bezbrižnosti nadvila se i nad tobom i manastirom, jer dođe vrijeme onih koji se istine i Hrista odrekoše:
Raduj se, što ćeš ispovjednik istine postati!
Raduj se, jer Hrista ni za šta dao nijesi!
Raduj se, jer ćeš stradanjem da Ga posvjedočiš!
Raduj se, jer ćeš za Gospoda život položiti!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 9.
Dođe vrijeme da za Gospoda časno postradaš, i prineseš sebe na Oltar Mučenika, jer te uhvatiše oni koji ne poju Bogu: Aliluja!
Ikos 9.
Bezbožnici uhvatiše tebe, nevino jagnje, da te radi vjere u Boga i život vječni ubiju:
Raduj se, jer ćeš slavom Mučenika za Hrista zasijati!
Raduj se, jer će te Sam Gospod utješiti!
Raduj se, jer ćeš stradanje u krvi primiti!
Raduj se, jer si vječnim vijence ukrašen!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 10.
Iz Manastira Svetog Apostola Luke, odvedoše tebe jagnje nevino bezbožnici komunisti, koji ne poju Bogu: Aliluja!
Ikos 10.
Na sud su doveli tebe koji na pravdi stradaše, da bi ti stavili krivicu koju nijesi imao, kao i Gospodu i Spasitelju tvome:
Raduj se, jer ćeš vjendžc slave nebeske primiti!
Raduj se, jer ti jedino oružje i odbrana Hristos Gospod bijaše!
Raduj se, boli ćeš za njega podnijeti!
Raduj se, vječni vijenac Slave ćeš primiti!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 11.
Znajući da ćeš stradanje primiti, bratiji koja ti hljeb dade rekao si, neće mi trebati i pošavši zapjevao si Bogu: Aliluja!
Ikos 11.
Oni od naroda odrođeni, svezaše tebe dušu čistu, da te mukama muče jer si Sveštenoslužitelj svetinje nad svetinjama:
Raduj se, jer te Gospod Hristos svjetlošću obasjao!
Raduj se, jer će te u stradanju ukrijepiti!
Raduj se, jer će te i Majka Božija sa Svetim Lukom tješiti!
Raduj se, platu ćeš od Hrista Gospoda dobiti!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 12.
Osudivši te ni zbog čega gledahu kakvom bi te smrću umorili a ti uzdajući se u Gospoda pjevao si radostno Aliluja!
Ikos 12.
Na jamu zvanu Ploča, dovedoše tebe Služitelja Hristovog, psujući udarajući te, i krv točaše niz obraze tvoje, i u jamu te ubaciše iz koje su se čuli bolni vapaji tvoji:
Raduj se, ti koji si u mukama skončao!
Raduj se, jer trgahu mučeničke vlasi kose tvoje!
Raduj se, jer ti ime Hristovo stalno proslavljaše!
Raduj se, jer bratija sahrani časno tijelo tvoje!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 13.
Sveti Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista stradalniče u krvi, primi molitve nas nedostojnim slugu Hrista tvoga, i daruj isceljenje svima koji cjelivajući časni grob tvoj i časne Mošti Tvoje, uznose hvalu Hristu Bogu našem: Aliluja!
Ovaj se Kondak čita tri puta zatim Ikos 1. i Kondak 1.
Ikos 1.
Roditelja svojih si bio čedo blagosloveno i nije te privlačila slava ovoga svijeta, nego si od rane mladosti pohitao da uzmeš na pleća blagi jaram Hristov:
Raduj se, cvijete izabrani da se u monašku odeću obučeš!
Raduj se, jelene što si pohitao ka izvoru blagodati!
Raduj se, jer ćeš sa Angelima pjesmu Presvetoj Bogorodici uznositi!
Raduj se, jer će se tobom nebo obradovati!
Raduj se, Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
Kondak 1.
Odabravši da Bogu poslužiš svim bićem svojim u rizu spasenja si se odjenuo, postavši uistinu vjerni sluga Svete Trojice, oče časni, vrlinama ukrašeni.
Raduj se Sveštenomučeniče Gavrilo Župski, za Gospoda Hrista u krvi postradali!
