Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 9. decembra, služio je u manastiru Donji Brčeli u Crmnici, sa sveštenstvom i vjernim narodom, Svetu arhijerejsku liturgiju i mali pomen blaženog spomena arhimandritu Grigoriju (Trailoviću), iguman ove obitelji, povodom desetogodišnjice njegovog upokojenja.
U arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit je podsjetio da danas proslavljamo Svetoga Alimpija Stolpnika koji se udostojio Božije slave zbog svojih velikih monaških podviga:
“Proveo je cio svoj život služeći Gospodu do krajnjeg odricanja, ne gledajući na svoj život nego na to kako će ugoditi Gospodu i učinio podvige koji su rijetki. Jedan od najvećih i najtežih podviga je podvig svetih stolpnika koji su živjeli na stolpu – stubu, na jednom mjestu, ne pomjerajući se nikud, mogli su svega nekoliko pokreta da naprave. Tako su se podvizavali u slavu Božiju, uzdižući se na stub prema nebu i na takav način odvajajući se od ovoga svijeta i od načina svjetskog razmišljanja da bi ugodili Bogu.”
Ističući da taj podvig nije dostupan svima, Vladika je naglasio da je on svijetli primjer za sve one koji služe Gospodu, bilo da su monasi ili porodični ljudi. Po njegovim riječima takvi primjeri hrišćanskoga podviga i istrajnosti u svetoj službi Bogu, utiču vaspitno i pospješuju naš duh da i mi učinimo makar i ono najmanje na slavu Božiju, a onaj ko krene da čini i najmanje, vidjeće odmah koliko to oplemenjuje njegovu ličnost i život, pa će činiti sve više i više doći do najvišega.
“Tim putem je krenuo i naš otac Grigorije koji se upokojio prije deset godina. Krenuo je tim putem od svoje najranije mladosti, zamonašio se još u komunističko vrijeme u manastiru Gornjaku, a kasnije ga je Gospod i Sveti Petar Cetinjski prizvao u Crnu Goru, pa je bio starešina manastira Đurđevih stupova i Žrebaonika, sabrat manastira Ostroga, a kasnije je postao iguman manastira Brčela i paroh crmnički. Nije lako bilo njemu u to vrijeme, ali kuda je god išao ostavio je svijetlu uspomenu, a naročito ovdje u Crmnici”, besjedio je Mitropolit, naglasivši da je zato sadašnji iguman otac Nikon (Kokotović), sa punim pravom, učinio ovaj svečani pomen da se saberemo i sjetimo podviga, zasluga i svete službe našaga blaženopočivšega o. Grigorija koji je bio starešina i Gornjeg i Donjeg manastira Brčeli.
Poslije zemljotresa, blaženopočivši je živio u montažnoj kućici obnavljajući ovu svetinju, istovremeno obilazeći i posjećujući po Crnici domove onih koji su tada htjeli primiti pravoslavnog sveštenika. Iako ih je bilo malo u početku, zbog njegove upornosti, smjernosti, dobrote i čestitosti, taj broj se sve više i više povećavao, tako da je ostavio jedan svijetli trag i divnu i dragu uspomenu služeći Bogu u ovoj svetinji i posebno služeći narodu, moleći se za duhovnu pastvu koju mu je Bog povjerio. Bio je rijedak čovjek, potpuno nenametljiv, kao da je želio da ostane neprimjećen, bilo gdje da se pojavi, ali njegova skromnost je privlačila ljude, naročito njegova revnosna služba.
“Bio je vjeran Oltaru Božijem od početka do kraja, znao je dobro koju svetu službu vrši, da mu je Gospod Isus Hristos povjerio tu službu, i služio je onako kako je Gospod zapovijedio – smireno, krotko, ali istrajno. I njegov tihi glas koji smo jedva čuli kada razgovaramo, ipak se čuo daleko. Njegova skromnost je bila pokrivalo njegove vrline i duhovnosti, molitvenosti, čestitosti i zato je zaslužio da ga se stalno sjećamo. On je postao svijetli primjer svete službe Božije u teškom vremenu, njegove vrline su sijale tada, a čini mi se da danas sijaju još više”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Poručio da je on dobar primjer i za današnje sveštenike, da i oni, u malo boljim prilikama, istraju na putu Božijem kao što je u ono teško doba komunističke torture istrajao o. Grigorije, koji je znao da se iskušenja prevazilaze trpljenjem, smirenjem, dobrotom i neosuđivanjem:
“Neka smireno nose teškoće ovoga života i ove svete službe i iskušenja, da trpe kao i on, pa će ih sigurno Bog nagraditi i udostojiti velike slave zbog njihove vjernosti i dati im silu da tu svetu službu služe istrajno i sa radošću u sve dane svoga života.”
Podsjetivši da je u Crmnici bilo mnogo razrušenih svetinja, kao da i danas ima jedan broj neobnovljenih, što je naš zadatak, Vladika je kazao da je o. Grigorije činio sve što je mogao i obnovio oba manastira i tada se u smirenju i trpljenju upokojio i predao dušu svoju Gospodu u svojoj 80. godini kao vjerni sluga Hristov.
“Draga braćo i sestre, pomolismo se po našem hrišćanskom pravoslavnom običaju za dušu našega oca Grigorija, igumana ove svete obitelji. Sjetismo se njegovih zasluga i njegovih vrlina, njegove revnosne, istrajne službe i njegovoga čvrstog karaktera i to je nama svima od duhovne koristi i neka Gospod njegovu dušu primi u svoje živonosno naručje, a nama, koji smo se danas okupili ovdje oko o. Grigorija, da Gospod nispošalje svoju blagodat i milost i ljubav i dobrotu, da bi te vrline cvjetale među nama i da bismo se neprestano njima oplemenjivali. Neka Gospod upokoji dušu našega oca Grigorija i neka mu bude vječnaja i blaženaja pamjat”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
+++
Arhimandrit Grigorije (Trailović), dugogodišnji nastojatelj Manastira Svetog Nikole u Brčelima, u Crmnici, rođen je 2. marta 1933. godine u Kobilju, kod Požarevca. Na krštenju je dobio ime Andra.
Monaški postrig primio je na Sveta Tri jerarha (12. februara 1954) u manastiru Gornjak od jeromonaha Vasilija (Veinovića), dobivši ime Grigorije, po Svetom Grigoriju Gornjačkom. Iste godine, na Preobraženje Gospodnje, rukopoložen je u čin jerođakona, a na Sveta Tri jerarha 1956. u čin jeromonaha.
U Crmnicu, manastir Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima, jeromonah Grigorije došao je 1977. godine. Nakon što je zemljotres 15. aprila 1979. razorio manastir prelazi u montažnu kuću koja je postavljena na crkvenoj zemlji u Donjim Brčelima. U toj montažnoj kući otac Grigorije poživio je 33 godine.
Upokojio se na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice 2013, a sahranjen 6. decembra pored manastirske crkve u Donjim Brčelima.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
Sjećanje na arhimandrita Grigorija Trailovića (1933 – 2013) iz pera sveštenika Jovna Plamenca možete pročitati na linku:
