U ponedjeljak 30. oktobra 2023. godine, povodom treće godišnjice od upokojenja svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija služena je Sveta Arhijerejska Liturgija i parastos sa malim pomenom
Svetom Arhijerejskom Liturgijom predstojao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa saslužiteljima arhijerejima: Arhiepiskopom praških i čeških zemalja g. Mihailom, Mitropolitom lovčanskim Bugarske pravoslavne crkve g. Gavrilom, Episkopom pakračko-slavonskim g. Jovanom, Episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim g . Dimitrijem, Episkopom budimljansko-nikšićkim g. Metodijem i više desetina sveštenstva i monaštva, kao i više stotina vjernog naroda.
Tokom Svete Liturgije, Mitropolit Joanikije je proizveo u čin prezvitera, đakona Lazara Krstića.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima arhipastirskim slovom, obratio se Episkop pakračko-slavonski g. Jovan (Ćulibrk). On se u uvodnom dijelu obraćanja osvrnuo na ispunjenje obećanja dato od Boga jevrejskom narodu oličeno u liku i djelu ovaploćenog Gospoda Isusa Hrista i zemlje obećane koja kako akcentuje Vladika i danas nanovo prebiva u svom nemiru, nesreći nevolji: ”Evo nas ovdje pred časom u kome je sav jevrejski narod, starozavjetna crkva, koji je hiljadama godina čekao i uzdisao da dođe čas u kome će doći obećano vrijeme i punoća vremena, koje je obećano još od Boga Avraamu, koji mu je rekao: Daću ti zemlju ovu obećanu, a ta zemlja nije samo zemlja fizička, iako i jeste, obećana zemlja, koja je danas opet u svom nemiru, nesreći, nevolji, krvi i jadu.”
Vladika Jovan je potom podvukao da se iz jevanđelske priče jasno vidi da Gospod, istinski Bog i istinski čovjek, dolazi i pita, osluškuje kako narod Njega prima i kako ga vidi i doživljava: ”Gospod, istinski Bog i istinski čovjek, dolazi i pita da oslušne kako narod Njega prima, kako Ga poima, zna li narod da je to ostvarenje njegovog viševjekovnog očekivanja. Učenici odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija, što je za Jevreje tada bilo još veće, jer je Ilija vaznesen na nebo i svaki put kada se obrezuje novo muško jevrejsko dijete, postavlja se poseban tron kraj tog mjesta.“
On je potom naveo riječi Svetog apostola Petra koji je ispovijedio još jednom vjeru u Njega kao Mesiju i Spasitelja: „Pa im (Gospod) kaže: Šta kažete vi koji ste sa mnom, koji hodite za mnom od galilejske zemlje do Tira i Sidona gore na obali mediteranskog mora do Jerusalima i koji ste svjedoci svega onoga što govorim, čuda koja učinih i prije svega srca koje gori u vama? Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji, Mesija, Ti si Onaj Koga čekamo ovolike vijekove i hiljadama godina, Koga čeka sva tvar, uzdišući da se jave sinovi Božiji, a On ne reče ništa, nego samo zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju.“
Vladika Jovan je u drugom dijelu svog arhipastirskog slova naglasio da je primjer Gospoda u početku bio sablazan za učenike Njegove jer njihova slika Mesije po predanju nije se poklapala sa onim što je Gospod ovaplotio, otkrio, obznanio svojim Domostrojem spasenja. On je pojasnio kako im Gospod otkriva da je došao da postrada, a ne da sjedne na carski tron Jerusalima i pokori neprijatelje naroda, a ovo je ostala tajna apostolima sve do Vaskrsenja.
On je u daljem obraćanju podsjetio da je sudbina ovog svijeta u kojem živimo da kroz njega hodima na krstu i da vaskrsavamo, da zauvijek budemo jedno, da zauvijek sjedimo pod nogama Gospodnjim: ”Sudbina ovoga svijeta da kroz njega hodimo na krstu i da vaskrsavamo kao što je danas reklo Jevanđelje, da zauvijek budemo jedno, da zauvijek sjedimo pod nogama Gospodnjim, kao što mučenici u bijelim haljinama već sjede Njemu pod nogama, te da On sa Svoga trona sudi vaskolikom rodu ljudskome, jer On kada ulazi u Jerusalim kaže: I kada će zaplakati sva plemena na zemlji, tada ulazim na kapiju milosrđa”, poručio je Episkop pakračko-slavosnki g. Jovan.
Nakon Svete Liturgije, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se zahvalio gospodi arhijerejima, sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu koji su došli u hram na ovaj veliki dan, kada se sjećamo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
”Njegov dan, njegov spomen je uoči Svetog Petra Cetinjskoga i uoči dana upokojenja Svetoga Petra IILovćenskog Tajnovidca. On se pridružio dvojci velikih i svetih svojih prethodnika. Kada govorimo o njemu, govorimo kao o svetom čovjeku. Nije lako o njemu govoriti, jer on je bio kao orao – visoko nad mnogim brigama i nad mnogim mislima i nad mnogima u ovome svijetu”, rekao je Mitropolit Joanikije i dodao da je uvjeren da je svaki čovjek Mitropolita Amfilohija doživio kao svoga duhovnoga roditelja i pokrovitelja.