MOLITVA SVETOM SVEŠTENOMUČENIKU GAVRILU ŽUPSKOM
Sveti Novomučeniče Gavrilo Župski, smrt za Hrista Gospoda pretrpevši, udostojio si se vjenca neprolaznog, a Gospod te projavio u naše dane, kada Mitropolit Amfilohije u tvoj Manastir Svetom Apostolu i Jevanđelistu Luki posvećen, dovede časne monahinje, koji grob tvoj ukrasiše. Svešteni grob tvoj postade mjesto utjehe i iscjeljenja a ti ukras manastira Svetog Luke, cijele slavne i junačke Župe i svete srpske crkve naše i svega pravoslavlja.
Sazna se za tebe, Novomučenika, i za stradanje tvoje, kada si odveden i na pravdi Boga u jamu bačen od bezbožnika komunista. Strašni vapaji tvoji parali su nebo, a tvoja duša pohitala Hristu u zagrljaj.
Mučitelji čupahu vlasi kose i brade sveštene tvoje, i krv tvoja natapaše rizu tvoju. Stoga te Gospod vjencem slave uvjenčao a monahinja Stefanija prvu ikonu tvoju po blagoslovu Mitropolita Amfilohija naslika, da mi grešni pred njom uznosimo molitve da nas zastupaš kod Gospoda.
Zakrili sveštenomučeniče, svojim molitvama manastir tvoga podviga, i sestre monahinje, divne podvižnice Hristove ljubavi, koje u njemu čestito služe Gospodu i pred tvojim grobom i svetim moštima kandilo pale i duhovne pjesme i molitve prinose.
Pomeni i nas, svetitelju, koji tvoj spomen poštujemo, i isprosi nam u Gospoda Hrista iskupljenje od svih padova naših grehovnih.
Prinesi molitve Presvetoj Bogorodici, da se zauzme kod Sina Svoga da nam Blag i Milostiv bude, i izlije blagoslov svoj na sve ljude dobre volje, koji se u Gospoda uzdaju. Pomjani svetitelju pred prestolom Božijim i sve one koje nema ko da spomene, koji stradaju, boluju i pate i iskušenja podnose, razumjevši njihovo stradanje umoli Gospoda slave da im daruje snage i da ih ukrijepi, kao pto je tebe krijepio i štitio.
Ne zaboravi nas, Ti, koji si sebe Gospodu na žrtvu prinio, nego moli cara Slave, i zajedno sa Svetim Apostolom i Jevanđelistom Lukom i Prepodobnim Stefanom Piperskim i Župskim, da se spasi tvoj rod Srbski i Svetosavski.
Ti si u Boga milost stekao, stoga se moli i za nas grešne, koji slavu Bogu uznose a hvale tebi, za Gospoda Hrista stradalog, Novomučenika i Sveštenomučenika u sve vjekove vjekova. Amin.
Tropar Svetom Sveštenomučeniku Gavrilu Župskom
Glas 4.
Za Gospoda Hrista kojemu si od mladosti služio,
Rane smrtne i stradanje si podnio,
I udostojio se besmrtnog vijenca,
slavom mučenika uzveličao se jesi,
na nebu si među novomučenicima prosijao,
Sveti Sveštenomučenice Gavrilo Župski,
moli Hrista Boga,
da spasi nas koji te poštujemo
i spomen tvoj proslavljamo!
Kondak Svetom Sveštenomučeniku Gavrilu Župskom
Glas 8.
Mučeničkim vencem ukrasio si glavu svoju,
od bezbožnika stradanje i smrt si pretrpio
i pokazao se kao krasota Crkve među novomučenicima,
Gavrilo oče naš Sveti,
radosti i pohvalo Župljana,
i svega srpskog roda,
i cijelog Pravoslavlja,
ne zaboravi nas koji s vjerom poštujemo Sveti spomen tvoj,
i svi ti kličemo, raduj se oče od Gospoda proslavljeni!
Akatist i molitvu, tropar i kondak, Svetom Sveštenomučeniku Gavrilu Župskom, po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija završi i napisa, moleći se svetitelju za spas i prinoseći mu molitveni dar, teolog i himnograf Blažo LJ. Danilović, čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla, na praznik Prepodobnog Simeona Jurodivog i Svetog proroka Jezekilja 3. avgusta 2024. godine Gospodnje u Risnu.
