Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 9. jula, u petu nedjelju po Pedesetnici, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva namjesništva cetinjskog i sveštenomonaštva ove svete obitelji.
Po pročitanom Jevanđelju besjedio je otac Ostoja Knežević koji je tumačeći današnje jevanđelsko začalo o iscjeljenju dva gergesinska (gadarinska) bjesomučnika, kazao da nam ono vrlo jasno svjedoči o tome da zajedno sa Božanskom tvorevinom i svim onim što je blago i dobro Bog stvorio u šest dana stvaranja svijeta i čovjeka, i što se Božijom blagodaću i milošću održava, u ovome svijetu postoji i ona nečista sila demonska koja često ljude koji žive na zemlji obuzima, zaposjeda i muči. Podsjetio je i na molitvu koju sveštenik govori prilikom Svete tajne krštenja, kada se moli za novokrštenog da bude ograđen, zaštićen od zle sile, da ga njegov anđeo čuvar sačuva i drži daleko od nečiste sile. Sveštenik u toj molitvi zapovijeda nečistoj sili, demonima, obraćajući im se: Tebi svezlom, odvratnom i tuđem duhu…
“Tuđem zato što Bog nije tvorac zla i zato uvijek osjetimo uznemirenost i strah kada je ta nečista sila blizu nas ili kada je prepoznamo, ne daj Bože, u drugome čovjeku”, besjedio je o. Ostoja i poučio sabrane da tu nečistu silu treba mrzeti, a nikako čovjeka u kojemu se ona prepoznaje. Njega treba žaliti i pomoći mu.
Današnje Jevanđelje govori o dva čovjeka koji su bili do krajnjih granica zaposjednuti tom nečistom silom, bili su toliko zli i opasni da su se ljudi bojali da prolaze putem gdje su oni obitavali. Samo je Hristos bio taj koji se nije ustrašio jer je znao da je Njegova sila jača od sile demonske.
“Sreo se sa demonima, nečistom silom, koji mu kažu: Zašto si došao ovamo prijevremena da nas mučiš? Dakle i demoni ispovjedaju silu Božiju i znaju da je njihovo vrijeme oročeno, da je njihova moć i vlast nad tim ljudima i uopšte njihovo postajanje ograničeno. Vidimo ovdje projavu sile Božanske kako ih Gospod izgoni iz dvojice bjesomučnika i progoni u krdo svinja”, podsjetio je sveštenik Knežević.
Ali ljudi tog mjesta umjesto da se dive i raduju iscjeljenju ove dvojice ljudi, toj sili i sveopštem oslobođenju od zla u ovome svijetu, dolasku mira i Božanske svjetlosti među njih, mole Gospoda da ode iz njihovih krajeva, da ih napusti, zato, objasnio je prota, što su njihova srca i njihove duše bile obuzele strasti i druga bogatstva i blagodeti ovoga života i ovoga svijeta te njihova srca nijesu bila spremna da prime tu svjetlost:
“Da prime sveiscjeljujuću moć i blagodat Božiju. Kaže Jevanđelje na drugome mjestu: tamo gdje je srce vaše, tamo je i blago vaše. Njihovo blago je bilo upravo u njihovim svinjama koje ovdje simbolizuju materijalno bogatstvo, jer judejskom narodu nije bilo dozvoljeno da jedu svinjetinu i oni je nijesu upotrebljavali sebi za hranu, već su njome trgovali i zarađivali materijalna blaga. I to je bio centar njihovoga bića, u tome je bilo njihovo srce, u tome je bila njihova radost, u tome je bio njihov život i nikakav Bog koji donosi vječnost, koji donosi čistoću, iscjeljenje, njima nije bio potreban.”
Po riječima oca Ostoje ovi ljudi nijesu prebivali ni u bogoljublju ni u bratoljublju, jer da su imali imalo i bratoljublja, oni bi se radovali dvojici ljudi koji su od najtežih bolesnika postali zdravi. Međutim, to nije bio centar njihovoga bića i interesovanja, niti njihove ljubavi i emocija, primjetio je otac Ostoja Knežević i poručio:
“Zato, braćo i sestre, živeći u ovome svijetu svakoga dana, na ovaj ili na onaj način, u mogućnosti smo da se opredjeljujemo za tu Božansku svjetlost i ljepotu ili pak da se opredjeljujemo, kao što su se opredijelili ovi ljudi u zemlji gergesinskoj. Da se opredjeljujemo da svoj život ispunimo vrlinom, ispunimo dobrom, da se trudimo da onu krštensku blagodat na sebe uvijek obnavljamo, da čistimo svoje duše i srca, napredujući u bogoljublju i bratoljublju, i na takav način ćemo najbolje otjerati od sebe svaku nečistu silu i sve ono što je mrsko i pred Bogom i pred čovjekom, i sačuvati u sebi taj lik Božiji onakavim kakvim nas je Bog sazdao i kakvim smo se na krštenju i prilikom Svete tajne miropomazanja rodili. Taj pečat dara Svetoga Duha, koji smo svi primili na sebe, da čuvamo i unapređujemo i da tako idemo ka Bogu našemu i životu vječnome, koji je u Bogu i sa Bogom. Amin, Bože daj!”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
