Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je, sa sveštenstvom, u petu nedjelju po Duhovima, 13. jula 2025. godine, na praznik Sabora Svetih dvanaest apostola – Pavlovdan, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetih Joakima i Ane, u Vidrovanu kod Nikšića.
U evharistijskom sabranju molitveno je učestvovao brojni vjerni narod Vidrovana i Nikšića, a Liturgiju je pojanjem pratio hor Prepodobne mati Angeline.
Praznik Sabora Svetih dvanaest apostola i tradicionalno saborovanje na Vidrovanu čestitao je Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije.
„Proslavljamo Svete apostole, njihov sabor danas, a Crkva se upravo rodila u tom jezgru Svetih apostola, iako neučenih i sasvim običnih ljudi, rodila se iz njihovog svjedočenja. Oni nisu imali ni filosofsko porijeklo, ni obrazovanje, niti su velike škole učili, ali su govorili ono što su očima svojim vidjeli i ušima svojim čuli i rukama svojim opipali, kao što oni kažu: To svjedočimo, Hrista Isusa Sina Božjeg, vaskrslog iz mrtvih. Crkva ovom svijetu ne daje neku potpuniju, kompletniju ili savršeniju religiju, ona upravo daje ovo svjedočenje ljudi koje mi danas proslavljamo, velikih Svetih apostola.
Šta su oni svjedočili? Svedočili su ono što su svojim, kao što su rekli, očima vidjeli i ušima čuli, svojim rukama opipali, a to je ličnost Isusa iz Nazareta u istoriju koja je ušla, a koja se pokazala kao božanska i Hristos, pomazanik Božji, ona o kojoj su najavljivali Sveti Božji proroci, Spasitelja ljudi i ljudskog roda i cjelokupne tvorevine. Dakle, čime su oni znali da je On Sin Božji? Po tome što je Gospod dok je propovjedao, ne samo riječima svojim govoreći, nego govoreći i znacima svog života i načinom svog postojanja među nama ljudima dok se kretao, prevazišao sve granice ljudske prirode i te nužnosti koje nas sputavaju i ograničavaju. I upravo zbog toga, ne samo da je oslobodio ljudsku prirodu od prolaznosti i smrtnosti i kvarljivosti, nego je pokazao ne samo da On može da nadiđe kvarenje ljudske prirode i da bude slobodan od toga, nego da i druge ljude od toga izbavlja i iscjeljuje“, besjedio je Njegovo visokopreosveštenstvo.
Sve su to, po riječima Mitropolita Metodija, bili znaci koji su potvrđivali Njegovo božansko porijeklo, Njegovo naznačenje i ulogu u ovom svijetu kao pomazanika Božjeg i Spasitelja roda ljudskog.
„Ono što je komplikovano ljudskom umu i razumu da shvati jeste da Bog nije čak ni svojim božanstvom bio ograničen da ga nadiđe i da postane ono što je On stvorio svojim rukama po svojoj suštini, takođe, ostajući Bog savršeni postao je istinski čovjek, uzimajući ljudsku prirodu na sebe. Zajedno u Njegovoj ličnosti se sjedinjuju božanska i čovječanska priroda, čime se čovječanska i cijela tvar kroz ljudsku prirodu, koja je kruna cijele tvorevine, spasava. To ljudski um ne može da pojmi, zato su se mnoge jeresi javljale. Monofiziti su govorili da je Hristos bio Bog, a samo je prividno bio čovjek, potom se Sabor, ove godine 1700 godina jubilej proslavljamo Prvog vaseljenskog sabora, gdje su se okupili Sveti oci i Crkva rekla: Ne. Hristos je istiniti Bog, ali i istiniti čovjek“.