Sveti Sveštenomučeniče Gavrilo Župski moli Boga za nas!
Igumanija Amfilohija Dragojević
ŽITIJE SVETOG SVEŠTENOMUČENIKA GAVRILA ŽUPSKOG
U porti manastira Svetog Luke u Župi Nikšićkoj nalazi se grob Svetog novomučenika Gavrila Župskog. Od kada je počela obnova ovog manastira, marta 1998. godine, sestre su se, prvih dana po svom dolasku, upoznale sa životom i stradanjem nekadašnjeg igumana. Od tada počinje i njihovo molitveno sećanje i obraćanje ovom svetitelju, koji je postao, pored Svetog apostola Luke i Prepodobnog Stefana Piperskog i Župskog, zaštitnik ove svete obitelji.
U dugoj noći stradanja Svetog novomučenika Gavrila, na dan praznovanja Blagovesti Presvete Bogomajke, a uoči Sabora Svetog arhangela Gavrila, ovaj Sveti Mučenik pošao je stazom uskom, za svojim Gospodom. Okružen neprijateljima, sam bez ičije pomoći poneo je svoj krst i ispio čašu stradanja za Hrista. Budući da je postradao nevin, bez vlastite krivice, bačen u jamu Dragovoljića ploča, sa mnoštvo naroda ubijenog na pravdi Boga, o Svetom Gavrilu se nerado govori u Župi kao i o drugim takvim žrtvama u Crnoj Gori. Sastavivši povest o ovom mučeniku, mi je iznosimo, sa namerom da proslavimo njegov spomen, a ne da bi nekoga optužili. U vremenima našeg svenarodnog stradanja, teško je razlučiti žrtve i krivce. A nad svima nama sudi Bog. Gavrilo Dabić je rođen u selu Putinci u blizini Sremskih Karlovaca, 1904. godine, od pobožnih i blagočestivih sremskih ratara, oca Dimitrija i majke Pelagije. Krstio se u hramu Svetog Arhangela Gavrila i dobio je ime Georgije, po svome kumu Georgiju Raduloviću. Danas u Putincima nema više ni jedne kuće Dabića i uopšte ima malo pravoslavnog življa – većinu stanovništva čine Nemci i Mađari. O detinjstvu Georgija ne znamo gotovo ništa, samo su ostali podaci da je izučio osnovnu školu i dva razreda gimnazije i Bogosloviju u Sremskim Karlovcima sa odličnim uspehom, a zatim i Monašku školu u Rakovici.
Monaški postrig je primio 27. 09. (9.10) 1927. godine na Svetog Velikomučenika Nestora, u dvadeset trećoj godini života, dobivši ime Gavrilo, po Arhistratigu Božijem, što je tajanstveno i nagovestilo dan njegovog mučeničkog stradanja na Sabor Svetog Arhangela Gavrila. Te iste godine primio je đakonski čin, od strane preosvećenog bokokotorskog episkopa Kirila u Sabornoj crkvi Svetog Nikole u Kotoru i postao zapisničar u Eparhijskoj Konzistoriji. Sledeće godine je rukopoložen za jeromonaha dobivši parohiju budvansku, zatim i petrovačku i postao vjeroučitelj u tamošnjoj osnovnoj školi. Ubrzo je i nastojatelj manastira Reževića, nalazimo zapis: „Kako manastir Reževići nije imao duže vremena nastojatelja, manastirske zgrade su oronule i sadašnji nastojatelj Gavrilo ih opravlja i nastoji da manastir što više utvrdi.”
