Arhimandrit Jefrem: Glas hrišćanske savjesti, koja vapije za pravdom i istinom Božjom

Arhimandrit Jefrem sa bratijom

Arhimandrit Jefrem Dabanović, sa svom u Hristu bratijom manastira Svete Trojice – Stanjevići, jeromonahom Jovanom Šljivančaninom, monahom dr Pavlom Kondićem i monahom Simeonom Dragovićem

Draga braćo i sestre u Hristu Gospodu,

Duša me boli i srce mi se cepa od jeda koji u meni izazivaju događaji koji se ovih dana odvijaju. Ne mogu da odolim svojoj savjesti i da ne podjelim sa vama nekoliko misli i osjećanja u ovom tragičnom trenutku crkvene i narodne istorije, na prostorima Crne Gore! Na to me podstiču i riječi velike zabrinutosti i nezadovoljstva velikog broja naroda koji ovih dana, sa raznih strana, dolazi u naš manastir i govori da neće izaći na dobro ovo, čemu smo svi svjedoci, da se čini u Skupštini Crne Gore.

Evo, sa ovog svetog mjesta, oltara manastira Svete Trojice – Stanjevići, obraćam vam se sa velikom tugom i zabrinutošću!

Svjedoci smo, ovih dana, nebivalih događaja u životu našeg naroda i države. Moja savjest, i kao građanina ove države i kao sveštenog lica koje obavezuju biblijski moralni kodeks i jevanđelski etički zakoni, teško je opterećena zlodjelima koja se vrše prema sadašnjosti i budućnosti našeg naroda. Od moje 17 godine života, evo 30 godina, kako sam prešao prag Cetinjske bogoslovije, i stupio u redove sveštenoslužitelja Srpske pravoslavne crkve, nosio sam breme razaranja i potiranja svih najboljih vrijednosti, duhovnog i istorijskog nasljeđa mojih predaka koji vjekovima nastanjuju Seoca u Crmnici, na priobalju Skadarskog jezera. U domu i rodu iz koga sam potekao, čuva se pamćenje na vitezove koji su branili život i čast našeg naroda, od vremena vladike Danila, Petra Prvog – pustinjaka cetinjskog, Petra drugog Tajnovidca lovćenskog i popa Mitra Dabanovića (+1890), komandira Krajine, koji je jedan od junaka koji su sproveli ujedinjenje Krajine sa knjaževinom Crnom Gorom, čuva se spomen ratnika na Bardanjoltu 1912-13. i Lovćenskom frontu 1914-15., do ratnika iz vremena Drugog svjetskog rata koji su kosti svoje ostavili na Pljevljima, širom Crne Gore i stradanju na Golom otoku.

Zato, s punim prvom, dižem svoj glas protiv onih, koji pod krovom Skupštine Crne Gore, ovih dana unose nemir, omrazu i razdor među narod od koga su većina vjernici Pravoslavne crkve ali i kod građana drugih vjeroispovijesti i raznih nacionalnih opredjeljenja.

Obraćam se onima koji su donijeli onaj nesrećni, besudni Zakon o vjeroispovijesti, sa kojim su zadali ranu na obrazu većinskog dijela naroda Crne Gore, ignorišući i prezirući godinu dana jasni i glasni iskaz volje tog istog naroda, izrečen na svenarodnim litijama. Poučeni smo besudnim događajima napada i zlostavljanja pravoslavnih vjernika, uzrasta od majki sa bebama, djece i mladih, do đedova i starica, uključujući i mitropolita Amfilohija od 81 godine, koji je svojim blagoslovenim stopama tri decenije prohodio Crnu Goru uzduž i poprijeko, šireći mir i bratoljublje, Istinu i Pravdu Božju. A mi, koji smo bili uz njega, gledali smo kako naš Đedo kopni iz nedelje u nedelju, punih godinu dana, noseći na srcu i duši tešku bol i brigu za sudbinu naroda. Ostaće dovijeka upamćen stid i sram koje su na lice parlamentarizma i društvenog života, bacili ne samo poslanici koji su po osnovi pripadnosti Pravoslavnoj vjeri, zbog tog zločina, izopšteni iz zajednice Prvoslavne crkve, već i oni iz raznih grupa nacionalnih i vjerskih manjina i političkih opredeljenja, koji su se njima pridružili i time nanijeli ranu na biću većinskog, pravoslavnog naroda Crne Gore. Povrijedili su time i naše prijatelje, kumove i srodnike iz naroda i vjera sa kojima vjekovima živimo na ovom prostoru. Unijeli su time razdor i omrazu među narod koji se još nije oporavio od razdora i rana koje su mu nanijeli okupatori u toku Prvog i Drugog svjetskog rata, u cijelom dvadesetom vijeku.

Sa velikom pažnjom i još većim ogorčenjem slušam ovih dana izjave pojedinih poslanika u Skupštini Crne Gore, koji sa bezobzirnom nadmenošću, ali bez stvarnog utemeljenja u volji naroda koji im je povjerio mandat, izjavljuju da će oni preuzeti svu odgovornost za političke odluke.