„Onda su se nestorijanci javili i rekli: Ne, nije On bio u suštini Bog nego je bio čovjek sa specijalnom božanskom blagodaću koji je činio čudesa. Onda je, opet, Crkva koja se saborno okupila rekla: Ne, On je ne samo istinski čovjek, nego je i istiniti Bog. Tako, evo 1700 godina je prošlo od tog prvog sabora do današnjeg dana, kada proslavljamo ono što su apostoli, koje danas proslavljamo, svjedočili da je On, pored toga što je istinski Bog i istinski čovjek postao, ali ne privremeno i za vremena, nego na svu vječnost. Vaznesenjem svojim pokazao je gdje je mjesto prirodi ljudskoj, sjednuvši sa desne strane na prestolu Oca svoga, na prestolu nebeskom iznad svih angelskih i arhangelskih sila“, kazao je Vladika.
Dodao je da je čovječanska priroda sjela tu, u ličnosti Hristovoj, zajedno sa božanskom i to je naznačenje, ništa manje od toga, svakog čovjeka ponaosob, koji u maticu života, ovdje, na zemaljskom šaru, ulazi i rađa. Zato je ovo veliki praznik gdje apostoli, koje danas proslavljamo, svjedoče o toj ljubavi.“Bog ne samo što je svemoguć, sveznajući, svemoćan, nego je On Onaj koji ljubi i koji voli. Bog je zbog toga, zato što voli, zato je Bog. On je sve iz ljubavi svoje stvorio i On, davajući se u toj ljubavi svojoj, to se zove kenoza kod Svetih otaca, na grčkom jeziku, unižavanje, spuštanje do nas, dajući se gubi od svog sopstva i bića i unižava se i samoprinosi se, ta ljubav Božja vrhuni u ovaploćenju Hristovom Koji se radi nas ljudi i radi našeg spasenja ovaplotio i zbog nas, uzevši grijehe roda ljudskog na sebe, time nas je spasio“, poučavao je Mitropolit Metodije.
Sveti apostoli, čiji praznik danas Crkva proslavlja, ne pričaju, naveo je Vladika, o nekoj savršenoj, kompletnijoj, potpunijoj religiji u odnosu na ostale koje postoje iz ljudskih glava i razuma stvorene i domišljene religije u ovom svijetu.
„Oni svjedoče, upravo, o toj ljubavi koja je postala i ovaplotila se tijelom i živi među nama i danas ovdje, u ovoj liturgijskoj zajednici, bez ostatka i bez rezerve, u potpunosti je ovdje sa nama u Svetim tajnama kojima se pričešćujemo, Tijelom i Krvlju Njegovom. Bog da vas blagoslovi, ovo sabranje da produži u vijekove vjekova i ovu divnu tradiciju da idemo litijom i molitveno kroz ovo blagosloveno i divno mjesto Vidrovan i nikad da ne izgubimo iz vida šta je Bog, da je to ljubav, a i šta je naše naznačenje, to je da budemo slični Njemu, savršeni kao što je savršen Otac naš na Nebesima“, poručio je Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Poslije odslužene Liturgije tradicionalna litija vjernog naroda, predvođena Vladikom i sveštenostvom, prošla je kroz Vidrovan, pronoseći slavu i radost praznika, blagosiljajući one koji su u njoj učestvovali, ali i svaki dom i sve žitelje Vidrovana i okoline.
Saborovanje je nastavljeno uz trpezu ljubavi. Riječima dobrodošlice Visokopreosvećenog Mitropolita Metodija, sveštenstvo, predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, goste sabranja i mnogorbojni vjerni narod, pozdravio je protojerej-stavrofor Dragan Krušić, nadležni paroh.
„Ovo je 21. crkveno-narodni sabor, blagosloven blagoslovom tadašnjeg Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija, sadašnjeg Mitropolita crnogorskog, a učvršćen je blagoslovom našeg Mitropolita budimljansko-nikšićkog g. Metodija. Više od dvije decenije sabiramo se u ovom svetom hramu, služeći Svetu liturgiju i slaveći ime Božje i ime svetih ugodnika Božjih. Današnje saborovanje pada na ovaj veliki, sveti dan kada saborno, kako priliči pravoslavnim hrišćanima, praznujemo Sabor Svetih apostola, njih dvanaestorice Svetih učenika i apostola Gospodnjih, koji su Hristovu nauku pronijeli širom zemljine kugle i obasjali vaseljenu naukom trosunčanog Boga Oca i Sina i Svetog Duha.
