Svetom arhijerejskom liturgijom u drevnoj nemanjićkoj lavri manastiru Morača danas, 27. novembra, na praznik Svetog apostola Filipa i Božićne poklade, molitveno je proslavljeno 40 godina igumanstva arhimandrita Rafaila (Kalika).
Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo uz molitveno prisustvo Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija i sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
Nakon pročitane jevanđelske perikope sabranima se obratio Preosvećeni vladika Kirilo, koji je podsjetio da se nalazimo u predvorje posta prije velikog praznika Rođenja Hristovoga u zadužbini Nemanjića, koja blizu 800 godina svjedoči Roždestvo Hristovo i druge praznike iz Njegovoga domostroja spasenja:
“Sakupio nas je jubilej od 40 godina našega dragoga oca Rafaila, a sve te godine šta su u odnosu na vječnost. To je jedan mali tren koji se pokaže i prođe brzo. Međutim, oni koji dublje promišljaju o životu i koji dublje uđu u tajnu praznika Rođenja Hristovoga, koji tu tajnu prime u svome srcu otkrivaju da svaki taj odjeljak vremena, koliko god mali bio, može da primi vječnost u sebi. Eto to je ta novina koju nam Hristos donosi i bez koje se čovjek ne bi mogao sam spasiti.”
Ukazujući na fresku u ovoj svetinji na kojoj je prikazan prorok Ilija u pustinji kraj obale rijeke Horata, sa gavranom koji ga hrani, kojoj se dive pokoljenja, koja je ušla je i u kulturnu baštinu svega čovječanstva, kao i ovaj manastir, vladika je rekao da je ona u suštini izobraženje Rođenja Hristovoga i izobraženje ili praobraz Svete evharistije. Kao što je crni gavran donosio Svetom Iliji hranu kako bi se pomolio da padne kiša konačno u Izrailju, tako je i bijeli golub, koji je simbol Svetoga Duha, donio tijelo ili pozajmio tijelo od Presvete Djeve i time je Presveta Djeva umilostivila Boga za sav svijet, čovječanstvo.
“Tako Sveti Duh netvarnim energijama, o kojima je govorio i jedan od današnjih svetitelja, Sveti Grigorije Palama, donosi svima nama Tijelo i Krv Gospoda našega Isusa Hrista, pretvarajući hljeb i vino u Svetoj evharistiji u istinito Tijelo i Krv Gospoda Isusa Hrista, time nam projavljajući milost u svakom pokoljenju ljudi u cijelom trajanju Svete crkve Božije”, kazao je i objasnio da je zato važno da se spominjemo očevidaca tog događaja, rođenja Hristovog i Njegovog života na zemlji, te da je važnost toga da shvatimo da je Hristos istorijska ličnost neprocenjiva.
Istorijska ličnost Gospoda Isusa Hrista iz Nazareta je posvjedočena prije svega Njegovom najbliskijom rodbinom, a onda i Njegovim učenicima, od kojih je jedan Sveti apostol Filip, čij spomen danas slavimo, koji je takođe bio iz grada Vitsaide kao i apostoli Petar i Andrej.
“Bio je jedan od specifičnih učenika o kojima Sveto jevanđelje pripovjeda i u današnjem čitanju se vidi da je on htio tu tajnu pronalaska Mesije da podijeli sa drugima. Ta njegova srdačnost je bila izraz prije svega radosti o nalasku Mesije i on to saopštava svom prijatelju Natanailu”, besjedio je vladika Kirilo, podsjetivši da se smatra da je to Sveti apostol Vartolomej koji će zajedno sa Svetim Filipom i njegovom sestrom Marijamnom poslije Vaznesenja Hristovog i silaska Svetog Duha, propovjedati u svim krajevima gdje ih je Gospod slao.
Govoreći o Svetom apostolu Filipu, Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički je podsjetio da se po njegovoj reakciji prije čuda osvećenja hljebova, kada je Gospod prelomio pet hljebova i dvije ribe za pet hiljada ljudi, vidi da on još uvijek nije bio utvrđen u vjeri: “Bio je u racionalnoj ravni, bio je u toj radosti koja je zemaljska više, ne nebeska. I kad Hristos prelama pet hljebova i dvije ribe i nahranjuje pet hiljada ljudi, uzvodi Filipa u iracionalnu ravan, imaginarnu, koja se ne može dostići ljudskim razumom i kod njega se već tada utvrđuje vjera u Hrista Spasitelja.”
