Vladika Metodije: Cilj hrišćanskog života je da izaberemo Hrista
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Pavinom Polju kod Bijelog Polja, Svetu Arhijerejsku Liturgiju danas je služio Njegovo preosveštenstvo Episkop Budimljansko-nikšićki Metodije.
Ukazujući na riječi majke Jevrosime upućene svom sinu Marku da je ‘bolje da izgubi glavi nego da svoju ogriješi dušu’, Vladika Metodije je podsjetio da je cjelokupna narodna mudrost utkana u izrekama i umotvorinama, temeljena na Jevanđelju i na nauci spasenja – da je naša duša pretežnija od tijela i ovog prolaznog i privremenog života.
“Zato smo se i mi danas sabrali u nedjeljni dan vaskrsenja u ovom divnom hramu, da se Bogu pomolimo i u potpunosti sjedinimo sa Njim. A to nikada ne bi moglo poći ljudima za rukom da se Sami Bog nije ovaplotio i sa svojom Božanskom prirodom ( koju ima i imaće u vijekove vijekova Ličnost Isusa Hrista), uzeo ljudsku prirodu na Sebe. I ne samo što je do kraja Bog, On je svojim jednim dijelom u potpunosti i do kraja čovjek. I u toj Njegovoj ličnosti, spojilo se ono što je poptuno nezamislivo, a to je Božansko i čovječansko. I to je jedina naša prilika, nada i utjeha potpunog sjedinjenja kroz Hrista, sa Bogom u Njemu i kroz Njega. Znači mi se Hristom sjedinjujemo sa Bogom i tako spasavamo duše svoje, i zbog toga smo se i danas ovdje sabrali.
Hristos, postajući čovjek ničim nije umanjio to Svoje Božansko u Sebi, i nije prividno postao čovjek, nego istinski i realno. Zato prva glava prvog Jevanđelja – po Mateju, počinje rodoslovom svih Njegovih predaka, od kojih je On uzeo na sebe čovječansku prirodu, isto onako kao što i svako od nas ima u rodoslovu svoje pretke. Na isti način su navedeni u rodoslovu i Njegovi preci, svi poimenice, da se zna da On nije prividno postao čovjek, nego istinski i realno. Jer, da nije istinski realno i do kraja postao čovjek, da je Njegovo očevječenje bilo prividno, ne bi smo se mi istinski mogli spasiti, i naše spasenje bi bilo nekako prividno. Dakle, uzevši na Sebe sve do kraja, i ljudsku prirodu, i u svemu postavši isti kao mi, osim u grijehu, postao je čovjek i time spasio ljudsku prirodu i cjelokupnu tvorevinu kroz ljudsku prirodu, jer je čovjek kruna cjelokupnog Božanskog stvaranja”, besjedio je Vladika Metodije, dodajući da je u jednom čovjeku spojen mikro i makro kosmos, sve što je stvoreno u ljudskom biću, koje je posljednje što je Bog stvorio, stvarajući ovaj vidljivi i nevidljivi svijet.
Episkop Metodije na naveo da cilj našeg hrišćanskog života da izaberemo Hrista, da se, u suprotnom, ne bi survali u ponor nebića.
“A pošto onom ko je stvoren više nije moguće da postoji ako ne izabere Hrista, a ako ne izabere Hrista to su vječne muke koje ne možemo da dosegnemo. Dakle, ne možemo da imamo ono za čim žudimo, za šta smo stvoreni i za šta smo prednaznačeni. Gospod da nas sve ovdje i sve ljude ovoga svijeta kroz svu istoriju na svoj tajanstveni način sabere i spasi, neka nas sjedini jedne sa drugima, složi i pomiri, da oprostimo jedni drugima, sagledavajući svoje nedostatke i da u svakom čovjeku u svome bližnjemu vidimo Onoga po kojem i po Čijem liku smo stvoreni, a to je Boga ljubavi i Svetu Trojicu, Kome neka je slava u vijekove vijekova, “besjedio je Vladika Metodije.