Program i propovjed Svetih učenika i apostola je Jevanđelje Hristovo, Jevanđelje koje je propovjedao Gospod i Spas naš Isus Hristos, ona nauka vječnog i besmrtnog života. Zato su Sveti učenici i apostoli, nadahnuti Svetim božanskim Duhom govorili: Naš program je jevanđelski, mi vam propovjedamo živog, istinitog Boga Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, rođenog od Prečiste Djeve Marije silom Svetog i životvornog Duha Božjeg. Onoga Gospoda Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja postradao na krstu, umro, prolio svoju božansku krv na krstu, ali Onoga Gospoda Koji je vaskrsao iz mrtvih, ustao, pobijedio smrt kao najjače oružjeu rukama satane. Propovijedamo vam Onoga Gospoda Kojeg su naše ruke opipale, čiji su glas i jevanđelsku propovijed naše uši čule, naše oči vidjele čudesa koja je Gospod činio i mrtve vaskrsavao i slijepi da progledaju i gluvi da pročuju, nijemi da progovore, sumašedši da se vrate zdravom umu i razumu. Tog vam Gospoda propovijedamo“, rekao je o. Dragan.
Taj isti Gospod, dodao je on, vaskrsao je, ustao iz mrtvih i darovao nam život vječni.
„Taj isti Gospod se vaznio u slavi nebeskoj, sjeo s desne strane Boga Oca u slavi i vaznio ljudsku prirodu i proslavio je, dao joj ono pravo naznačenje koje treba da ima ta priroda u nebeskom Carstvu, vječnom i besmrtnom. Taj isti Gospod je poslao svog Svetog Duha na svete učenike i apostole u vidu ognjenih jezika i onda apostoli, naoružani tom silom božanskom, silom Svetog i životvornog Duha Božjeg, krenuše u propovjed hrišćansku i od onih kolebljivih ljudi, jer je takva ljudska priroda, kad je sišao Duh Sveti oni postaše neustrašivi propovjednici Jevanđelja Hristovog i svaki od ovih 12 učenika i apostola je postradao mučenički, osim jednog; postradao i potvrdio svoju vjeru u Vaskrslog Gospoda svojim stradanjem, osim Svetog Jovana Bogoslova, koji je stajao ispod krsta Gospodnjeg sa Presvetom Djevom Marijom, sa ženama mironosicama, a ostali apostoli se razbježaše u stragu, videći da na krstu umire njihov i naš Spasitelj Isus Hristos.
Razbježaše se od straha, jer se strah useli u njihove kosti i njihovo biće, a jedini pod krstom ostaje Sveti apostol Jovan Bogoslov, vozljubljeni učenik Hristov, onaj učenik Hristov koji je na Tajnoj večeri naslonio glavu na prsi Gospodnje, onaj učenik koji je bio ispunjen velikom ljubavlju prema Gospodu. Kada je u duši ljudskoj ta velika ljubav onda nema straha, onda se izgoni svaki strah. Posle Silaska Svetog Duha apostoli postaju pravi bogonaučnici; oni koji su lovili ljudske duše, a lovili su ih za nauku Hristovu, nauku jevanđelsku, lovili su tako ljudske duše da su one duše koje su bile u tami neznanja, koje nisu znale za živog i istinitog Boga, bivali su prosvećeni propovjeđu apostolskom i naukom Hristovom. Kolika je bila ta sila apostolska kaže se da se, posle Silaska Svetog Duha na Svete učenike i apostole, prvi je stupio apostol Petar i posle njegove propovjedi tri hiljade ljudi je povjerovalo u živog, istinitog Boga, u vaskrslog Gospoda“, kazao je sveštenik Krušić.
