Visokopreosvećeni Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije služio je danas, 2. maja, svetu Liturgiju i molitveni pomen žrtvama rata u zapadnoj Slavoniji (1991-1995.) u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Okučanima.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživao je Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski gospodin Jovan, kao i sveštenstvo Eparhije pakračko slavonske.
Sabrane je na početku pozdravio Vladika Jovan. On se prisjetio da je strašne vijesti o dešavanjima u Okučanima i Zapadnoj Slavoniji prije trideset godina, na jučerašnji dan, čuo zajedno sa Vladikom Joanikijem, jer su tih dana i boravili zajedno u Crnoj Gori i Hercegovini.
– Prije trideset godina u jučerašnji dan Vladika Joanikije i ja smo dolazeći od njegovog doma u Banjanima svratili u manastir Kosijerevo, takođe u Crnoj Gori, ustvari u Hercegovini, na granici između Crne Gore i Hercegovine današnje, i tamo je tada bila jedna monahinja u tom hercegovačkom manastiru izmještenom od socijalističke vlasti, nekih šezdesetih/sedamdesetih godina, i tamo smo čuli da se zbiva nešto užasno i strašno ovde u Okučanima i cijeloj Zapadnoj Slavoniji, odnosno njenim ostacima. Osjetilo se tih dana i u vaduhu i u mirisu i zemlji i na nebu da se nešto strašno zbiva i meni je zauvijek to strašno zbivanje ostalo vezano za vladiku Joanikija i to mjesto gdje smo obojica to čuli. Zato zahvaljujem Vladici što je potvrdio taj tridesetogodišnji zavjet i došao da ovdje sa nama bude u ovaj dan, kada se puni trideset godina od Bljeska, kada se puni trideset godina od konačnog izgnanja Srba iz Zapadne Slavonije.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je Gospod Svojim Vaskrsenjem izmijenio sve, i da se u svjetlosti Vaskrsenja Hristovog na sve gleda drugačiji, na nov način – sa nadom.
– Gledamo sa obnovljenom snagom i utjehom, jer, jesmo mnogo stradali u istoriji našoj, bilo je mnogo i nevinog stradanja, a bilo je i mnogo stradanja i zbog naših grijehova. Nekada stradamo podobno Hristu Gospodu i tako potvrđujemo da smo hrišćani – potpuno nevini kao što su postradala mnoga djeca u Jasenovcu, Sisku, Jastrebarskom, o čemu mnogo često govori Vladika Jovan – to je nevino stradanje. Sećamo se ovoga stradanja koje je bilo prije trideset godina u Okučanima u Zapadnoj Slavoniji, to je bio jedan užasan potres za cio srpski narod. Pobijeni su mnogi ljudi na pragovima svojih domova, izgnani, ljudi koji su mirno živjeli ovde vijekovima, izgnani su sa svojih ognjišta. Bilo je to, ali slava Bogu, kroz stradanje idemo ka svijetlosti vaskrsenja Hristovoga. Kako Njegoš kaže: ,,Vaskrsenja ne biva bez smrti.“
On je naglasio važnost razumijevanja jednih prema drugima, te sloge i ljubavi.
– Danas smo se pomolili Bogu ovdje za duše svih pobijenih u toj užasnoj akciji koja se dogodila ovdje prije trideset godina. Molimo se Bogu i za sve one koji su prognani, neka ih Bog utješi za njihova stradanja, neka Bog upokoji u svome vječnom životvornom naručju one koji su pobijeni i one koji su preminuli, a svima nama da da međusobne ljubavi, sloge i da pomažemo jedni druge i da razumijemo jedni druge, da ne osuđujemo jedni druge, da uvijek budemo spremni da prevaziđemo naše međusobne nesporazume, to nam je mnogo važno, a tome nas uči i sveto Jevanđelje, tome nas uči Gospod Isus Hristos i Njegovo Vaskrsenje.
Podsjetivši da je veliki broj Srba prognan iz ovih krajeva, Mitropolit je rekao da je nakon svakog stradanja važno pribrati se.
– Nije to lako, ali, naš je narod junačan i žilav, pa brzo se pribere i počne da radi i počne da stvara, i krene opet putem Božijim. Mmože biti i da je nekad zalutao, ali opet krene putem Božijim. Naročito je to važno kada se dogode stradanja iz bilo kog razloga, da se opet priberemo, da počnemo da živimo normalno, da stvaramo, da činimo dobro i da na takav način idemo putem Božijim, uvijek putem dobra, putem slave Božije. Amin Bože daj.
Na kraje je Vladika Jovan podsjetio da je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije već 2. maja 1995. godine ujutru bio u Bosanskoj Gradišci, da je obilazio kuće srušene od hrvatske artiljerije i svojim rukama vadio tijela.
– Sećamo se male Dajane Gojić i njenog brata Nemanje. Njihove glave je držao u svojim rukama. Te su slike obišle svijet i nećemo ih nikada zaboraviti. Njemu neka je vječan pomen.
Svetoj Liturgiji i pomenu su prisustvovali predsjednik Srpskog narodnog vijeća, gospodin Boris Milošević, te profesor Milorad Pupovac, raniji dugogodišnji predsjednik.
