„Mitropolit Amfilohije je bio jedna neopisiva mudrost, lakoća duha, reaktor ljubavi koji emituje toplinu i blagodat Duha Svetoga na sve nas koji smo ga sretali. Njegovi dolasci u Grčke Svetinje, u Ormilije, ličili su na dolaske Mojsija“.
,,Žalim sve buduće naraštaje đakona koji nisu imali blagoslov da ih grdi Vladika Atanasije i da ih barem jednom nazove ,,mutavi“.
Arhimandrit Evsevije (Meandžija) kaže da je veliki blagoslov bio poznavati duhovnu djecu Svetog Ave Justina Ćelijskog i Vranjskog i da je, upravo, sa blagoslovom Mitropolita Amfilohija došao na studije u Grčku gdje i sada služi kao parohijski sveštenik u Atini.
,,Tragovi vječnosti koje su ostavili blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije u Grčkoj garant su duhovnog jedinstva Grčke i Srpske crkve i naša dva naroda“-kaže otac Evsevije. On dodaje da se sa Mitropolitom Amfilohijem i Vladikom Atanasijem sretao i lično u Grčkoj ali još više u duhovnim tragovima koje su ova dva duhovna gorostasa ostavili u dušama bratskog grčkog naroda, svjedočeći to na osnovu ljubavi grčkog sveštenstva, monaštva i naroda, sa kojim se sretao zadnjih deset godina, prema ovoj dvojici duhovnih otaca.
,,Mitropolit Amfilohije je u Crnu Goru donio duh i molitve svetogorskih staraca, među kojima najprije starca Pajsija i starca Porfirija. Plodovi tog duha i molitava vide i osjećaju na svakom mjestu u Crnoj Gori. Mitropolit Amfilohije je bio jedna neopisiva mudrost, lakoća duha, reaktor ljubavi koji emituje toplinu i blagodat Duha Svetoga na sve nas koji smo ga sretali. Njegovi dolasci u Grčke Svetinje, u Ormilije, ličili su na dolaske Mojsija. Prisustvo Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija među nama svjedočilo je da je sa nama Bog i da nema iskušenja koje nas može savladati, da nas jedino grijeh može odvojiti od Boga. Lični susreti sa ovom dvojicom otaca u su mojoj duši zapečatili svetost njihovog života. Žalim sve buduće naraštaje đakona koji nisu imali blagoslov da ih grdi Vladika Atanasije i da ih barem jednom nazove ,,mutavi“- kaže šaljivo Arhimandrit Evsevije.
Blagodaran Bogu što ga je put doveo u Grčku, otac Evsevije je govorio i o svom životu u Grčkoj i šta je ono što ovu divnu zemlju i njenu duhovnost čini posebnom a osvrnuo se i na lične susrete sa grčkim starcima, umjetnicima i važnim ličnostima.
„U manastiru Svetog Davida na Eviji upoznao sam oca Kirila, duhovno čado starca Jakova Kilikisa koji je nesvakidašnja ličnost. Otac Kirilo je bi ispunjen ogromnom očinskom ljubavlju tako da su desetine i desetine ljudi hrlile kod njega da ih duhovno rukovodi. Mirom, ljubavlju i srdačnošću osvajajući srca svih ljudi koji su mu dolazili, otac Kirilo je imao dar da mnoge već prilikom prvog susreta oslovi imenom iako ih nikad ranije nije sreo. Svoj prvi Vaskrs u Atini proslavio sam pored oca Kirila koji je postao moj duhovnik. Pomogao mi je da ostanem na pravom putu nakog odlaska u raskol mog nekadašnjeg duhovnog oca bivšeg Vladike Artemija. Grob oca Kirila je i meni i mnogima i danas izvor utjehe.
Posle starca Kirila upoznao sam i druge duhovnike od kojih bih posebno izdvojio oca Stamatisa Sklirisa, duhovno čado Svetitelja Justića Ćelijskog i starca Porfirija koji je osim što je poznat kao ikonopisac još poznatiji kao duhovnik. Veliki grčki duhovnik je i otac Jeftimije duhovno čedo starca Pajsija kod koga se ispovijeda veliki broj ljudi, iako on rijetko kad izlazi u svijet. Tu je i otac Akakije duhovno čado starca Porfirija i mnogi drugi…
Slikar i ikonopisac Arhimandrit Evsevije (Meandžija) rodom je iz mučeničkog grada Gline u Hrvatskoj gdje je 1941. godine izvršen stravičan pokolj.
Iz jednog stradalnog mjesta put ga vodi u drugo, u Prištinu, gdje upisuje studije, a zatim u manastir Sopoćani, odakle odlazi na osnovne a zatim i magistarske studije u Grčku.
Sjećajući se svog djetinjstva u Glini otac Evsevije kaže da je počeo da odlazi u crkvu nekako uoči rata u Hrvatskoj kada je i počeo njegov postepeni preobražaj.
,,1995. godine bio sam u onoj koloni od 300.000 Srba koji su bježali iz Hrvatske ne znajući tada ni gdje su mi roditelji, niti gdje mi je brat“- sjeća se Arhimandrit.
Nakon Hrvatske oca Evsevija put dovodi na Kosovo upravo u ono najteže vrijeme. U danima marta, 22 godine nakon početka NATO agresija na našu zemlju, martovskog pogroma koji je uslijedio pet godina kasnije, otac Evsevije se sjeća kako pamti te dane.
,,Naš život se ne zaustavlja na raspeću, mi idemo korak dalje. Idemo u Vaskrsenje, u vaskršnju radost i vječni život. Tamo su otišli i naši mučenici, počevši od Male Milice Rakić. Svi koji su njih ubili sebe su ubili. Zahvaljujući Mitropolitu Amfilohiju i Vladiki Atanasiju veliki dio naroda je ostao na Kosovu a monaštvo istrajalo u svojim poslušanjima“- kaže ota Evsevije.
Iako je Grčka članica NATO, otac Evsevije se sjetio i časnih grčkih oficira iz NATO akcije ,,Milosrdni anđeo“ , napominjući da je grčki narod srcem uvijek bio uz Srbe.
Osim ikonopisa jedan od darova oca Evsevija je i taj što piše divne besjede od kojih su neke objavljivane i na portalu naše Mitropolije.
,,Pišem jer se savremeni problemi dotiču mog srca. Ove godine sam se pozabavio temom stradanja našeg naroda za vrijeme drugog svjetskog rata u NDH. Bavio sa se tajnom zla i pitanjem otkud zlo u čovjeku i kako čovjek, koji je stvoren po liku Božijem, može postati toliko zao, s obzirom da zlo nije logično. Trudim se da nikad ne zaboravim da sam Srbin, da nikad ne zaboravim stradanje svog naroda ali, isto tako, da nikad ne probudim u onima koji čitaju moje besjede mržnju već samo sažaljenje prema zločincima.
Upućujući na kraju duhovnu pouku u vrijeme velikog posta ali i virusa korona otac Evsevije poziva da se ugledamo na dvojicu velikana Mitropolita Amfilohija i Vladiku Atanasija i da barem malo pokušamo da živimo jevanđelski, kao što su oni živjeli, i svijet će biti mnogo ljepše mjesto.
Slobodanka Grdinić