Vladika je naglasio da, sve što je Gospod dao svom ugodniku, to je i procvjetalo, obnovljene svetinje, veliki hramovi u Podgorici i Baru, obnovljena Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog i duša cijelog naroda.
”Svako od nas ko je učio neke škole, pamti pojedine dobre nastavnike kod kojih je milina bilo učiti i one čija su predavanja bila pamćena i nije trebalo mnogo učenja posle njihovih predavanja jer su sve znali da objasne, znali su da prenesu znanje. Isto tako pamtimo pojedine koji taj dar nisu imali pa su se i oni mučili sa đacima i studentima, a i đaci i studenti su se mučili sa takvim profesorima koji nisu pedagozi. To je poseban dar koji je nesumnjivo imao, i to u ogromnoj mjeri, naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije”, rekao je Mitropolit Joanikije, govoreći o pedagoškom daru Mitropolita Amfilohija i o tome kolikog je uticaja imao na mnoge generacije studenata i đaka.
Takođe je govorio kako je blaženopočivši Mitropolit imao dar razgovora sa svim uzrastima, sa svakim čovjekom, od najobrazovanijeg i najzrelijeg čovjeka, do maloga djeteta: ”Znamo koliko su ga djeca voljela i sa djecom bio je kao dijete. On, starac od 80 godina, znao je da se spusti na nivo djeteta i vidjeli smo da je on sačuvao djetinju čistotu i djetinju radost u svojoj duši cijelog svog života, i zato su djeca njemu kao Božijem čovjeku, kao pravom i istinskom učitelju, hrlila želeći da uzmu njegov blagoslov, a on je svakoga znao, ne samo da blagoslovi, nego i da pomiluje, da upita, da utješi, da uputi, zatomu djeca pjevaju najljepše pjesme.”
”A već kakav je bio propovjednik! Kakvog autoriteta, kakve riječi! On je zapravo govorio ono što je imao u sebi, u svome srcu, u svojim mislima, ono što je sam svojim životom svjedočio. Nije govorio mnogo iz knjiga. Ta riječ, iako je on znao riječ iz knjiga, naročito iz Svetog pisma, ali koristeći riječi iz Svetoga pisma, on je govorio onu riječ koju je doživio i prenosio iskustvo, bio apostol Hristov”, govorio je Mitropolit Joanikije o njegovom daru riječi i duhovništva, naglasivši da duhovna čeda nije privoljavao sebi već Gospodu želeći da ih nastani u naručje Božije i da ih privede spasenju, da nađu smisao života.
”Neka Gospod upokoji njegovu dušu sa svima svetima. Mnogo se potrudio i neka ga Gospod nagradi za njegove trudove, za njegovu žrtvu, za njegova raspeća, za njegove brige, za njegove suze koje je izlivao za svoju pastvu, za svoj narod, a posebno za Crnu Goru. Evo, imamo tu priliku da vidimo kako ga Bog obdaruje, kako narod stalno u rijekama dolazi njegovom grobu, i pravoslavni i oni koji su druge vjere, da njemu povjere svoje brige, svoje misli i da nađu utjehu kod njegovoga svetoga groba”, zaključio je Mitropolit Joanikije.
Zatim se prisutnima obratio Arhiepiskop praški i čeških zemalja g. Mihailo, koji je svima čestitao praznik, izrazivši veliku radost i zahvalnost što je ovdje na ovaj veliki dan koji se i sutra produžava. ”Vladika Amfilohije, koji je bio zaštitnik jedinstva srpskog naroda, zajedništva i sloge među svim slovenskim narodima, obnavljao je ustrojavao hramove i manastire u Crnoj Gori”, rekao je i dodao kako je Vladika Amfilohije štitio svoj narod i Crkvu od svih pošasti i adskih sila koje su se bile nadvile nad nju, pokazavši veliku hrabrost, poput Apostola Pavla koji kaže: ”Ako je bog sa nama, ko će protiv nas?”
Arhiepiskop Mihailo je u ime svoje Eparhije poklonio Mitropolitu Joanikiju orden Svetoga Novomučenika Episkopa Gorazda, a u svoje lično ime panagiju. Mitropolit Joanikije se zahvalio Arhiepiskopu na ljubavi, na dolasku i darovima.
U nastavku, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je sa gospodom arhijerejima, sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom odslužio parastos svetopočivšem Mitropolitu Amfilohiju u naosu Hrama, dok je mali pomen u paraklisu Svetog Amfilohija Ikonijskog u kripti Sabornog hrama, pred grobnim mjestom svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija odslužio Arhiepiskop praški i čeških zemalja g. Mihailo.
Boris Musić / Tijana Lekić
foto: Boris Musić
