Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 11. novembra osveštao je obnovljenu Crkvu Svetog aostola Luke u Gostilju u Zeti i u njoj služio Svetu službu Božiju, uz sasluženje sveštenstva i molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala besjedio je protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjesnik zetski, koji je naglasio da se ovaj obnovljeni Hram Svetog apostola i jevanđeliste Luke osveštava baš danas u subotnji dan kada se sjećamo svih upokojenih u Gospodu:
“Vaši preci izgradiše ovaj hram i utvrdiše oko njega ovo groblje. Današnje čitanje Svetog pisma nam objašnjava zašto su to činili i zašto mi to često i danas činimo, i zašto mislimo kad nemamo mjesto na groblju da se pomolimo, da to groblje ne daje nikakvu nadu. I zbilja pročitasmo u Apostolu, a onda i u Jevanđelju, kaže Gospod Judejima koji mu dođoše: Zaista, zaista vam kažem, ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me posla, ima život vječni. I još kaže da će ustati, da će doći vrijeme kad ću ustati mrtvi iz grobova i živjeće, i oni koji su činili dobro vaskrsnuće za život, a koji su činili zlo vaskrsnuće za sud”, besjedio je o. Igor.
Podsjetivši da Apostol želi da nam kaže nešto i o onima koji su umrli: da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade, prota je naglasio da ako nema nade i hrama koji svjedoči vaskrsenje Hristovo, ove rupe na groblju su osuda čovječanstva, tuga, jad, čemer i plač.
“Zamislite kako bi bila tužna, jadna i bijedna sudbina čovjekova kad bi to bio kraj. Skotovi i zvijeri oko nas nemaju ni pojam o vječnome životu, za njih nije tragično što umiru, trude se samo da se nahrane, da nastave svoju vrstu… Kada umre zvjer i skot čovjeku je žao, a zamislite kolika je tragedija čovjeka kad umre čovjek ili žena bez nade, pa onda i oni koji ostaju ako tuguju bez nade. Nažalost, zbog naših prilika društvenih, decenijama već mnogo ljudi je bilo tako bez nade… Mi smo to dobro osjetili i svi znamo i pamtimo kako je to živjeti bez nade i u šta se taj život pretvori i u šta se ta smrt pretvori”, istakao je protojerej Igor Balaban, dodavši da se smrt pretvori u jad, neizlječivu tugu.
Hrišćanima je smrt bližnjega takođe rana koja se jedva ili nikada ne zacijeli, ali imaju nade, vjeruju riječima Gospodnjim da će oni koji su činili dobro vaskrsnuti za život i to je razlog, kako je objasnio prota, što su naši preci, i mi to danas činimo, gradili hramove pa formirali groblja oko njih i usmjerili svaki grob onako kako je usmjeren naš hram na istok. Dalje je objasnio da kada dođe poslednji dan, kada Hristos drugi put dođe, to neće biti tiho kao prvi put, svako, i sa Istoka i Zapada, znaće da je Gospod stigao, svima će to biti jasno, ne samo onima koji su živi, nego i našim upokojenima.
“Zato smo ih tako i orjentisali i stavili da kad ustanu iz grobova gledaju prema istoku, da gledaju tamo gdje sunce izlazi, da gledaju tamo gdje će izaći vječno Sunce, ono koje daje nestvorenu svjetlost, netvarnu svjetlost. Ona svjetlost koja će da obasja ne kuće naše i našu travu i naše bilje i nas same, nego svjetlost koja će da obasja vječni život, koja će da nam daruje vječni život, a ta svjetlost je Isus Hristos Gospod naš koji nam je to obećao. Tako i mi se danas radujemo obnovljenju ovoga svetoga hrama, što je opet dobio funkciju kakvu treba da ima i izgled kakav treba da ima, u cilju da pokazuje tu našu nadu.”