Jeromonaha Gavrila nalazimo u manastiru Dobrilovina 1936. godine. Koliko je bio tamo, ne znamo, samo postoji zapis da je u mesecu januaru te godine prebačen u manastir Moraču, jer je dotadašnji iguman manastira Morača Danilo, prešao u Ostrog. U najtežim danima za naš narod postavljen u ovu veliku svetinju, trudi se koliko može da joj posluži. Pomaže izgladnelom narodu, prima izbeglice i sirotinju, hrani nište. Kao vjerni svjedok tadašnjih događaja, piše izvještaj mitropolitu Joanikiju: „Gledao sam pozvane rezerviste, sve starije ljude, kako kreću sa svojih ognjišta, ostavljajući svoje familije, mnogi bez zrna žita. Preporučuju mi i mole, da im familije ne puštam i da im pomažem u nevolji. Obećavam da ću učiniti sve što mogu.”
Ljudi koji su ga poznavali svjedoče da je bio svuda rado priman, vesele naravi, ali i „ozbiljan kao anđeo, kakav sveštenik treba da bude.” Živeći sa svojim narodom, on je gladnima pomagao, tužne tješio, sa veselima se radovao.
Narod kreće u rat i peva – kako Sveti piše u pismu i dodaje:
„narodne pjesme koje niču iz dubine duše svakog Srbina – Crnogorca, razležu se dolinom Morače… Vaše Visokopreosveštenstvo, ovim izražavam ne samo moju misao, no i misao naroda ovoga kraja, i u svih Vas ime molim, da primite izraze dubokog poštovanja i zahvalnosti i da budete izraz naroda ovog kraja, kod Njegove Svetosti Patrijarha
.
V. D. nastojatelj Gavrilo Dabić“
Na početku Drugog svetskog rata za Crnu Goru nastupaju teška vremena. Mnoga omladina i intelektualci, zatrovani ateističkom idejom, širili su je po gradovima i selima. Prvo su se obračunali sa Crkvom, sveštenstvom i narodom koji je hteo da sačuva vjeru. Kada je rat počeo, zakoni su prestali da postoje, a mnogi su zaboravili i onaj Božji zakon kojim su odgajani od malena. Ideologija je opravdavala njihove postupke i sredstva.
Jeromonah Gavrilo je kao vrijedan i pošten dobio poslušanje da sredi manastirsku ekonomiju u manastiru Morači, da sačuva manastirsku imovinu. Tada i počinje njegovo stradanje. Prvih dana maja 1941. godine naoružani mještani su upali u manastir Moraču i pod pretnjom smrti naterali jeromonaha Gavrila da svojom rukom napiše pismo mitropolitu Joanikiju, kako je napustio manastir u prisustvu učitelja, predsednika opštine i upravnika pošte i sve zapečatio, a ključeve dao manastirskom đaku Radosavu Obrenoviću. Naterali su ga da napiše i sledeće redove: „Prema dosadašnjem nastojatelju, g. Dabiću Gavrilu, narod ovoga kraja, je sasvim neraspoložen, s obzirom na postupke imenovanog, te bi bilo u interesu opštem i ovog manastira da se postavi neko drugo lice za nastojatelja, makar i neko od mjesnih paroha za izvesno vrijeme.”
Iako je ovo pismo bilo napisano pod pretnjom smrti i nije bilo zvanično, mitropolit Joanikije je uputio za upravnika manastira paroha, sveštenika Dušana Jankovića, a jeromonah Gavrilo je bio pozvan na odgovornost, da se javi na Crkveni sud što je napustio manastir bez blagoslova. U svojom muci, upućuje pismo vladici:
„Vaše Visokopreosveštenstvo, u najvećoj skromnosti i odanosti, uzimam slobodu izvjestiti Vaše Visokopreosveštenstvo o sljedećem: Kao što je poznato, već nekoliko godina po rešenju zakonite duhovne vlasti, vodim upravu manastira Morače. Morača je uvjek bila vidno srpsko-pravoslavno svjetilište. Uvjek je uzimala, a i sada uzima učešće u pomaganju sirotih i nevoljnih. Dokaz je sve to, da na manastirskom zemljištu živi oko dvesta pravoslavnih porodica. Današnje nesređeno stanje iskoristili su nesavjesni pojedinci, zaboravljajući na svetinju manastira i na dobra koja manastir čini narodu i počeli su da stvaraju nered.