Dozu sumnje Sveti Filip će pokazati još jednom, poslije Tajne večere, kada će Gospoda zamoliti: Pokaži nam Oca, i biće nam dosta; a Hristos mu odgovora: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe… da sam ja u Ocu i Otac u meni?
“Upravo ta ličnost Boga Oca nevidljivog, koji nije došao da se vidi, koju projavljuje za nas u punoći, koliko to čovjek može da primi, Sin Njegov jedinorodni svojom misijom na zemlji, govori nam jednu drugu stvar, da ovaj svijet ima svoj kraj, jer ne može u punoći da primi Boga. To i Hristos govori: Poslaću vam Duha Svetoga utješitelja koji od Oca ishodi, kojega ćete vi primiti, a ne svijet. Jer Carstvo nebesko je unutra u nama, u čovjeku, i kroz te netvarne energije, blagodat Božiju, kroz Svete tajne Crkve svaki čovjek je prizvan da primi to Carstvo nebesko u sebi”, rekao je vladika i objasnio da su tek silaskom Duha Svetoga, poslije Pedesetnice, primajući punoću Carstva u svoje duše, srca, sveti apostoli postali neustrašivi propovjednici Jevanđelja. Sveti apostol Filip je, kao i većina apostola, postradao mučenički, raspet naglavačke, a on se, kao i njegov Gospod, do kraja molio za svoje mučitelje.
Preosvećeni vladika Kirilo je naglasio da nam na putu da postanemo stanovnici Carstvo nebeskog, koje je u nama, posebno znače primjeri svetinja, kao što je manastir Morača sa njenim živim poslenicima koji su tu djelali, radili:
“Na tom putu nam mnogo znače primjeri kao što je naš arhimandrit o. Rafailo, koji je ovdje 40 godina svjedok Hristov, jer to je Crkva Hristova, trajanje Crkve Hristove kroz vrijeme. To je u suštini Hristos među nama kroz vrijeme. On je svjedok mnogih događaja, i one prošle ateističke i ove nove demokratije, i drugih promjena u našem društvu. Meni je uvijek bilo lično zadovoljstvo slušati njegove priče iz tih vremana, jer sam iz mlađe generacije”, kazao je vladika Kirilo.
Prisjetio se i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je mnogo cijenio o. Rafaila, bio mu je pomoćnik svih tih godina, a naravno sada je pomoćnik i Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju.
“Ti primjeri nam mnogo znače, ti očevici događaja, očevici riječi, ti koji su dodirnuli Hrista i koji se vjerom dodiruju Hrista i sada u ovim vremenima, jer Hristos je isti i juče i danas i sjutra. Neka bi Gospod Isus Hristos podario još mnogaja i blagaja ljeta našem o. Rafailu, kome čestitamo ovaj jubilej, a nama svima molitvama Svetog apostola Filipa, Svetog Grigorija Palame i drugih svetih, neka podari da takođe idemo putem Hristovim, prije svega pretpostavljajući svemu sticanje Carstva nebeskoga. Da zaista postanemo i ostanemo građani toga Carstva i ovdje i sada i u vijekove vjekova, amin”, zaključio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Po otpustu sabranima se obratio i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je čestitajući jubilej 40 godina starešinstva o. Rafailu, kazao da je on u ovu svetinju drevnu došao kao mladi jeromonah po blagoslovu tadašnjeg blaženopočivšega Mitropolita crnogorskog-primorskoga Danila, “da čuva ovu svetinju, ovu moračku lavru, a on je ne samo čuvao nego i unapređivao i ukrašavao i svakoga ovdje dočekao radosnoga lica”. Prije dolaska u ovu svetu obitelj, o. Rafailo je služio Svetom Petru Cetinjskom u njegovom manastiru i bio dobar saradnik blaženopočivšega Mitropolita Danila, ali dugo godina i veliki oslonac i podrška našem blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju.
