Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u Nedjelju praštanja, 17. marta, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Jabuci kod Mateševa, kao i četrdesetodnevni pomen ktitoru ovoga hrama Borislavu Boru Vujisiću.
Po odsluženom parastosu, Visokopreosvećeni Vladika se obratio prisutnima riječima hrišćanske utjehe, istakavši da ovaj pomen počivšem Boru vršimo sa nadom na vaskrsenje i život vječni.
“Jer kao što započinjemo ovaj Časni post, sjutra od Čistog ponedjeljka, pripremajući se za praznik Vaskrsenja Hristovoga, čisteći svoje duše i tijela da bismo ih učinili što prijemčivijim za Božiju milost i blagodat i da bismo se udostojili pokloniti se krstu Hristovome i dočekati Njegova svijetlo i preslavno vaskrsenje, tako i kad činimo pomen onima koji odlaze iz ovoga života u novi život, mi ih ispraćamo sa tugom kao na Veliki petak i učestvujemo u žalosti porodice. Ali imamo nadu vaskrsenja jer Hristovo vaskrsenje je i naše vaskrsenje”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Poučivši sabrane da nas je Hristos svojim vaskrsenjem učinio učesnicima Svoga vaskrsenja, Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave i Carstva Njegovoga vječnoga, kazao je da se svaki hrišćanin, kršten u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, sjedinio na samome krštenju sa krstom Hristovim i postao učesnik Njegovoga vaskrsenja i živi u znaku krsta i vaskrsenja.
“Hristovo djelo se upečaćuje u životu svakoga hrišćanina pa kada stradamo u ovome životu, a u ovome svijetu je nemoguće izbjeći stradanja, onda se poistovjećujemo sa Hristom raspetim i Njegov krst nas krijepi da ne posustanemo u vrijeme stradanja. Ali isto tako i svaki uspjeh u životu, svaka istinska radost, ima nešto od slave vaskrsenja Hristovoga. Tako je i Boro Vujisić, budući da je imao teško djetinjstvo, ratne godine, gubici u porodici i sve ostalo, ali ga je Bog štitio i milovao, krijepio i dao mu snage da uvijek ide naprijed i pobjeđuje sve prepreke i iskušenja i da se raduje životu, hvala Bogu uspio u životu”, kazao je Mitropolit Joanikije podsjetivši se na život počivšeg Borislava koji je bio istaknuta društvena ličnost.
Govoreći o životu Borislava Vujisića posebno je istakao da je stvorio lijepu porodicu i potomstvo i da je poživio jedan puni i lijepi život te da je i pored toga što je proveo veći dio svog života u bogobornom sistemu, dobar dio od onoga što je u životu zaradio dao da u slavu Božiju podigne Crkvu Svetome Vasiliju Ostroškome.
“Imao je Boro sigurno i ličnih razloga, porodičnih, da podigne ovu divnu crkvu za pokoj duša svojih predaka, ali je njemu Bog u srce dao tu dobru namjeru da je posveti Svetome Vasiliju Ostroškome kome je cijeloga života, očigledno, bio vjeran i zadržao ljubav prema vjeri i svojoj Crkvi, prema tradicionalnim duhovnim vrijednostima koje je nosio u svojoj duši i naslijedio od svojih predaka. I tome, svemu najljepšem što je nosio u svojoj duši, našao je najljepši izraz kroz ovo svoje djelo – da podigne ovu svetinju ovdje u ovim gorama, da ukrasi ovo divno mjesto. I to je činio sa ljubavlju i velikim žarom, ne štedeći, i na takav način gradeći ovu crkvu pripremao se i za svoju končinu.”
Visokopreosvećeni Mitropolit je dalje naglasio da nas je Boro ponajviše zadužio svojom ljubavlju i dobrotom i da je bio neko koga je bilo lijepo sresti, čovjek dobar kao dobar dan u godini, širokoga srca, otvoren, inteligentan i obrazovan, dobre naravi i raspoloženja koje je uvek širio oko sebe:
“To je jedno veliko duševno bogatstvo koje je on zapečatio ovim svojim djelom, podižući ovaj sveti hram. Uvjereni smo da je ovaj sveti hram veliki blagoslov i njemu na spasenje njegove duše i njegove supruge, ali da je podignut i na zdravlje njegove porodice i potomstva.”
Dvadeseta godišnjica Martovskog pogroma: Takva je svjetska pravda
Osvrnuvši se dvadesetogodišnjicu Martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji kada je nekoliko hiljada pravoslavnih Srba protjerano sa vjekovnih ognjišta, a njihova imovina uništena, više od 30 svetinja popaljeno, među njima Bogorodica Ljeviška, manastir Devič, kao i Prizrenska bogoslovija, Mitropolit Joanikije je podsjetio da je sve razoreno na očigled cijeloga svijeta koji je tobož došao na KiM da uspostavi mir i ukazao na licemjerstvo dobrog djela međunarodne zajednice.
“Pored Njemaca, koji su čuvali Prizren, spaljen je cio srpski Prizren i Bogorodica Ljeviška, pored Francuza, mislili smo da smo bili i ostali prijatelji, spaljen je manastir Devič, prstom nijesu mrdnuli. Eto, takva je svjetska pravda”, istakao je Vladika i dodao:
“Znamo da je naš Boro nosio Kosovo i Metohiju u svome srcu bio je Njegošev Crnogorac i pravi Srbin. Bio je čovjek na putu svojih predaka, naravno znao je i šta je svjetska pravda i licemerje i šta su garancije ovoga svijeta pa se uhvatio za onoga koji jedino može da garantuje i u kome je istina i pravda i ljubav vječna. Uhvatio se za skut Gospodnji i u slavu Njegovu podigao ovaj hram.
Neka Bog upokoji njegovu dušu u životvornome svome naručju Božanskome, a njegovoj porodici neka da utjehu zbog ovoga rastanka. Boro je ispunio dane svoga života na zemlji pa je prešao u naručje Božije, a porodicu neka Bog blagoslovi, neka obdari zdravljem i napretkom i svakom srećom i neka idu putem Borovim, neka imaju tu vedrinu duše i otvorenost srca i ljubav prema bližnjima kao što je Boro imao, i dobrotu, pa će ih Bog uvijek milovati kao što je i njega milovao.”.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju svog obraćanja poželio svima srećan početak Velikog posta – Svete četrdesetnice, da u miru, sreći i međusobnoj ljubavi dočekaju vaskrsenje Hristovo.
Crkva Svetog Vasilija Ostroškog na Jabuci osveštana 2010. godine
Novosagrađenu Crkvu Svetog Vasilija Ostroškog u selu Jabuka osveštao je 4. septembra 2010. godine blaženopočivši Mitropolit Amfilohije.
Hram posvećen Ostroškom Čudotvorcu, ktitor Borislav Boro Vujisić podigao je za pokoj duša Borovih roditelja Radovana i Mare. Njegov otac Radovan je jedan od više desetina hiljada stradalnika za vjeru i otačastvo postradavših na kraju Drugog svjetskog rata od bratske ruke u vrletima Bosne, Hrvatske i Slovenije. Grob pokojnog Radovana u Sloveniji se ne zna.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