Istakao je da su svi ovi Sveti učenici i apostoli potvrdili nauku Hristovu svojim stradanjem.
„Svoje Vjerujem zapečatili su svojom mučeničkom krvlju. Zato ih praznujemo kao učitelje vaseljene, kao one koji su najzaslužniji za jevanđeljsku hrišćansku propovjed. Juče smo proslavili prvovrhovne apostole Petra i Pavla zato što su se ova dvojica Svetih učenika i apostola najviše potrudila na jevanđeljskom djelu propovjedi jevanđeljske Hristove nauke. Zato ih zovemo prvovrhovnim apostolima, Petra, onoga Petra koji je propovjedao nauku Hristovu po Palestini, Maloj Aziji, Iliriku, Pentapolju, zatim apostola Pavla, koji je bio apostol neznabožaca i propovjedao među Jevrejima, onog apostola Pavla koji je postao istinski sasud Božje blagodati, mogao istinski da kaže: Ne živim ja, nego živi Hristos u meni, živi Božja blagodat u meni, Boža sila, Božja svetinja u meni, Božja pravda. Takvi su bili svi Sveti učenici i apostoli Hristovi. Zato se Crkva zove apostolska, jer je utemeljena propovjeđu Hristovom, propovjeđu apostolskom.
Hvala Vam, Visokopreosvećeni Mitropolite, na služenju Svete arhijerejske liturgije u ovom Sabornom hramu Svetih pravednih bogoroditelja Joakima i Ane, što ste došli, služili, ukrijepili svojom besjedom, a Vaša besjeda i svaka Vaša besjeda umudruje na putu našeg spasenja jer Sveti oci i učitelji Crkve kazuju ovako: Čitajte sveštene spise i sveštene ljude i razumijevajući te sveštene spise oni će vas uputiti na put našeg spasenja. Hvala što ste prizvali Božji blagoslov na ovaj Saborni hram i na sve sabrane u njemu, što smo krenuli posle u ovu svetu litiju, što ste prizvali Božji blagoslov na vazduh koji uzdišemo, na zemlju kojom hodimo, koja nam daje zemaljske plodove, potrebe za život, što ste blagoslovili ove vode, kojima se napajamo, a kad se napajamo ovom vodom mi čeznemo za onom živom vodom, koja će nas, ako Bog da, odvesti u ono vječno Carstvo Hristovo, a koje duše zadobiju to Carstvo te duše nikada neće ogladnjeti, ni ožednjeti, jer će se hraniti pravom i bogougodnom hranom, sa pravim i bogougodnim pićem koje vodi u život vječni“, kazao je o. Dragan.
Zahvalio je sveštenicima, arhijerejskom namjesniku nikšićkom protojereju-stavroforu Slobodanu Jokiću, o. Nikoli Marojeviću, o. Mirku Vukotiću, đakonu Dušanu Periću, potom horu koji poje u slavu Božju pri nikšićkom Sabornom hramu i dirigentkinji prof. Ani Bojić, Crkvenom odboru pri Sabornom hramu na Vidrovanu, a koji, pune dvije decenije od pokretanja sabora, a 33 godine od kad je sveštenik Krušić paroh u ovom hramu, istinski pomaže u ovom svenarodnom djelu u organizovanju crkveno-narodnih sabora, sa Željkom Međedovićem na čelu.
„Hvala im svima što mi pomažu, jer sveštenik na parohiji je kao slamka među vihorove, ako nema neko da mu pomogne, ali imam vas, Bogu hvala, to su moja krila pred Gospodom šton vas imam. Svima hvala, Bog vas blagoslovio i svakim dobrom obdario. Neka Gospod sve koji su se potrudili oko ovog sabora blagoslovi, kako najbolje zna i umije, a On jedini zna i umije onako kako treba da blagoslovi iz bogate riznice svoje svakim nebeskim i zemaljskim dobrima“, zaključio je protojerej-stavrofor Dragan Krušić, nadležni paroh.
Upriličen je prigodan kulturno-umjetnički program.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