“Bila je velika čast postati starešina manastira Morača, ali u to vrijeme bogme bila je i prevelika obaveza. To jeste uvijek obaveza, ali možemo zamisliti kako je to bilo prije 40 godina u vrijeme tvrdog ateističkog komunističkog režima, koji je progonio Crkvu ne onako sporadično nego sistematski. Međutim, naš otac Rafailo jakog karaktera, jake vjere i velike volje, uzeo je krst Hristov i nije se uplašio nego je sa radošću primio tu veliku dužnost i ovu svetinju ukrasio i obnavljao”, besjedio je Mitropolit.
Dodao je da je ovdje uvijek svima bilo lijepo doći, prije svega na molitvu, jer se u ovom manastiru vršilo redovno sveto bogosluženje o čemu je otac Rafailo, naš dragi iguman, vodio strogo računa. Kako je kazao ni gostoprimstva nije falilo u ovoj drevnoj nemanjićkoj lavri iako to nije bilo lako, ali je o. Rafailo sve svojom mudrošću i velikom energijom nekako pokrivao i nadoknađivao. Tako je ova svetinja za njegovo vrijeme “uvijek bila čista, okađena tamjanom, uvijek je kandilo gorelo, uvijek se vršilo bogosluženje i uvijek je za svakoga dobronamjernoga bila otvorena”.
“Dragi oče arhimandrite, učinili ste veliki trud i veliki napor za ovih 40 godina starešinstva u manastiru Morači, hvala vam i za to i za sve one godine službe koje ste ranije služili u Cetinjskom manastiru i na drugim poslušanjima koja ste primali od blaženopočivšeg mitropolita. Posebno vam hvala za revnosno, mudro i Bogu predano upravljanje ovom svetinjom. Majka Božija vas je štitila i pomagala i neka vas i ubuduće, u budućim danima i godinama vaše svete službe, krijepi i štiti, pomaže, da biste na slavu Božiju po ugledu na vaše velike prethodnike, velike moračke igumane, poslužili i dobar glas i dobar trag ostavili u istoriji ovoga manastira, što već jeste”, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Mitropolit je istakao da od o. Rafaila očekuje da i dalje prinosi Gospodu Svete plodove njegovoga svetoga truda i zbog istrajne, svete, blagoslovene i vjerne službe ovoj svetinji, kao mali znak pažnje, dodijelio mu jedan krst u spomen krsta Gospodnjega, kao i igumanski štap.
“Neka vas Gospod snaži krijepi na mnogaja ljeta! Hvala vam za sve i Bog vas blagoslovio”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Nakon Svete službe Božije, za trpezom ljubavi, sabranima se obratio i zablagodario na ljubavi arhimandrit Rafailo, iguman manastira Morača, koji je istakao da ga je 1956. godine, kao dijete od 14 godina, iz rodne Dalmacije, otac doveo u manastir Ostrog jer ga je po njegovom rođenju odredio da bude monah i da služi Gospodu: “Uz pomoć mojih duhovnika oca Lukijana Zečević, koji me je zamonašio, o. Evstatija, igumana manastira Preobraženja u Ovčar Banji i duhovnika u monaškoj školi, postao sam ovo što jesam danas.”
Prisjetio se da je septembra mjeseca 1981. godine blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Danila došao u manastir Morača i da je ubrzo aktom postavljen za njegovog nastojatelja:
“Sa velikim strahom primio sam taj poziv, smatrajući sebe nedostojnim da naslijedim svoje prethodnike. Čitajući o istoriji manastira i njegovim nastojateljima, često sam se znao zapitati: Kako ti oče Rafailo da naslijediš ovakve duhovnike i vitezove? U slavu Gospoda i Presvete Bogorodice, kojoj je ova svetinja posvećena, trudio sam se koliko sam bio u mogućnosti, da nastavim put svojih prethodnika. Još uvijek se trudim da svojim radom doprinesem da ova svetinja, koja nije bila nimalo u zavidnom stanju kada sam postavljen za nastojatelja, danas sija u svom najljepšem izdanju”, kazao je o. Rafailo i zablagodario svima koji su mu na tom putu pomogli, a posebno blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, koji ga je, kako je kazao, svesrdno očinskom ljubavlju prigrlio i pomagao tokom službovanja u Morači. Zablagodario je svima sabranima, kao i kao sadašnjem Mitropolitu Joanikiju koji je sa radšću dao blagoslov da se danas obilježi ovaj jubilej.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