Dana 2. 5. 1941, jedna rulja od 15 do 20 druga, došla je u manastir Moraču, i mene, kao nastojatelja, silom oružja i na grub način istjerala iz manastira, naređujući mi da se u manastir ne smjem povratiti. Prijetili su mi ubistvom. Pošto su mene silom otjerali iz manastira, zauzeli su manastirske zgrade i svu pokretnu manastirsku imovinu. Ovu rulju su predvodili: Radomir Bijelić, učitelj, Dimitrije Marković, kafedžija i predsjednik opštine Milosav Bakić.”
Jeromonah Gavrilo je premješten u manastir Ždrebaonik. Tu je ostao samo petnaest dana, a onda je zbog potrebe Crkve poslan u manastir Dugu sa o. Platonom. Tamo zatiče stanje manastira takvo, da je tu nemoguće živjeti i opet neraspoložene mještane. Odatle piše mitropolitu Joanikiju:
„Pregledao sam manastir i svu njegovu pokretnu i nepokretnu imovinu. Cjelokupna nepokretna imovina je izdata u zakup… Pokretna imovina sastoji se iz nekoliko tanjira i dvije pinjete, kao i arhiva za nekoliko godina. Od živoga, manastir nema ni mačke. Gotovine po dnevniku kase nema. Sve što je prihodovano, to je i rashodovano. Hrane nema. U kući, krov i plafoni toliko su oronuli, da bez generalnog renoviranja, zgrada je neupotrebljiva. Crkva sa crkvenim utvarima i bogoslužbenim knjigama bukvalno su istruleli od vlage, od prvoga dodira komadi otpadaju. Visokopreosvećeni, da mi je ikako bilo moguće primiti upravu manastira Duge, Vi znate da bih to učinio radi vaših roditeljskih savjeta i prijateljskih osjećanja prema meni, a naročito u ovim danima stradanja naših svetinja i sveštenstva. Da sam imao bar toliko gdje da glavu sklonim, da se sa čim pokrijem i komad hleba, zadovoljio bih se i ne bi vam dosađivao. Molio sam okolne seljane da mi bar za jedno mjesec dana daju jednu slamaricu i jedan pokrivač i bar jedan komad hljeba, pa ću platiti. Ni to nijesam mogao naći.
Ljubi Vam desnicu Vaše odano čedo
jeromonah Gavrilo Dabić; 28. 5. 1941.“
Posle još jednog ovakvog pisma jeromonah Gavrilo dobija blagoslov da ide u manastir Gradište, na primorje, a da sam plati putne troškove jer je prešao u drugi manastir „po vlastitom zahtjevu”.
U manastiru Svetog Luke u Župi Nikšićkoj U manastir Svetog Luke došao je 16. avgusta 1941. godine, gdje je postavljen da vodi sve namjesničke dužnosti, ekonomiju i knjige. Maja mjeseca iste godine, ubijen je arhimandrit Nikodim Janjušević, koji je obnovio Župski manastir i to od sopstvene ušteđevine koju je zaradio, dugo radeći u Americi. Pljačkaši, budući u svezi sa manastirskom poslugom, ušli su sa lakoćom i ubili arhimandrita Nikodima i opljačkali manastirsku kasu. Još se čuva u manastiru prepiska arhimandrita Nikodima, tj. tužba upućena žandarmeriji da se uhapse poslužitelji, napisana dva dana pre ubistva.U to vreme je u manastiru bio i jeromonah Savo Šaletić, koji i dalje nastavlja da živi u Župi po dolasku jeromonaha Gavrila. Arhimandrita Nikodima su ubili, a ostali su isti poslužitelji – majka i sin, koji su primljeni u manastir da prežive, ali su se polakomili na manastirsko imanje. Krajem marta i početkom aprila 1942. godine bile su najžešće borbe između četnika i partizana na potezu Ostroška greda – Međeđe (visoravan koja se nalazi između Manastira Ostrog i Župskog Manastira). U to vrijeme su partizani od Župe napravili tzv. „slobod- 30 nu teritoriju”, svuda su po selu patrolirale partizanske jedinice. Jeromonah Gavrilo je okružen sa svih strana nedobronamernim ljudima.
