Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske G. Joanikije služio je na Veliku subotu, 1. maja 2021. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi, uz sasluženje beranskog sveštenstva i monaštva Manastira.
U svojoj besjedi Episkop Joanikije je naveo da je današnja sveta služba po mnogo čemu posebna; počinje sa večernjom službom, u nastavku se služi Liturgija Svetog Vasilija Velikog i druge osobenosti koje ima, te se umjesto Heruvimske pjesme pjeva: Da umukne svaka tvar i ništa zemaljsko da ne pomišlja u sebi.
„Poslije smrti Gospodnje, skidanja sa krsta Njegovog božanskog tijela i Njegovog pogreba, nastao je muk u cijeloj vaseljeni. Sve je umuklo, jer se savršava velika tajna, i anđeli i ljudi kao da su se povukli svi sami u sebe. Nastala je neizreciva, duboka tišina, ali tu tišinu ispunjava Božja ljubav, jer je Gospod prinio žrtvu za cio rod ljudski, izlio svoju živonosnu krv i primio smrt“.
„Ta žrtva je najuvjerljivija projava Njegove ljubavi. On je primio smrt radi nas, da bi smrću svojom smrt uništio. Upravo kada je sišao u donje svjetove, ležeći u gorbu i silazeći u ad, On je unosio božansku svjetlost, svjetlošću svog božanstva obasjao duše koje su prebivale u donjim svjetovima, sve ih oživio i obradovao, svima darovao život, kao što pjevamo u Vaskršnjem troparu“, rekao je Vladika.
Istakao je da je duboka tajna Hristovog silaska u ad. Mi, ljudi koji smo na zemlji možemo, po riječima Preosvećenog Episkopa, tu tajnu doživjeti i na takav način da shvatimo da je Hristos sišao do ada koji mi doživljavamo u ovom svijetu.
„Naš ad su naše podjele, naše svađe, naša neosjetljivost, zaraženost grijehom, pomračenost, otuđenost jednih od drugih, mržnja prema bližnjima. To je naš ad koji ovdje mi, već, doživljavamo. Sve je to Gospod primio na sebe i sve uklonio svojom žrtvom, obasjao nas svjetlošću svog božanstva i vječne slave i darovao nam novi život“, kazao je Njegovo Preosveštenstvo.
Dodao je da na ovaj sveti dan, dan tišine, dan počivanja Gospodnjeg u grobu, već, imamo predokus vaskrsenja Hristovog.
„I ova sveta služba to svjedoči. Gospod je primio smrt, ali Njegovo božanstvo se nije odvojilo od Njegovog tijela, niti od Njegove duše. Smrt je samo razdvajanje duše i tijela, ali to je bilo privremeno i radi našeg spasenja; realna, prava smrt ali privremena, jer ko će Onoga Koji daje život i Koji je izvor života, ko će Njega ubiti, ko će Ga usmrtiti? Zar smrt Njega može zarobiti, zar smrt Njega može držati u svojoj vlasti? Ne, nikako, On je Izvor života i kada je počivao u grobu bio je Izvor života“, besjedio je Vladika.
On je poučavao da naša vjera uvijek ima nadu, jer je oslonjena na Hrista Gospoda, raspetog i vaskrslog.
„Takva je naša vjera i naš život, sve u znaku krsta i vaskrsenja, u znaku Hristove pobjede nad smrću. Mi smo hrišćani po tome što smo se vezali za vaskrsenje Hristovo, za Hrista vaskrslog, za taj čudesni, neopisivi, neobuhvatljivi, neobjašnjivi događaj. U ove svete dane doživjeli smo veliku dramu koja obuhvata nebo i zemlju, dramu koja počinje u srcu i umu svakog čovjeka, jer svako od nas, koji smo zaraženi grijehom i smrću naći će u sebi mnogo toga što ne valja. Ali, Onaj ko je uzeo naše grijehe oslobađa nas, svakog od nas vjerujućeg pojedinačno i sve nas zajedno“, ukazao je Episkop Joanikije.
Poručio da je Velika subota dan tišine, dan mira.
„Gospod obasjava svojim božanstvom donje svjetove, prosvjetljuje i našu tamu, prosvjetljuje naš duhovni vid, otvara naše duhovne oči, čisti naše duhovno viđenje, a duhovno viđenje je vjera; jača naša vjera. U toku ove nedjelje izuzetna je prilika za svakog da uđe u ta izuzetna događanja koja su sadržana u našim bogosluženjima. Učestvujući u bogosluženjima, koja izražavaju svu dinamiku borbe dobra i zla, dinamiku spasenja koje je Gospod Isus Hristos izvršio, i mi sami se uključujemo u to veliko djelo. Gospod nas uključuje i čini saučesnicima svojih božanskih i spasonosnih djela. Kakva povlastica, kakva prilika za svakog od nas“, rekao je Vladika.