Preveliki je to rizik kojemu izlažu ne samo svoje pozicije na političkoj mapi Crne Gore već i produbljuju postojeću polarizaciju. Isto tako, preveliki rizik na sebe preuzimaju predstavnici manjinskih nacionalnih zajednica koji pružaju podršku novim nosicima izvršne vlasti, protiv volje većinskog glasačkog tijela. Kod većinskog dijela javnosti, dobro su upamćene riječi mitropolita Amfilohija:“da ne dozvolimo da kapne ni suza bratska a kamoli kap krvi“. Njegov autoritet je svima poznat, i kada je 1997. godine mirio partijske drugove a tada ljute političke protivnike: Đukanovića i Bulatovića, i 1999. godine, u vrijeme NATO bombardovanja, i 2006. godine, u vrijeme referenduma kao i u poslednjim godinama života, tokom litija. Gledajući i slušajući nastupe pojedinih poslanika, udruženih u lične i partijske interese, duboko sam zabrinut, zbog njihovih neodgovornih, ratnohuškačkih i bratoubilačkih nastupa sa skupštinske govornice. Sa kojim pravom pojedinci, okupljeni pod komandu tridesetogodišnjeg vlastodržca – dokazanog razoritelja svega što je sveto i čestito u Crnoj Gori, izjavljuju da preuzimaju odgovornost za sadašnjost i budućnost naroda i političkog života u Crnoj Gori!?

Sa ovog svetog mjesta, sedam vjekova trajućeg kamena međaša duhovnosti, državnosti, istorije i kulture Crne Gore, Brda i Primorja, dižem glas svoje savjesti i upozoravam narodne poslanike da budu svjesni svoje istorijske odgovornosti pred sadašnjošću i budućnošću! Neka budu svjesni i svoje realne zakonske odgovornosti, da svojim riječima i djelima ne razaraju duhovno i nacionalno biće naroda, omrazom i podjelama, da im „trgovi ne smrde nečovještvom“!

Mene kao pravoslavnog monaha i hrišćanina obavezuju riječi Svetog Jevanđelja: „Ako vidiš brata svoga da griješi, reci mu riječ da se ispravi i da na ustima dvojice i trojice ostane svjedočanstvo!“ Zato dižem glas svoj pred vama, braćo i sestre, da mi budete svjedoci da sam iskazao svoj protest i nemirenje sa očitim zlom koje se, ovih dana gomila pod krovom Skupštine Crne Gore, jer ja sa biblijske perspektive gledam i prošlost i sadašnjost i budućnost Crne Gore kao dijela hrišćanske vaseljene i svih njenih stanovnika, bez razlike na vjersko i nacionalno, političko ili ideološko opredjeljenje.

„Ako vi zaćutite, kamenje će progovoriti!“ Hristova je riječ koja je upućena svima nama, njegovim učenicima i sledbenicima. To je zapovijest da ne smijemo ćutati i okretati glave već da moramo da branimo Istinu i Pravdu Božju bez obzira na cijenu i žrtve, kako su to radile sve generacije hrišćana, od arhiđakona Stefana do anđelca Milice Rakić i monaha Haritona na raspetom Kosovu i Metohiji. Po toj Hristovoj riječi i ja, njegov učenik, obraćam se danas svim odgovornim osobama na političkom planu sa upozorenjem da „zemaljsko je za malena carstvo a nebesko uvijek i do vijeka!“ Pravda je Božja spora ali dostižna!

„Rekoh i spasoh dušu svoju!“ I ova Hristova riječ me je podstakla da javno iskažem svoju zabrinutost sadašnjim trenutkom političkog stanja i veliko nezadovoljstvo postupcima određenih poslanika koji, riječima i djelima, krajnje neodgovorno postupaju prema našem narodu sadašnjih i budućih generacija. Jer ja, sem glasa svoje savjesti i brojanice u rukama, nemam druge moći i sile da utičem na uklanjanje zla koje se tako očito gomila i prijeti da požanje krvavu žetvu!

Onima, pak, koji će zlehudo vrisnuti da su ove moje riječi „bavljenje popa politikom“ stavljam do znanja da ovdje nema riječi o politici, već su izraz velike zabrinutosti za sadašnjost i budućnost naroda čiji sam i ja ravnopravni član.

Meni je na srcu i savjesti da sadašnjost i budućnost budu utemeljene na univerzalnim moralnim vrijednostima i opšte važećim ljudskim zakonima a najprije na temelju Božje Istine i Pravde. One ne mogu biti monopol četrdesetak poslanika, osoba koje su na tom mjestu od danas do sutra! Ne mogu osobe spaljene savjesti i pomračenog uma, „muvlje pameti“ kako je često govorio naš Đed, voditi i zavoditi narod i unišavati negovu sreću, mir, blagostanje i napredak!

A vama braćo i sestre, vjerni sinovi i kćeri naše svete Pravoslavne crkve mučenice, obraćam se riječima vječne Istine i Pravde Božje, sabrane u Svetom Jevanđelju: stegnimo srce i ojačajmo duh riječima Hrista Boga, koji se zavjetovao da ni vrata adova neće nadvladati Crkvu njegovu. Upijmo u dušu riječi Petra Drugog mitropolita i Lovćenskog tajnovidca; Krst nositi nama je suđeno, vaskrsenja ne biva bez smrti!

Mir vam i svako dobro od Boga! Hristos voskrese!

Crna Gora voskrese!

februar 2022.