Tako je započelo stradanje novomučenika Gavrila. Žalio se malobrojnim prijateljima da dobija pretnje, te je tražio od komšija da mu pozajme pušku i bombu. Tadašnji „manastirski šumar” Simo Vulić je potkradao šumu, a manastirski poslužitelji su planirali da preuzmu sve što je u manastiru ostalo. Pošto im je nastojatelj otac Gavrilo bio prepreka morali su da ga se oslobode. Tada su partizani imali svoju stanicu milicije na Mačku, te ga oni prijavljuju da sarađuje sa četnicima. Vode ga na saslušanje, ali mu ne nalaze krivice.
Iz Mitropolije stižu proglasi, da sveštenici u ovim teškim vremenima sačuvaju dostojanstvo služitelja Božjeg oltara. 6. aprila stiže pismo gde se zahteva od Svetog Gavrila da napiše izveštaj o vladanju sveštenstva i bratije obitelji. Pored njega je tu živeo samo jeromonah Savo. Ne znamo da li je napisao i poslao izveštaj. Sutradan je odveden iz manastira.
Da bi ga optužili, poslužitelji odlaze u stanicu milicije, i dovode partizane u manastir. Za to vrijeme, Simo Vulić odlazi u šumu iznad manastira, lupa i seče. Zovu o. Gavrila da ide i uhvati lopove. On se penje na brdo iznad manastira. Za to vreme dolaze partizani koji ga traže. Čuju viku na brdu, i u tom im manastirski radnici govore: „Eno ga gore, čujete mu glas, otišao je Gavrilo kod Baja Stanišića.”
Sljedećeg dana, na praznik Blagovijesti, što je te godine bio i treći dan Vaskrsa, dolazi partizanska trojka, odmah posle Svete Liturgije da ga vode u stanicu. O. Gavrilo je miran, hoće da spakuje parče hljeba. Posluga se čudno ponaša, njegov sabrat Savo Šaletić, još gore, veli: „Tamo gdje ti ideš, hljeb ti neće trebati.” Kad padne mrak, odvode ga u Dragovoljiće, gdje je jama, zvana Ploča, duboka desetak metara. Već je napunjena žrtvama. Ne znamo da li su ga dugo tukli ili mučili. Ali je narod pričao, da je tri dana još bio živ u jami, među leševima koji su se raspadali. Mnogi su čuli kako zove u pomoć.
U maju mjesecu, vlast se menja u Župi, dolaze četnici, a tek u avgustu specijalne sanitetske jedinice se spuštaju u jamu, i vade tela iz jame. Blagoslovom mitropolita Joanikija, 16. avgusta 1942. godine, tjelo Svetog Gavrila sahranjeno je na manastirskom groblju, gdje i sada počiva. Po svedočanstvu jedinog preživelog očevica, telo je bilo dosta očuvano, samo je postojala jedna rana na čelu, od udarca ili od pada u jamu. Sa Svetim je pronađeno i jedno djete, takođe ubijeno.
Opijelo je izvršio paroh župski Stojan Kostić. A besjedio je na sahrani prota Mirko Knežević, o tome, kako je jeromonah Gavrilo stradao radi svog poštenja, za krst časni i vjeru pravoslavnu.
U današnje vreme u manastir Svetog Luke dolaze na grob Svetog Gavrila mnogobrojni poklonici. Zabilježena su i nekolika isceljenja. Svake godine na Blagovjesti i Sabor Arhangela Gavrila svoje molitve upućujemo novomučeniku. Sveštenomučenik Gavrilo je kanonizovan zajedno sa ostalim novomučenicima Srpske Pravoslavne Crkve, koji su postradali u vrijeme gonjenja od strane bogobornih komunističkih vlasti.
Sveštenomučenik Gavrilo Župski nalazi se na zajedničkoj ikoni Svetih novomučenika iz Mitropolije crnogorsko-primorske, u centru koje je naslikan sveštenomučenik Joanikije, Mitropolit crnogorskoprimorski.
Po blagoslovu Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog G. Amfilohija sestrinstvo manastira sakuplja podatke o životu novomučenika Gavrila, a monahinja Stefanija je izradila i njegovu posebnu ikonu.
Sveštenomučeniče Gavrilo moli Boga za nas!