Poučio je sabrane da hramove ukrašavamo da bi oni bili simbol naše nade, da vjerujemo u Gospoda našega Isusa Hrista, koga je rodila Presveta Bogorodica, vjerujemo da je On posvetio sve Svete, koji su postali Sveti i Božji ljudi zato što su vjerovali u Njega:
“Vjerujemo u Njegove riječi da će drugi put doći i dati nam vječni život i zato smo ovako uredili hram, da bi to simbolisalo našu nadu, da bi kad dođemo ovdje našu nadu pokazivali, podsjećali se sami na nju i drugima je pokazivali. Neka bi dao Gospod da ne tugujemo kao oni koji nemaju nade, kako kaže nam Apostol ovdje, nego da se uvijek sjećamo riječi Gospodnjih, da će On doći drugi put i darovati život vječni”, poručio je protojerej Igor Balaban.
Mitropolit Joanikije: Raduju se na nebesima vaši preci
Na kraju Svete službe Božije riječima pouke vjernima se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je rekao da je danas velika radost što je obnovljen ovaj hram i što je Bog dao priliku da se osvešta:
“Raduju se na nebesima vaši preci koji su podizali ovaj hram, i svi oni koji su ranije u njega dolazili, ovdje se Bogu molili, pa su otišli na nebo u naručje Božije, i oni vas blagosiljaju što ste se potrudili da obnovite ovu svetinju. Pokazuje se da nije bio uzaludan njihov trud jer su oni podizali ovaj hram sa nadom i vjerom da će koristiti ne samo njima, njihovom pokoljenju, nego su se još više oko toga trudili što će on služiti njihovome potomstvu i što će se ovdje njihovo potomstvo sabirati i osvećivati, objedinjavati kroz Svete tajne, objedinjavati Duhom Svetim, da žive u bratskoj slozi i ljubavi.”
Kada se Duh Božiji nastani u srcima ljudi, oni su onda jednomisleni i složni i mogu da čine velika djela, a ako je ušao duh nesloge, kako je kazao Vladika, onda nema zajedničkog djela i nema dobra, nema sile i snage. Tamo gdje je jedinstvo, gdje se dvojica ili trojica slože u ime Božije, tu je i Gospod sa njima koji daje snagu, a kamoli da se slože više ljudi, cijelo selo, kraj:
“Hvala Bogu imamo danas priliku zahvaljujući vašem trudu i vašoj ljubavi prema ovome hramu, da ga osveštamo. Ja ne znam koliko je ko dao, učinio, ali siguran sam da su svi gledali da rade ne samo za sebe, nego za sve, za ovo selo, i za onoga ko je radio i za onoga ko nije radio. Ako neko nije radio daće Bog pa će raditi njegovi potomci ili će se i on sjetiti pa će se pridružiti. Blagosloven je i onaj koji je počeo u prvi čas i onaj ko se priključio u deveti čas po Jevanđelju, i onaj ko se priključio u jedanaesti čas i onaj ko se priključio u posljedni čas, i sve će Bog nagraditi. Takva je Božija ljubav koja hoće sve da objedini i da zagrli i sve da spase i svima da učini dobro.”
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je ovom prilikom uručio g. Dragoljubu Šanoviću iz Gostilja, koji je veoma zaslužan za obnovu ove svetinje, arhipastisku gramatu, poželjevši da ga Bog nagradi za njegova dobra djela:
“Mi smo danas ovako skromno, jednostavno upriličili da mu uručimo jedno divno priznanje u ime Mitropolije crnogorsko-primorske, da to bude znak blagodarnosti za njegov veliki trud, sa molitvom i sa željom da ga Bog nagradi za sva njegova dobra djela koja je učinio u životu, i ovome hramu i bližnjima svojim, jer on kao dobar hrišćanin sigurno se uvijek trudio da čini dobro. Koristim ovu priliku da se zahvalim i svima ostalima i prethodnim sveštenicima koji su se trudili oko obnove ovoga hrama, kao i novom svešteniku o. Bojanu Radunoviću, i svim hrišćanima koji imaju ljubav i na djelu svjedoče tu ljubav prema ovome svetome hramu. Da bi Gospod primio vašu žrtvu i vaš trud, i da bi blagoslovio, da bi vam uzvratio dobrim zdravljem, srećom i napretkom i svakim Božijim blagoslovom, na mnoga i blaga ljeta. Amin Bože daj!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