(Kraće žitije Svetog Sveštenomučenika Gavrila Župskog, prvobitno objavljeno u časopisu „Svetigora“ obraznika za vjeru, kulturu i vaspitanje Mitropolije crnogorsko-primorske, Vaskrs, april 2010.; godina XIX; broj 199. str. 29-31)
Jeromonah Gavrilo Dabić je rođen septembra 1904. godine u Putincima u Srbiji. Osnovnu školu i dva razreda Gimnazije završio je Sremskim Karlovcima, a monašku školu u manastiru Rakovica kod Beograda.
Monaški čin je primio 27. Septembra 1927. godine u manastiru Savina u Boki Kotorskoj, a jerođakonski čin 16. oktobra iste godine. Jeromonaški čin je primio 1. aprila 1928. godine od episkopa bokokotorskog i dubrovačkog Kirila Mitrovića i postavljen je za privremenog paroha u Budvi.
Pored budvanske, otac Gavrilo je opsluživao petrovačku i reževičku parohiju. Bio je nastojatelj manastira Reževića, a potom ej služio u manastirima Morači, Duži i Župi Nikšićkoj.
Jeromonah Gavrilo je na Blagovijesti 1942. Godine iz manastira odveden od strane partizana. Odveli su ga u svoj štab i ne zna se tačno šta je bilo sa njim do momenta smrti i kako je mučen, ali je njegovo unakaženo tijelo nađeno u jami zvanoj Ploča kod Dragovoljića. Tijelo mu je odatle preneseno u avgustu 1942. godine u manastiru Župa Nikšićka, gdje je i sahranjem na monaškom groblju manastira Župe.
Čtec Blažo LJ. Danilović: Mučenička smrt Gavrila Dabića
MUČENIČKA SMRT JEROMONAHA GAVRILA DABIĆA
DIVNA ŽUPO OLTARU SLOBODE
ĐE ANĐELI BOŽIJI KOLO VODE
TI SI VAZDA UZDANICA BILA
JUNAKE SI MNOGE PORODILA
ŠTO SU UKRAS BILI SRBSKKOM RODU
ZA KRST ČASNI I SVETU SLOBODU
GINULI SU PONOSNI ŽUPLJANI
ĐE SE PRAVDA I SLOBODA BRANI
NA DOMAKU OD GRADA NIKŠIĆA
ĐE JE SVETA LAVRA NEMANJIĆA
IZ DAVNOGA VAKTA I VREMENA
APOSTOLU LUKI POSVEĆENA
TU SE SVETE LITURGIJE POJU
U DIČNOME PLEMENU I SOJU
TU GOSPODAR I CAR OD JUNAKA
SVOJIJEM JE NOGAMA UKRAKA
I UNUK MU KRALJ JE OD SRBIJE
ALEKSANDAR DODIO KASNIJE
DA SVETINJU OVU OBILAZI
DA JE ČUVA I DA JE PRIPAZI
NO NESRETNA DOĐOŠE VREMENA
USRED ČASNOG ŽUPSKOGA PLEMENA
KOMUNISTI SA SVAKOJE STRANE
VJERU SVETU PLJUVAJU I BRANE
TI IZRODI ŠTO HULE NA HRISTA
A DOSTA IH BIJAŠE ODISTA
JEDNOG DANA TA BANDA DŽELATA
MANASTIRU BANUŠE NA VRATA
NE DOLAZE DA SE BOGU MOLE
NO ĐAVOLU CRNOM DA DOZVOLE
DA POHARA SVE TO ŠTO JE SVETO
SVE JE NJINO SRAMNO I PROKLETO
A NAJVIŠE SMETAŠE IM VJERA
PA NAĐOŠE ČASNOG KALUĐERA
DA GA MUČE BIJAŠE IM MILO
TO JE BIO DABIĆU GAVRILO
PROSTI JADI DA NIJEMCI BIŠE
NO ŽUPLJANI DA JE BRUKE VIŠE
ŠTO NEMAJU ČASTI I OBRAZA
A ON SAMO IGUMANU KAZA
IDEM OČE JA ZNAM ŠTA ĆE BITI
MOŽETE ME U JAMU TRAŽITI
HVALA TEBI ŠTO MI DADE HLJEBA
MADA ZNADEM NIŠTA MI NE TREBA
ALI ĆU GA PONIJET SA SOBOM
JER VEĆ VIDIM SAM SEBE PRED GROBOM
ODVEDOŠE NJEGA SAVEZANA
BANDA SRAMNA I NAORUŽANA
A ON SAMO MOLI SE GOSPODU
DA POMOŽE MILOM SRBSKOM RODU
PA KOD PLOČE U DRAGOVOLJIĆE
ĐAVO DOZVA OVE NEKUĆIĆE
DA PRESUDE ČASNOJ SVETOJ BRADI
DA BOG DA IH ZADESILI JADI
SAM BOG ZNADE S NEBESKIH VISINA
KAKO OVOG MUČAHU SRBINA
PRIČALI SU LJUDI OKOLINE
ZA NJIHOVE STRAVIČNE ZLOČINE
PA DIJETE JEDNO SU UBILI
I SA NJIME U JAMU BACILI
KAD UBIŠE ČASNOG SVEŠTENIKA
IZ JAME SE KAŽU ČULA VIKA
NEKOLIKO MINULIJEH DANA
JER MUČENIK ŠTO DOPADE RANA
MUČENIK JE IZ JAME KLIKTAO
DOK GOSPODU NIJE DUŠU DAO
A POSLIJE NEKOGA VREMENA
SKUPIŠE SE IZ ŽUPSKOGA PLEMENA
DA IZVADE OCA NAMUČENA
I SA NJIME NEVINO DIJETE
O SUDBINE CRNE I PROKLETE
GOSPOD IM JE PREKRATIO MUKE
PA KOD CRKVE APOSTOLA LUKE
SAHRANIŠE NJEGA DA POČIVA
UBIJENA NI DUŽNA NI KRIVA
TAKO STRADA MUČENIK GAVRILO
ISTINA JE I NIJE SE SNILO
A SVA ŽUPA I DAN DANAS ZNADE
KO JE OVE NAPRAVIO JADE
SLAVA TEBI MUČENIČE SVETI
TVOJA SLAVA NEĆE UMRIJETI
LJUBAV TVOJA SA NEBA NAS ŠTITI
A GOSPODA MI ĆEMO MOLITI
DA TVOJIJEM SVETIM MOLITVAMA
TI UVIJEK BUDEŠ MEĐU NAMA
JER SI UKRAS NAŠE CRKVE MILE
A S NEBESA ANĐELI I VILE
VJEČNI SPOMEN TEBI ĆE DA DAJU
JER PREBIVAŠ U NEBESKOM RAJU
RADUJE SE MAJKA TI SRBIJA
A I CRNA GORA NAJMILIJA
JER JE NOVOG SVETITELJA DALA
A STRUNE ĆE DIVNIJEH GUSALA
VJEČNU HVALU VAZDA DA TI POJU
KO JUNAČKOM I ČESTITOM SOJU
GOSPOD TE JE PRIMIO U KRILO
PA SE MOLI SVETI NAŠ GAVRILO
DA BOG SVE NAS IZBAVI IZ TAME
I DA VIŠE NE PUNE SE JAME
SA TJELIMA OD SVETIJEH KOSTI
NEKA GOSPOD SA NEBA OPROSTI
ZLOČINCIMA I SLUGAMA MRAKA
KOJIMA JE BILA PETOKRAKA
MNOGO DRAŽA OD RASPETOG HRISTA
TVOJA SLAVA NA NEBESA BLISTA
JER SI MNOGO PRETRPIO JADA
I ZA BOGA MUČENIČKI STRADA
A CIJELO SRBSTVO DANAS KLIČE
SLAVA TEBI NOVI MUČENIČE
I UKRASU MILA RODA SVOGA
KOJI STOJIŠ PRED PRESTOLOM BOGA
BLAGO TEBI A BLAGO I NAMA
ZAŠTITI NAS SVOJIM MOLITVAMA
Čtec Blažo LJ. Danilović
28. februar 2020. godine
SVETI SVEŠTENOMUČENIČE GAVRILO ŽUPSKI MOLI BOGA ZA NAS!
